Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-625/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OO, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, , dalje: ZSPC), u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Postaje prometne policije Rijeka klasa: 211- 07/23-5/5059, urbroj: 511-09-34-23-1 od dana 27. veljače 2023. godine, nakon glavne i javne rasprave, u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 30. travnja 2026. godine javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik OO, sin pok. O i D rođ. Ž, rođen **.**.1987. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju hotelijer - komercijalist, SSS, bez zaposlenja, uzdržavan od majke, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan-prema vlastitoj izjavi, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni ni kazneni postupak,

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriv je

što je

1.) dana 23.veljače 2023. u 00:40 sati, u Kastvu, ulica Jurčići kbr. 46, upravljao osobnim automobilom marke Renault registarskih oznaka [registarska oznaka] i kretao se u Kastvu iz smjera Viškova. Dolaskom do adrese Jurčići 46., isti je zaustavljen po policijskim službenicima, a na upit da li se želi podvrgnuti testiranju na opojne droge i lijekove testerom „DrucCheck 3000 STK 6“ proizvođača Drager i izuzimanju krvi i urina radi analize te je izjavio da odbija i da koristi tablete Diazepam.

dakle, kao vozač motornog vozila odbio se podvrgnuti ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina,

čime je počinio,

djelom pod 2.) prekršaj iz članka 282. st. 1. u vezi st. 4. kažnjiv po st. 9. ZSPC-a

pa se okrivljeniku na temelju članka 282. st. 1. i st. 4. te st. 9. ZSPC-a,

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ-a okrivljenik je obvezan platiti ukupnu novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.

Ako ukupna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ-a okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje ukupne novčane kazne uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je ukupna novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. PZ-a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (tridfeset eura i nula centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

III Protiv okrivljenog OO s osobnim podacima kao u točki I. presude, na temelju članka 181. točke 5. PZ-a se

odbija optužba

da je

2) istoga dana, na istome mjestu i u isto vrijeme, upravljao osobnim automobilom marke Renault registarskih oznaka [registarska oznaka] i kretao se u Kastvu iz smjera Viškova. Dolaskom kod kbr. 7 u Žegoti, isti je zaustavljan na jasno vidljiv i pravovremen način, pomoću svjetlosne pločice "STOP POLICIJA", dok je policijski službenik na sebi imao reflektirajući prsluk. Predmetni svoje vozilo nije zaustavio na znak policijskog službenika već se bez zaustavljanja nastavilo kretati u smjeru Kastva. Zaustavljen u Jurčićima kod kućnog broj 46 pomoću svjetlosnih i zvučnih signala sa službenog vozila 090 - 871. Kontrolom utvrđeno da navedenim vozilom upravlja OO rođen **.**.1987. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj].

dakle, da je vozač motornog vozila ako postupio suprotno zahtjevu izraženom pomoću znaka ili po naredbi policijskog službenika

pa da je time počinio

djelom pod 2) prekršaj iz članka 32. stavak 1. i 4. ZSPC-a,

IV Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ-a u odnosu na dio presude kojom se optužba odbija padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Postaja prometne policije Rijeka dostavila je sudu optužni prijedlog kojim se okrivljenik tereti zbog prekršaja opisanih u izreci.

1.1. Predlaže se izricanje ukupne novčane kazne u iznosu od 3.570,00 EUR i izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. U odnosu na dio presude kojim je okrivljenik proglašen krivim.

2.1. Od počinjenja prekršaja ZSPC-a je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 133/23) i Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 145/24), koji za prekršaj iz točke 1) propisuju istu novčanu kaznu pa je primjenom odredbe članka 3. stavka 1. PZ-a sud primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

3. Sud je odredio glavnu raspravu za dan 29. travnja 2026. godine, a na koju je pristupio okrivljenik te izjavio da se ne smatra krivim za počinjeni prekršaj.

3.1. U svoju obranu, okrivljenik je sudu naveo kako je bio zaustavljen po policijskim službenicima koji su ga pitali da li se želi testirati na alkohol i na droge, te se na alkohol testirao, a na droge nije jer ih je pitao da li je testiranje obavezno. Kada su mu rekli da testiranje nije obavezno, rekao je da se neće testirati te da inače uzima Diazepam na recept. Nakon 8 dana donio je u PP prometne policije Rijeka recept za Diazepam te su mu vratili vozačku, a pogodilo ga je što zapisnik nije dobio da ga pročita prije potpisivanja već je tek kasnije vidio kada je došao doma da piše da odbija testiranje na droge i lijekove. Na poseban upit sutkinje zašto se testirao na alkohol, ali odbio testirati na droge, okrivljenik je naveo kako nije znao kakav je to postupak, da je mislio da mora ići u Rijeku davati krv, a bilo je dosta kasno te mu se nije dalo. Policajac mu je naveo kako ne smije voziti pod utjecajem Diazepama, a on kod sebe nije imao potvrdu da Diazepam smije uzimati. Diazepam je popio oko 09,00 sati navečer, a zaustavljen je bio u 00,40 sati. Također, na poseban upit sutkinje zašto nije tri minute zaustavljao auto s obzirom da je udaljenost između Žegoti 7 i Jurčići 46 otprilike kilometar i pol, okrivljenik je naveo sudu kako je zaustavio vozilo čim je vidio rotirku i to u dvorištu privatne kuće.

3.2. U dokaznom postupku su pročitani i sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 5 spisa), službena zabilješka (list 7 spisa) i podaci Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika od 29. travnja 2026. (list 8-9 spisa).

3.3. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 5 spisa) proizlazi kako je policijski službenik dana 23. veljače 2023. godine u 00:40 sati započeo ispitivanje prema okrivljeniku te naveo kako okrivljenik odbija ispitivanje na opojne droge ili lijekove, međutim, testirao se na alkohol te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg. Također je navedeno da je okrivljenik izjavio da je konzumirao diazepam te da je upoznat s postupkom ispitivanja i upozoren da odbijanjem čini prekršaj. Nakon toga je navedeno da prihvaća ispitivanje, ali odbija stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize. Zapisnik je nakon toga potpisao.

3.4. Iz službene bilješke (list 7 spisa) proizlazi kako je policijski službenik neposrednim opažanjem posumnjao da okrivljenik vozi pod utjecajem droga i lijekova te da je okrivljenika pitao da li je iste konzumirao i pitao ga pristaje li na testiranje preliminarnim testom, što je okrivljenik odbio.

3.5. Iz podataka Ministarstva pravosuđa, uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika 29. travnja 2026 (list 8 i 9 spisa) proizlazi kako je okrivljenik prekršajno kažnjavan.

4. Iz članka 282. st. 1. ZSPC-a proizlazi da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ZSPC-a, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

4.1. Stavak 4. članka 282. ZSPC-a propisuje da su vozači i drugi sudionici u prometu dužni postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

4.2. U stavku 9. članka 282. ZSPC-a je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji se odbije podvrgnuti ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

5. Na temelju izvedenih dokaza, sud smatra utvrđenim da je okrivljenik inkriminiranog dana upravljao osobnim vozilom po cesti i da je na traženje policijskog službenika odbio podvrgnuti se testiranju na opojne droge i lijekove testerom DrugCheck 3000 STK 6 te liječničkom pregledu radi uzimanja krvi ili krvi i urina.

5.1. U odnosu na prekršaj iz članka 282. st. 1. i st. 9. ZSPC-a, sud nema razloga sumnjati niti u istinitost sadržaja zapisnika o ispitivanju niti službene zabilješke policijskog službenika uz paušalne navode okrivljenika o njihovoj neistinitosti u smislu navoda kako je policijski službenik naveo kako testiranje nije obavezno.

5.2. Policijski službenik ima pravo i prisilno odvesti okrivljenika na ispitivanje kako bi se utvrdilo ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima u situaciji propisanoj u članku 181. ZSPC odnosno članku 24. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama (Narodne novine broj 141/11) što ovdje nije bio slučaj. U ovoj situaciji to bi bilo moguće samo uz suradnju i pristanak okrivljenika koji su očito izostali.

5.3. Sud ocjenjuje da navodi okrivljenika kako mu je policajac rekao da testiranje nije obvezno, kako je sadržaj zapisnika o ispitivanju pročitao tek nakon povratka kućanstvu te kako je pretpostavljao da se testiranje provodi uzimanjem krvi u Rijeci, nisu pravno odlučni u smislu krivnje za počinjenje prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.3.1. Testiranje na droge i/ili alkohol je terenska policijska mjera propisana čl. 282. ZSPC-a, koja prethodi eventualnom utvrđivanju prekršaja. Policijski službenik je okrivljenika poučio prije nego mu je ponudio testiranje na droge značaj samog odbijanja testiranja. Izjava okrivljenika da je konzumirao diazepam nije niti bila uzimana kao dokaz u postupku jer se okrivljenika niti ne tereti za konzumaciju droge već upravo za odbijanje testiranja na iste. Također, policijski službenik nije ponudio testiranje na droge zbog izjave okrivljenika da je konzumirao diazepam već zato što je neposrednim vizualnim opažanjem utvrdio da okrivljenik izgleda kao da je koristio droge ili lijekove. Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje bezuvjetnu dužnost podvrgavanja testiranju te ta dužnost ne ovisi o poruci o pravima iako su okrivljeniku njegova prava usmeno objašnjena te je sud utvrdio počinjenje ovoga prekršaja neovisno o izjavama okrivljenika. Mišljenje okrivljenika da testiranje nije obvezno bi mogli biti eventualno pravna zabluda (čl. 30. st. 1. PZ-a). Međutim, čl. 282. st. 4. ZSPC-a izričito propisuje da su osobe "dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika", a čl. 282. st. 9. određuje da je odbijanje prekršaj. Pravna obveza je javno dostupan propis, pa se okrivljenik nije mogao opravdano pozivati na neskrivljenu pravnu zabludu, naprotiv, zakon je poznat i nije mu ga trebalo posebno tumačiti policajac. Samo potpisivanje zapisnika o ispitivanju (kojim je okrivljenik upozoren na prekršaj) je dostatno za utvrđenje odgovornosti, bez ulaženja u razloge odbijanja.

5.3.2. Navod okrivljenika da je zapisnik pročitao tek kod kuće, također ne isključuje njegovu krivnju za počinjenje ovog prekršaja. Sadržaj zapisnika i upozorenje u njemu relevantni su za razumijevanje okrivljenikove svijesti o zabrani, no samo odbijanje već je dovršeno prije potpisivanja. Potpisivanje bez čitanja ne mijenja retroaktivno počinjeno odbijanje.

5.3.3. Okrivljenik je i naveo da je mislio je da mora ići u Rijeku dati krv, što mu se nije dalo. Ovo je zabluda o načinu provedbe testiranja, a ne o samoj obvezi podvrgavanja ispitivanju. Zakon poznaje i preliminarno testiranje uređajem (DrugCheck) kao zasebnu radnju kojoj se okrivljenik mora podvrgnuti. Zabluda o načinu postupka nije pravno odlučna okolnost koja isključuje prekršaj.

5.3.4. Sud je zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika ocijenio vjerodostojnim dokazom. Navedeni zapisnik okrivljenik je vlastoručno potpisao bez stavljanja primjedbi na njegov sadržaj. Navod okrivljenika da zapisnik nije pročitao prije potpisivanja sud ne prihvaća kao vjerodostojan, imajući u vidu da je okrivljenik neposredno prije potpisivanja policijskom službeniku sam naveo da konzumira Diazepam te odbio testiranje što jasno upućuje na to da je bio svjestan tijeka i sadržaja postupka koji se provodi prema njemu, te da je imao osnaženi interes upoznati se sa sadržajem isprave koju potpisuje.

5.4. Okrivljenik je stoga kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba, ali i osposobljen za vozača te izvjesno s višegodišnjim iskustvom vožnje, bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, a na to je nesumnjivo prilikom ispitivanja i upozoren.

6. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, imovinske prilike okrivljenika te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

6.1. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. PZ-a imao stupanj krivnje te stupanj ugrožavanja javnog poretka i društvene discipline kao i vrijeme proteklo od počinjenja prekršaja do donošenja presude. Kao olakotna okolnost, okrivljeniku se uzelo u obzir da je bez zaposlenja te mu je sud izrekao najniže propisanu kaznu. Sud smatra da se izrečenom kaznom može postići svrha kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenika odvrati od daljnjeg činjena prekršaja.

6.2. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

7. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, kako je to predlagao tužitelj u optužnom prijedlogu, iz sljedećih razloga.

7.1. Odredbom članka 282. stavka 11. ZSPC-a, propisano je da će se vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. istoga članka izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jedino ako je prekršaj počinjen drugi put (u trajanju najmanje šest mjeseci) ili treći odnosno svaki sljedeći put (u trajanju najmanje dvanaest mjeseci). Budući da okrivljenik nije ranije prekršajno kažnjavan za ovaj prekršaj, što proizlazi iz podataka Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju od 29. travnja 2026. godine (list 8-9 spisa), predmetni prekršaj je prvi prekršaj ove vrste, pa pretpostavke za obvezno izricanje zaštitne mjere iz čl. 282. stavka 11. ZSPC- a nisu ispunjene.

7.2. Imajući to u vidu, izricanje zaštitne mjere u konkretnom slučaju ulazi u sferu sudske diskrecije prema članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

7.3. Sud ne nalazi da takva opasnost u konkretnim okolnostima ovoga predmeta postoji. Prekršaj je počinjen 23. veljače 2023. godine, dakle prije gotovo tri godine od donošenja ove presude, a okrivljenik je od tada imao samo jedan prekršaj po ZSPC-u zbog nenošenja kacige i to također u 2023. godini. U takvim okolnostima izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ne bi bilo u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i stupnjem počiniteljeve opasnosti, imajući u vidu i opće načelo iz članka 51.a Prekršajnog zakona prema kojemu se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati te sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Sud stoga zaključuje da će izrečena novčana kazna biti dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

8. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika, a sastoji se od troška jednog ročišta na Općinskom sudu u Rijeci (30,00 eura).

9. U odnosu na dio presude kojim se optužba odbija.

9.1. Člankom 181. točkom 5. PZ-a propisano je da će sud presudu kojom se optužba odbija izreći ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

9.2. Za prekršaj iz članka 32. stavak 4. ZSPC-a propisana je novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura.

9.3. Člankom 239. stavkom 1. točkom 2. PZ-a propisano je da će ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. PZ-a prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

9.4. Dakle za prekršaj pod točkom 2) ovlašteni tužitelj, da nije izdao optužni prijedlog, bio bi izdao obavezni prekršajni nalog odnosno to bi bio obvezan učiniti.

9.5. Člankom 13. stavkom 2. PZ-a propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Dakle protekom roka od 3 godine od počinjenja tih prekršaja nastupila je zastara prekršajnog progona pa je u odnosu na te prekršaje valjalo donijeti presudu kojom se optužba odbija.

9.6. Odluka o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj pod točkom 2) temelji se na članku 140. stavka 1. i 2. PZ-a.

10. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 30. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenik OO, uz uplatnicu

3. u spis