Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1568/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tužene FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-131/2025-6 od 5. studenog 2025. godine, dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-131/2025-6 od 5. studenog 2025. godine u dijelu t. II. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. pa do isplate te u t. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32,54 eura.

II. Uvažava se žalba tužene kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-131/2025-6 od 5. studenog 2025. godine u dijelu t. II. izreke kojim je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 137,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. pa do isplate i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tužene traži naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 137,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-12982/2024 od 13. siječnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 53,77 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2024. pa do isplate (t. I. izreke). Ujedno je tuženoj naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. pa do isplate (t. II. izreke), dok je zahtjev tužene za naknadu troškova u iznosu od 32,54 eura odbijen (t. III. izreke).

2. Tužena pobija rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II. I III. izreke), pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači ili ukine te predmet, prema potrebi, vrati na ponovni postupak.

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju upućuje tužena u žalbi.

5. Međutim, pogrešna je primjena materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na čl. 158. st. 2. ZPP, polazeći od stajališta da je tužitelj povukao tužbu nakon što je tužena udovoljila njegovu zahtjevu, zbog čega mu pripada pravo na punu naknadu troškova.

7. Naime, iz spisa proizlazi da je tužena, odmah po primitku obavijesti javnog bilježnika, u cijelosti podmirila glavnicu i pripadajuće kamate. Međutim, tužitelj nije o tome obavijestio javnog bilježnika, već je nastavio inzistirati na daljnjem vođenju postupka, odnosno na naknadi troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, iako mu u trenutku postavljanja takvog zahtjeva taj trošak još nije bio u cijelosti nastao.

8. Kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) izraženog u odluci Rev-636/2023 od 5. lipnja 2024., za primjenu čl. 158. st. 2. ZPP, odlučno je da nakon ispunjenja tužbenog zahtjeva pa do njegova povlačenja nisu poduzimane procesne radnje koje bi uzrokovale nastanak daljnjih troškova, neovisno o tome je li do povlačenja došlo odmah ili naknadno.

9. U konkretnom slučaju tužitelj nije povukao zahtjev u dijelu koji se odnosi na već namirenu glavnicu, već je ustrajao u zahtjevu u cijelosti, pri čemu je povlačenje uvjetovao plaćanjem troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, odnosno, zahtijevajući od tužene naknadu cjelokupne javnobilježničke naknade, iako u trenutku postavljanja takvog zahtjeva taj trošak još nije bio u cijelosti nastao.

10. Naime, sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22. – dalje: Pravilnik), razlikuje se predujam u iznosu od 12,50 eura, koji nastaje već podnošenjem prijedloga, i ostatak naknade u istom iznosu, koji nastaje tek poduzimanjem daljnjih radnji javnog bilježnika. Budući da je tražbina bila podmirena prije donošenja rješenja o ovrsi, daljnje radnje nisu bile nužne, pa tužitelj nije imao osnove zahtijevati naknadu tog troška, tim više što mu isti možda ne bi ni nastao da je pravodobno obavijestio javnog bilježnika o namirenju tražbine i zahtijevao samo naknadu iznosa od 12,50 eura koji mu je tada pripadao.

11. Takvo postupanje tužitelja protivno je načelima ovršnog postupka, osobito načelu razmjernosti i zabrane nepotrebnog opterećivanja ovršenika (čl. 6. Ovršnog zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ), kao i odredbi članka 14. stavka 4. OZ, prema kojoj ovršenik snosi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

12. Slijedom navedenog, tužitelju se sukladno čl. 14. st. 4. OZ može priznati isključivo trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR, kao jedini trošak koji je bio objektivno opravdan i potreban radi ostvarenja njegove tražbine. Preostali dio zahtjeva za naknadu troškova (ostatak iznosa naknade javnog bilježnika i trošak jednokratne naknade za cjelokupni postupak) nije osnovan, budući da se odnosi na radnje poduzete nakon prestanka tražbine te stoga ne predstavlja nužne troškove postupka.

13. Vezano uz zahtjev tužene za naknadu troškova sudskih pristojbi i poštanskih usluga, isti nije osnovan jer tužena nije dokazala da su joj ti troškovi uistinu nastali sukladno čl. 219. st. 1. ZPP. Naime, iako je na listu 42 spisa priložen račun Hrvatske pošte, iz njegova sadržaja ne proizlazi da se odnosi na slanje podneska u ovom postupku, budući da sadrži tek opću naznaku o usluzi slanja preporučene pošiljke, bez podataka koji bi omogućili povezivanje tog troška s konkretnom radnjom.

14. Stoga je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke, a primjenom čl. 380. t. 3. ZPP kao u t. II. Izreke.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović