Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1613/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa]) , zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka dioničko društvo, OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u t. II izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1477/2025-6 od 27. veljače 2026., dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u t. II izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1477/2025-6 od 27. veljače 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl. 10.st.1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 23. kolovoza 2005. između tužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa]) i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], potvrđenog dana 24. kolovoza 2005. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod br. OU-1884/2005, u dijelu odredbe koji glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora. ”

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo,

OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa] da tužitelju OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa], O) plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 731,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa]) sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 731,18 eura do zatraženog iznosa od 856,18 eura, kao neosnovanim.“

2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u t. II izreke žali se tuženik iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu t. II izreke preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu t. II izreke u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U odnosu na visinu odmjerenih troškova za svaku parničnu radnju koja je u sporu bila potrebna, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio visinu prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu u kojem je istaknut samo deklaratorni zahtjev (zahtjev na utvrđenje ništetnosti.

7. Da se radi o situaciji kad je deklaratorni zahtjev (što u konkretnom sporu nije slučaj) na utvrđenje ništetnosti istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu (zahtjev za isplatu), deklaratorni zahtjev bi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne bi se uzimao u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. U tom slučaju bi se vrijednost predmeta spora odredila samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

8. Stoga žalbeni razlozi suprotni stavu ovog suda nisu osnovani.

9. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe iz odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u t. I izreke ovog rješenja.

10. Odluka u t. II izreke ovog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st.1. ZPP jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku, slijedom čega istom nije odmjeren trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sudac:

Vlasta Mrzljak