REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-296/2024-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] – [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika RKF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Vlahe [adresa] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi predaje nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave 18. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika i rasprave održane 30. travnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik FKF iz [adresa], dužan je tužiteljici RK iz [adresa], predati u vlasnički posjed nekretnine upisane kao etažno vlasništvo E-2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za posebni dio 2 - stambena jedinica 1., što u naravi predstavlja stan u prizemlju građevine-dvorišni dio, a koji se sastoji od Posebni dio 2 - stambene jedinice 1 Predstavlja stan u prizemlju građevine - dvorišni dio, a koji se sastoji se od: dnevnog boravaka sa 22,50 m2 kuhinje sa 7,90 m2 degažmana sa 1,57 m2 ostave sa 1,80 m2 kupaonice sa 6,11 m2 sobe sa 12,26 m2 terase 2 sa 2,67 m2 terase 1 sa 0,98 m2 Ukupno 55,79 m2, pripadajući dio: PM3 - parkirno mjesto (u prizemlju) sa 5,25 m2, sveukupno 61,04 m2, a koja je nekretnina sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 8. i dvorište u [adresa] sa 221 m2, kao i naknaditi troškove parničkih troškova."
II. Nalaže se tužiteljici RK iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku FKF iz [adresa]. u iznosu od 5.750,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje nekretnine u posjed.
1.2. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu upisana kao etažni vlasnik u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za etažno vlasništvo E-2 posebni dio 2., stambene jedinice 1., Posebni dio 2 - stambene jedinice 1 Predstavlja stan u prizemlju građevine - dvorišni dio, a koji se sastoji se od: dnevnog boravaka sa 22,50 m2 kuhinje sa 7,90 m2 degažmana sa 1,57 m2 ostave sa 1,80 m2 kupaonice sa 6,11 m2 sobe sa 12,26 m2 terase 2 sa 2,67 m2 terase 1 sa 0,98 m2 Ukupno 55,79 m2, pripadajući dio: PM3 - parkirno mjesto (u prizemlju) sa 5,25 m2, sveukupno 61,04 m2 RK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., a koja je nekretnina sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 8. i dvorište u [adresa] sa 221 m2. Tuženik je ušao u posjed predmetne nekretnine bez znanja i odobrenja tužiteljice te ga i danas drži u posjedu. Prije podizanja tužbe tužiteljica je tuženiku uputila pisani dopis kojim je tuženik pozvan na mirnu predaju nekretnina u posjed tužiteljice, koje do danas nije vratio tužiteljici. Kako tuženik odbija predati nekretninu u vlasnički posjed tužiteljice, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik spori da je u posjedu nekretnine koja je predmet parničnog postupka. U svome podnesku od 9. kolovoza 2024. tužiteljica navodi da iz prijedloga za dopuštenje revizije od 17. kolovoza 2022. proizlazi da tuženik i danas drži predmetnu nekretninu u svome posjedu. Međutim, tuženik ističe da je riječ o podnesku od kolovoza 2022., a da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena tek u lipnju 2024. Dakle, ako je tu ženik i bio u posjedu predmetne nekretnine u kolovozu 2022. to ne znači da je isti u posjedu nekretnine i u lipnju 2024. godine (u vrijeme podnošenja tužbe). Također, da tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine proizlazi i iz činjenice njegova prijavljenog prebivališta. Naime, tuženik prebiva na adresi Vlahe [adresa], a predmet postupka je nekretnina koja se nalazi na adresi FK [adresa]. Da je tuženik u posjedu nekretnine u [adresa], isti bi ondje i prijavio prebivalište i/ili boravište. Naime, ako je tuženik nekada i prebivao i/ili radio na adresi FK, to nužno ne znači da on na istoj adresi (FK) prebiva i/ili radi i danas. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te istu obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] FK [adresa] Dvorište, Zgrada mješovite uporabe, sa 221 m2, 2. Suvlasnički dio:164/881 Etažno vlasništvo (E -2), stan u prizemlju građevine - dvorišni dio s ukupno 55,79 m2 i parkirno mjesto s 5,25m2 iz kojeg je vidljivo da je upisana kao samovlasnik RK, [adresa]. (str. 5 do 6 spisa). Na suvlasničkom dijelu 118/881 Etažno vlasništvo (E-4), posebni dio 4 -stambene jedinice 2, stana na prvom katu građevine – dvorišni dio sa 53,74 m2 i parkirnim mjestom u prizemlju sa 5,25 m2 je vidljivo da je upisana kao samovlasnik RK, [adresa] (str. 7 spisa). Uvidom u opis punomoćnika tužiteljice je vidljivo da je isti zajedno MK i FKF uputio dopis kojima ih je pozvao na predaju nekretnina (str. 11 spisa), ali taj dopis nije primio niti MK (što je vidljivo iz preslike povrtnice (str. 12 spisa) i isti je dostavljen osobno tuženiku FKF **.**.2022. (str. 15 spisa). Sud je na prijedlog tužiteljice izvršio uvid u parnični predmet broj P - 303/2016 putem e-spisa (uz suglasnost stranaka) iz kojeg je vidljivo da je 26. listopada 2021. presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu s osiguranjem novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava od 29. veljače 2016. kao i tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti međuvlasničkog ugovora te brisanje uknjižbe prava zaloga na ranije citiranim nekretninama. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž - 16/2022-2 od 1. lipnja 2022. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te potvrđena presuda poslovni broj: P-303/2016-90 od 26. listopada 2021.. Dakle presuda poslovni broj: P-303/2016-90 od 26. listopada 2021. pravomoćna je 1. lipnja 2021. a ovršna 10. kolovoza 2022. kako to proizlazi iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-16/2022-2 od 1. lipnja 2022. tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revd-3839/2022-2 od 2. studenog 2022., prijedlog odbacio kao nedopušten. Zatim je sud izvršio i uvid u parnični predmet broj P-681/22 iz kojeg je vidljivo da se je vodio postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pravnoj stvari tužiteljice RK protiv tuženog MK radi predaje nekretnine i spis se nalazi na Županijskom sudu povodom žalbe. Uvidom u predmet broj Pn-117/2024 je vidljivo da je tužiteljica RK bila podnijela tužbu protiv tuženika HK radi naknade štete s osnove izmakle koristi, i presudom ovog suda od 15. travnja 2026. je obvezan tuženik da isplati tužiteljici iznos od iznos od 12.895,98 EUR. Tužiteljica je dostavila prijedlog za dopuštenje revizije od 17. kolovoza 2022. koji su podnijeli MK i FKF u predmetu broj P-303/2016 i da je u toč. 10. navedeno da su tužitelji i pošteni posjednici nekretnine (str. 23 do 26 spisa). Uvidom u dopis Hrvatske odvjetničke komore od 19. svibnja 2025. je vidljivo da je FKF **.**.2016. brisan iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i da je od 19. kolovoza 2014. imao ured na adresi [adresa] do 15. prosinca 2016. (str. 88 spisa). Sud je provjerio službenim putem i utvrdio da račune za potrošenu električnu energiju za stan za 2024. i 2025. (str. 115 do 121 spisa) koji je predmet spora plaća PKF FACT Revizija d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80. Iz dopisa Vodovoda d.d. [adresa] je vidljivo da je uplatitelj za 2024 i 2025. PKF FACT Revizija d.o.o. (str. 122 spisa). Sud je taj podatak iznio na ročištu 18. ožujka 2026., ali punomoćnici nisu na taj podatak sudu dostavili nikakvo očitovanje. Svjedok VK je dao svoj iskaz.
3.1. Iz iskaza svjedoka VK utvrđeno je da je zadnji puta HK vidio prije 6-7 godina kako ulazi u predmetni stan. Poznato mu je da na ulazu ispred stana stoji njegova tabla "odvjetnik Miro Carin", sada više nije siguran da li je tabla još uvijek tu, ali zna da je bila dugo vremena. Stan ima pripadajuće parkirno mjesto u dvorištu. Njegova majka nikada nije zaključila bilo kakav ugovor s tuženikom i nikada nije primila novac na ime kupnje tog stana od tuženika. Njegova je majka prije 6 do 7 godina obišla tu nekretninu, ostala je vani jer nije imala ključ da uđe. Ne zna da li je tuženik bio u posjedu nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe, niti da li je sada. Pretpostavlja da tuženik ima drugu nekretninu u kojoj stanuje, a da mu je ova služila smo za potrebe odvjetničkog ureda.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je tužiteljica upisana kao knjižni vlasnik nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] [adresa] Dvorište, Zgrada mješovite uporabe, sa 221 m2, 2. Suvlasnički dio:164/881 Etažno vlasništvo (E -2), stan u prizemlju građevine -dvorišni dio sa ukupno 55,79 m2 i parkirno mjesto sa 5,25m2,
- je u svezi te nekretnine tužiteljica s tuženikom vodila parnični postupak u kojem je utvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-16/2022-2 od 1. lipnja 2022. da tužbeni zahtjev RKF kao tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora nije osnovan i da je vlasnica nekretnine RK što je utvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2489/2019-od 21. srpnja 2020.
- je FKF **.**.2016. brisan iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i da je od 19. kolovoza 2014. imao ured na adresi [adresa] do 15. prosinca 2016.
- tužiteljica ne traži iseljenje tuženika iz nekretnine.
6. Tijekom postupka je bilo sporno:
- to što tužiteljica traži da joj tuženik preda u posjed nekretninu, a tuženik se tome protiv i navodi da tuženi i nije bio u posjedu navedene nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe 20. lipnja 2024.
7. Na temelju čl. 161. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje
– ZV-a) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Na temelju čl. 162. st. 1. ZV-a Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
8. U svezi navedenog nesporno je da je pasivno legitimirana osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar. Posjed je faktična vlast, a faktična vlast, označava stvarnu, fizičku kontrolu nad nekom stvari koja se ne pretpostavlja i tužiteljica je bila dužna navesti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upravo tuženik u posjedu predmetne nekretnine, da je koristi i upotrebljava za svoje potrebe, makar povremeno.
9. U ovom postupku tužiteljica nije dokazala da je tuženik u vrijeme podnošenje tužbe i tijekom postupka u posjedu nekretnine koja je predmet spora, kako je to i osnovano naveo tuženik.
10. Dopis tužiteljice dvije godine prije podnošenje tužbe tuženiku nije dokaz da tuženik i nije napustio posjed nekretnine kao i to što je 2022. u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik naveo da je on u posjedu nekretnine.
11. Tuženik je taj posjed nekretnine mogao trajno napustiti i 2023., a tužiteljica je mogla sama ući u posjed nekretnine, prije podnošenja tužbe i ukoliko tuženik ne bi poduzeo nikakvu radnju za zaštitu svog posjeda, tužiteljica bi bila u nesmetanom posjedu nekretnine.
12. U svezi navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer tužiteljica nije dokazala da se njezina nekretnina nalazi u posjedu tuženika. Tuženik od 2016. nije odvjetnik, dakle 8 godina prije podnošenja tužbe, i nikada taj prostor koji je predmet spora nije koristio niti kao boravište jer u Izvodu iz evidencije građana je vidljivo da je prebivalište tuženika od 1994. [adresa] i da nema prijavljeno boravište. Nesporno je da tužiteljica nije navela činjenice niti je predložila dokaze (npr. nepristrane svjedoke) potrebne za utvrđenje da se tuženik nalazi u posjedu predmetnih nekretnina. Nesporno je da je posjed faktična vlast na stvari koja se ne pretpostavlja i nesporno je da je tužiteljica na kojoj je teret dokaza, bila dužna navesti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upravo tuženik u posjedu njezine nekretnine.
13. Na temelju čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP-a) ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svezi navedenog nesporno je da je tužiteljica, a ne tuženik, bila dužna dokazati da je tuženik posjednik predmetne nekretnine, što tužiteljica u ovom postupku nesporno nije učinila.
14. Budući da tužiteljica nije dokazala da se sporne nekretnine nalaze u posjedu tuženika, nema pravo od tuženika zahtijevati predaju u posjed i sud je u svezi navedenog na temelju čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan (toč. I. izreke presude).
15. Sud nije saslušao parnične stranke jer je tužiteljica osoba visoke životne dobi (rođena je 1935.) ima 91 godine i otežan joj je dolazak na sud, a iz njezine izjave koja je dostavljena sudu nije utvrđeno da je tuženik zaista u posjedu nekretnine . Osim toga iz iskaza njezinog sina koji je saslušan kao svjedok je utvrđeno da ona nije već godinama bila u [adresa], a niti on nije znao da li je tuženik u posjedu nekretnine. Tuženik se nije odazivao na pozive suda, nije dostavio medicinsku dokumentaciju kao dokaz bolesti, ali činjenično stanje je dovoljno utvrđeno i bez njegovog saslušanja.
16. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka, jer je tuženik u cijelosti uspio u postupku.
17. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 8.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23, 107/2025; dalje – OT) priznat je trošak zastupanja na ročištu održanom 14. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak pristupa ročištu 10. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 eura (tbr. 9.t.5. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 30. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu držanom 18. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (tb r. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), pripadajući porez iznosi 1.150,00 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 5.750,00 eura kako je to i navedeno u izreci presude, pod točk. II.
Slavonski Brod, 30. travnja 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave odluke, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u tri istovjetna primjerka.