Poslovni broj: Usž-2668/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu 1. tužitelja TB l.t.d., [adresa], Bugarska i 2. tužitelja CB, [adresa], koje zastupa Ivica Ćutuk, odvjetnik u Zagrebu, Roberta Frangeša Mihanovića 3, protiv tuženika Ministarstva financ ija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II., III., IV. i V. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1954/2022-9 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se točke II., III., IV. i V. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1954/2022-9 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/20-01/24, urbroj: 513-04-22-2 od 20. svibnja 2022. u dijelu u kojem je odbijena žalba 2. tužitelja protiv točke 4. i 5. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/19-20/35, urbroj: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019. kao i u dijelu u kojem je odbijena žalba 1. tužitelja. Točkom II. izreke poništava se točka 4. i 5. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja od 19. studenoga 2019. u odnosu na 2. tužitelja. Točkom III. odbacuje se žalba 1. tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 19. studenoga 2019. Točkom IV. i V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb klasa: UP/I-415-02/19-20/35, urbroj: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019. Tim prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, trošarinski obveznici, 2. tužitelj CB i UB, solidarno su dužni platiti iznos od 7.128.000,00 na ime trošarine, na trošarinsku osnovicu od 11.880,00 kg suhog duhana u listu te kamate u iznosu od 606.985,31 kuna za razdoblje od dana dospjele trošarine do dana donošenja tog rješenja (točka 1. i 2.). Nadalje, tim rješenjem je utvrđeno da će se, ako se ne izvrši uplata po navedenom rješenju, donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke DAF FT XF 105.46OT, registarskih oznaka [registarska oznaka], kao i priključnog vozila, poluprikolice marke SCHMITZ SCS 24 L13 62 BS EB, registarskih oznaka [registarska oznaka], a ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom oduzetog teretnog i priključnog vozila neće biti dostatna za podmirenje iznosa dužne trošarine, kamata i troškova postupka, za neplaćeni dio provest će se postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja (točka 4. i 5.).

3. Protiv dijela točke II., te točke III., IV. i V. izreke tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističu da je sud izostavio u točki II. izreke presude navesti da se poništavaju točke 4. i 5. navedenog poreznog rješenja i u odnosu na 1. tužitelja. Smatraju da je sud bez zakonske osnove odbacio žalbu 1. tužitelja protiv poreznog rješenja od 19. studenoga 2019. Ističu da iz točke IV. izreke presude nije razvidno što čini preostali dio tužbenog zahtjeva i na kojeg od tužitelja se odnosi. Tužitelji osporavaju i odluku suda o troškovima spora. Tužitelji ukazuju da duhan u listu nije trošarinska roba što nedvojbeno upućuje na zaključak da 2. tužitelj ne može biti trošarinski obveznik za robu koja ne spada u trošarinsku. Ističu da je sud utvrdio da suhi duhan u listu nije trošarinska roba te je kao osobu koja je odgovorna za nezakonit unos, prijevoz i posjedovanje trošarinskog proizvoda naveo 2. tužitelja koji je kao vozač prevozio trošarinski proizvod, bez obzira na činjenicu što je suhi duhan u listu duhanska sirovina, a ne trošarinski proizvod. Tužitelji smatraju da su prema Direktivi Vijeća Europske unije 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. koja je implementirana u Zakon o trošarinama trošarinski proizvodi duhanske prerađevine. Zaključuju da suhi duhan u listu nije duhanska prerađevina te su u smislu navedene Direktive trošarinski proizvodi duhanske prerađevine, a to su cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje. Ukazuju da se postupanje 1. i 2. tužitelja u konkretnom slučaju ne može podvesti pod odredbu članka 73. b. stavka 1. Zakona o trošarinama jer tužitelji nisu korisnici odobrenja za poslovanje s duhanskim sirovinama niti spadaju u druge osobe koje unose ili otpremaju u Republiku Hrvatsku duhanske sirovine pa stoga nisu bili dužni obavijestiti Carinsku upravu o namjeravanom unosu, odnosno otpremi duhanske sirovine. Navode da je 2. tužitelj vršio teretnim vozilom s prikolicom samo prijevoz suhog lista prešanog u blokove preko teritorija Republike Hrvatske što se ne može podvesti pod unos ili otpremanje izvan Republike Hrvatske. Tužitelji se u žalbi pozivaju na upravni spor u kojem je predmet bio zakonitost rješenja o privremenom i trajnom oduzimanju teretnog vozila od 1. tužitelja. Prigovaraju što je sud zanemario činjenicu da je 2. tužitelju obvezivanjem na plaćanje trošarine narušena njegova financijska situacija. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Biagini protiv Republike Hrvatske. Ističu da ne postoji niti jedan dokaz da je u predmetnom slučaju poduzeta bilo kakva radnja osim prijevoza robe kroz Republiku Hrvatsku prema odredištu u Sloveniji. Zaključuju pozivajući se na presude Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojima je utvrđeno da nije bilo osnovano oduzimanje vozila u vlasništvu 1. tužitelja te stoga smatraju da nije bilo osnovano pobijanim rješenjem naložiti plaćanje trošarinskog duga 2. tužitelju. Ukazuju da 2. tužitelj nije trošarinski obveznik te je provođenje postupka naplate trošarinskog duga dovelo do oduzimanja i ograničavanja vlasništva čime 2. tužitelj snosi prekomjeran pojedinačni teret. Prigovaraju što prvostupanjsko tijelo nije utvrđivalo niti uspostavilo pravednu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite prava vlasništva. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda. Iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da preinači pobijani dio presude, usvoji tužbeni zahtjev te tužiteljima dosudi troškove postupka. Ujedno predlažu naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se dio točke II. te točke III., IV. i V. izreke presude pobijaju.

7. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je 24. srpnja 2018. tijekom provođenja mjera nadzora na naplatnoj postaji Zaprešić, radi kontrole zaustavljeno teretno vozilo u vlasništvu 1. tužitelja, kojim je upravljao ovdje 2. tužitelj. Pregledom je utvrđeno da se u vozilu prevoze kartonske kutije ispunjene duhanom u listu prešanim u blokove – duhanskom sirovinom. Nadalje, detaljnim pregledom vozila i robe, utvrđeno je da se u vozilu prevozi ukupno 99 kartonskih kutija ispunjenih suhim duhanom u listu prešanim u blokove, ukupne neto težine 11.880.00 kilograma. Također je utvrđeno da je 2. tužitelj predmetnu duhansku sirovinu unio u Republiku Hrvatsku 24. srpnja 2018. a da nije prethodno najkasnije 24 sata prije unosa duhanske sirovine poslao obavijest Carinskoj upravi - Trošarinskom uredu za vezu, o namjeravanom unosu pošiljke duhanske sirovine.

9. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 22/13. – 115/16.) određeno je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi da su trošarinski proizvodi: nezakonito proizvedeni, otpremljeni, primljeni, uvezeni, uneseni, kupljeni, prodani, držani, prevezi, uporabljeni ili potrošeni odnosno nezakonito pušteni u potrošnju.

10. Prema članku 73.b. stavka 1. Zakona o trošarinama korisnik odobrenja za poslovanje duhanskom sirovinom i druga osoba koja unosi u Republiku Hrvatsku i/ili otprema iz Republike Hrvatske duhansku sirovinu dužna je obavijestiti Carinsku upravu - Trošarinski ured za vezu o namjeravanom unosu, odnosno otpremi duhanske sirovine i omogućiti Carinskoj upravi provjeru i nesmetano obavljanje nadzora nad pošiljkom.

11. Razmatrajući podatke spisa predmeta i navedene zakonske odredbe, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi bez utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno, kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud, da je 2. tužitelj nezakonito postupao s predmetnim duhanom, budući da nije dokazao zakonitost unosa i otpreme trošarinskih proizvoda slijedom čega je sa EB utvrđen trošarinskim obveznikom te obvezan na solidarno plaćanje trošarine. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da iz odredbi Zakona o trošarinama proizlazi da je 2. tužitelj bio dužan prije namjeravanog prijevoza, a najkasnije 24 sata prije unosa ili otpreme u ili iz Republike Hrvatske, odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske podnijeti obavijest Trošarinskom uredu za vezu i to popunjavanjem obrasca O-PD, a što je 2. tužitelj propustio učiniti. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da je 2. tužitelj nezakonito prevozio suhi duhan u listu te je zajedno s ostalim trošarinskim obveznicima iz prvostupanjskog rješenja zakonito obvezan na solidarno plaćanje trošarine.

12. Nadalje, u smislu odredbe članka 21. stavka 2. točke 3. Zakona o trošarinama trošarinskim obveznikom smatra se osoba koja je u obvezi plaćanja trošarine i to osoba koja, između ostaloga, otprema, uveze i prenese trošarinske proizvode ili s njima na drugi način nezakonito raspolaže, stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod tužitelja da se 2. tužitelj, koji je kao vozač vršio provoz duhanske s irovine kroz Republiku Hrvatsku ne može smatrati trošarinskim obveznikom.

13. Prvostupanjski je sud utemeljeno ocijenio neosnovanim i prigovor tužitelja kojeg ističu u žalbi kako je duhan u listu duhanska sirovina, a ne duhanska prerađevina te stoga nije trošarinski proizvod. Naime, sukladno članku 73.a stavku 1. Zakona o trošarinama obvezi prijave djelatnosti, registracije trošarinskih obveznika, ishođenja odobrenja za poslovanje te mjerama nadzora podliježu sve fizičke i pravne osobe koje namjeravaju posjedovati, skladištiti, obavljati promet ili na bilo koji drugi način raspolagati ubranim duhanom, neovisno o stupnju njegove prerade i obrade. U konkretnom slučaju, suhi duhan u listu prešan u blokove predstavlja ubrani duhan te se u smislu članaka 70. – 73. Zakona o trošarinama ne smatra duhanskom prerađevinom, već duhanskom sirovinom, koja ne predstavlja trošarinsku robu pod uvjetom da se s njom postupa u skladu s važećim propisima. Međutim, obzirom da iz podataka spisa nesporno proizlazi da je 2. tužitelj zatečen u nezakonitom prijevozu duhanske sirovine, pravilno mu je utvrđena trošarinska obveza i naloženo plaćanje.

14. Prema ocjeni ovoga Suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud osnovano odbacio žalbu 1. tužitelja obzirom da istome nije utvrđena obveza plaćanja trošarine te poništio točku 4. i 5. izreke prvostupanjskog rješenja imajući u vidu utvrđenja iz presude ovoga Suda poslovni broj: Usž-1242/2023- 2 od 12. rujna 2023. prema kojima je nerazmjerno i neosnovano utvrđeno da će se donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji teretnog vozila u vlasništvu 1. tužitelja radi namirenja trošarinskog duga.

15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka, jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17. Obzirom na djelomičan uspjeh u sporu pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 147. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak upravnog spora.

18. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković