Poslovni broj: Usž-4201/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Abel + Ruf LM GmbH & Co. KG iz SR Njemačke, Donauworth, Rosenstrasse 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Gabriela Banić, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 25, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi priznavanja svojstva stranke i polaganja mjenice kao sredstva osiguranja naplate posebnog poreza na motorna vozila , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4050/2024-8 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 4050/2024-8 od 19. prosinca 2024.

II. Odbacuje se prijedlog za određivanje privremene mjere odgode izvršenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-03/23-23/331, urbroj: 513- 02-3005/14-24-43 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere odgode izvršenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-03/23-23/331, urbroj: 513-02-3005/14-24-43 od 12. studenoga 2024.

2. Tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kronologiju predmetnog slučaja. Navodi da je u prijedlogu na određivanje privremene mjere u odnosu na rješenje od 12. studenoga 2024. isticao da se bavi prodajom i iznajmljivanjem luksuznih vozila te da izvršenje navedenog rješenja tužitelju predstavlja značajan financijski teret te bi mu nastala šteta koja se teško može popraviti i došlo bi do povrede njegovog prava na mirno uživanje vlasništva. Smatra nejasnim iz kojeg razloga tuženik nije prihvatio mjenicu kao sredstvo osiguranja naplate duga u smislu odredbe članka 24. stavka 4. točke 4. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Navodi da se rješenjem Ministarstva financija od 12. studenoga 2024. po drugi puta odlučuje o istoj stvari o kojoj je već odlučeno rješenjem od 31. siječnja 2024. Tužitelj navodi da bi se izvršenjem upravne mjere tužitelju nanijela velika šteta koja bi se teško mogla popraviti tj. prodajom vozila u njegovom vlasništvu na javnoj dražbi radi podmirenja carinskog duga koji nije uzrokovao, a imajući u vidu da je u postupku predviđeno da bi se ostatak od prodajne cijene nakon podmirenja carinskog duga isplatio na račun treće osobe, JB koji je uzrokovao nastanak carinskog duga, dakle glavnog dužnika, a ne na račun tužitelja koji u predmetnom postupku nastupa u poziciji vlasnika vozila odnosno suštinski u poziciji jamca za naplatu poreznog duga. Nadalje, tužitelj smatra da odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu pa je stoga sud mogao odlučiti da tužba ima odgodni učinak. Predlaže da Sud ukine pobijano rješenje i donese privremenu mjeru po prijedlogu tužitelja, podredno ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud ocjenjuje pobijano rješenje nezakonitim.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi poništavanja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/24-01/80, urbroj: 513-04/24-3 od 12. kolovoza 2024. i rješenja Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-03/23-23/331, urbroj: 513-02-3005/14-24-19 od 31. siječnja 2024. sa zahtjevom za odgodnim učinkom tužbe. Prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj: Us l-4050/2024 od 25. listopada 2024. odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, a ovaj Sud je navedeno rješenje prvostupanjskog suda potvrdio rješenjem poslovni broj: Usž- 4488/2024 od 3. srpnja 2025. Tužitelj se podneskom obratio prvostupanjskom sudu s prijedlogom za određivanje privremene mjere protiv novog prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-03/23-23/331, urbroj: 513-02-3005/14-24-43 od 12. studenoga 2024. kojim se oduzima osobni automobil MAYBACH DAIMLERCHRYSLER od poreznog obveznika JB.

6. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi, a kako to pravilno nalazi prvostupanjski sud, da tužitelj nije podnio žalbu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske od 12. studenoga 2024.

7. Odredbom članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Prema stavku 6. navedenog članka Zakona odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

8. Polazeći od navedene zakonske odredbe kao i podataka spisa predmeta, ovaj Sud je stajališta da privremena mjera pretpostavlja privremeno rješavanje nekog pitanja u upravnoj stvari na način da se spriječi teška i nepopravljiva šteta dok sud pravomoćnom presudom ne riješi o tužbenom zahtjevu usmjerenom na poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke tuženika.

9. Dakle, za postupanje po prijedlogu stranke za izdavanje privremene mjere nužno je da je pokrenut odnosno da je u tijeku upravni spor, predmet kojega je ocjena zakonitosti rješenja u odnosu na koje se traži privremena mjera, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je tužitelj zatražio izdavanje privremene mjere protiv prvostupanjskog rješenja protiv kojeg je mogao izjaviti žalbu, a ne voditi upravni spor, stoga je prvostupanjski sud prijedlog za određivanje privremene mjere trebao odbaciti, a ne odbiti.

9. Stoga je u konkretnom slučaju trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković