Poslovni broj: Usž-3217/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja NE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], LE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], AE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupani po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri" d.o.o., Zadar, Ulica Zrinsko-Frankopanska 38, NEO LOGISTICS d.o.o. (OIB: 28041941404), sa sjedištem u Zagrebu, Novoselska cesta 73, zastupan po zakonskom zastupniku NE, a on po opunomoćenici Natali Kotlar, odvjetnici u Zagrebu, Jurišićeva 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3220/2023-14 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja NE, LE, AE i NEO LOGISTICS d.o.o. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3220/2023-14 od 3. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3220/2023-14 od 3. svibnja 2024. odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja NE, LE, AE i NEO LOGISTICS d.o.o. za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klase, urbroja i datuma kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude prvostupanjskog suda (točke I., II., III., IV. i V.) te su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovani (točka VI. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelji su izjavili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navode da se prvostupanjski sud uopće nije potrudio provjeriti sadržaj presude pa se za tužitelja AE citiraju navodi tužitelja NE, tako da u obrazloženju presude uglavnom uopće nema ni slova o onome što je u tužbi i tijekom postupka uporno tvrdio tužitelj AE. S obzirom na promašeni sadržaj presude i istaknutih prigovora u odnosu na AE, presuda se u tom dijelu ne može ispitati i proturječna je sadržaju spisa. Nadalje, ističe da je jedina radnja koju je carinsko tijelo obavilo, vaganje 99 kutija te je na osnovu vaganja kutija, to isto carinsko tijelo samo navelo da je u svih 99 kutija duhan, iako se ne zna kako je to utvrđeno i s obzirom na kilažu odredilo visinu trošarinske obveze. U spisu ne prileži vjerodostojan dokaz da se radi o duhanu (nije utvrđeno kemijskom analizom), odnosno da se uopće radi o proizvodu koji podliježe trošarinskim obvezama, pa su predložili vještačenje sadržaja kutija, no tuženik taj dokaz nije izveo, a niti je izveo prvostupanjski sud u predmetnom postupku, niti je obrazložio zašto to ne bi bilo bitno. Postavlja se logično pitanje na temelju čega je utvrđeno da se u 99 kutija nalazi proizvod koji podliježe trošarinama. Valjda je dovoljno da tuženik kaže da je to duhan pa je stoga neupitno jer je to rekao tuženik i nije podložno provjeravanju. Ističe da u tužbi koju je podnio AE nije navedeno ono što sud navodi u pobijanoj odluci, a po pitanju vlasništva, u tužbi AE, detaljno je obrazloženo sve u vezi prava vlasništva AE u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da iz prigovora tužitelja AE koji se pozvao na izričite zakonske propise iz kojih propisa potpuno jasno i nedvojbeno proizlazi da on nije punopravni vlasnik ni posjednik predmetnog parkinga u pobijanoj presudi uopće nema objašnjenja niti obrazloženja. Nadalje, ističu da u predmetnom zapisniku uopće nije dana mogućnost tužiteljima da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima jer, prema onome što je razvidno iz zapisnika, nitko pa ni tužitelji nisu pitani da li imaju što kazati ili izjaviti. Zanemarena je činjenica da su tužitelji po pozivu Carinske uprave u spis dostavili svoje izjave, ugovore i sve fakture koje su imali i u kojima su detaljno opisali tijek događaja i opis svih radnji koje su poduzeli. U odnosu na tužitelja LE ističe da nakon što je parkirao kamion na parkiralište, isti je otišao spavati, što nije sporno iz sadržaja carinskog nadzora jer s robom nitko od 01:00 sati do 14:00 idućeg dana nije raspolagao niti se istoj približavao. Koje je to postupanje tužitelja LE ukazuje da je isti poduzeo bilo kakvu nezakonitu radnju, nije jasno, osim što je očigledno dovoljno da tuženik kaže da je on trošarinski obveznik jer je vozač kamiona pa se ta tvrdnja očigledno nema što provjeravati u sudskom postupku. Nadalje u žalbi reproducira izjave tužitelja AE i NE te LE i navodi razloge zbog kojih smatra da ne postoji njihova odgovornost u pogledu posjedovanja predmetnog duhana. Naime, tužitelji tijekom postupka ukazuju da svaki od njih za radnje koje je obavljao i što je utvrđeno u postupku niti su osobe koje su nezakonito postupale u primjeni zakona, a niti su obzirom na okolnosti ovog slučaja znale ili morale znati za takvo postupanje te u daljnjem tekstu žalbe se za svakog od tužitelja opisuju radnje koje su oni poduzeli. Tužitelji nadalje skreću pozornost na povredu ustavnih prava, članak 29., pravo na pravično suđenje, kao i povredu odredbi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o kojima se nije vodilo računa te upire na odgovarajuću praksu i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te smatra da u predmetnom postupku nije odgovoreno na ključna pitanja pa nije bilo niti moguće ispitati presudu, a ako bi se dopustilo da se samo ovakva utvrđenja "svatko na svoj način sudjelovao" smatra da je netko počinio nekakvu nezakonitu radnju, bez ikakvog obrazloženja onda je jasno da je odluka arbitrarna. Smatra da tužitelji moraju imati pravo na učinkovit pravni lijek, odnosno učinkovitu sudsku zaštitu, a to znači da sud mora dati jasna, razumna i dostatna obrazloženja u odnosu na temeljne prigovore koje su u ovom postupku iznijeli tužitelji pa ne može biti dovoljno da sud samo kaže da prigovore ne prihvaća. Predlažu da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi stvar, a podredno, poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj AE je 8. listopada 2024. dostavio sudu podnesak izvan roka za podnošenje žalbe.
4. Žalba tužitelja dostavlja je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. Zakona o upravnim sporovima te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica i sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
8. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su carinski službenici prilikom pretrage pronašli 11.746,50 kg suhog duhana u listu – duhanske sirovine u teretnom vozilu marke MAN registarskih oznaka [registarska oznaka] s poluprikolicom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je vlasništvo tvrtke "OPT LEASING" d.d., a korisnik društvo "NEO LOGISTICS" d.o.o. te da je vozilom u trenutku obavljanja nadzora upravljao vozač LE. Nadalje, proizlazi da je vozilo zatečeno na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu AE te je pretraga objekata, prostorija i zemljišta oznake navedene čestice i navedenog teretnog vozila s poluprikolicom obavljena u prisutnosti vlasnika zemljišta AE, NE, odgovorne osobe i zakonskog zastupnika društva "NEO LOGISTICS" i svjedoka EE i ŠE, a o obavljenom nadzoru sačinjen je zapisnik kojeg su svi prisutni sudionici vlastoručno potpisali bez ikakvih primjedbi na njegov sadržaj i odričući se prava na prigovor. Društvo NEO LOGISTICS d.o.o. bavi se prijevozom robe i putnika te ga je društvo "VS GRADNJA" d.o.o. angažiralo za prijevoz robe, a pošiljatelj robe koja se prevozila bila je firma "ANYRE" Slovačka, a primatelj te robe firma "MARYAM HANNA" u Sloveniji, a navedena pošiljka duhana nije najavljena Carinskoj upravi i trošarinskom uredu sukladno odredbama Zakona o trošarinama, a niti je tužitelj LE kao vozač koji je imao mogućnost na tovarnom listu staviti napomenu da nije bio nazočan utovaru robe, to učinio. Konstatirano je da je prijepis zapisnika dostavljen svim sudionicima nadzora te da utvrđeni solidarni obveznici plaćanja trošarine nisu imali primjedbi na način provođenja nadzora niti na izložene činjenice i okolnosti utvrđene tijekom postupka nadzora, a ni na sadržaj zapisnika tijekom carinskog postupka.
9. Dakle, kako iz podataka u spisu predmeta i utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlazi da su solidarni trošarinski obveznici zatečeni u posjedu navedene duhanske sirovine, da su sudjelovali u nezakonitim radnjama, postupanjima s navedenim proizvodima protivno Zakonu o trošarinama, da je društvo NEO LOGISTICS d.o.o. čiji zakonski zastupnik je NE obavilo prijevoz trošarinskih proizvoda, da je tužitelj LE kao vozač upravljao teretnim vozilom u kojem je pronađena duhanska sirovina, da je to teretno vozilo zatečeno na nekretnini u vlasništvu tužitelja AE te da ne posjeduju trošarinsko odobrenje o upisu u registar trošarinskih obveznika, da ne obavljaju djelatnosti s tim proizvodima i da je riječ o duhanskoj sirovini za koju nije obračunata i plaćena trošarina te da je ona unesena u Republiku Hrvatsku radi preprodaje.
10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 6. stavka 2. točke 4. i stavka 5., članka 12. stavka 1., članka 83., članka 115. stavka 2., 3. i 13. te članka 118. stavka 1., 2. i 3. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18., 121/19. i 144/21.) te je prema ocjeni ovoga Suda pravilno postupio kada je ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je u provedenom postupu utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pritom naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja. Tužitelji pogrešno smatraju da je prvostupanjski sud odbijanjem njihovih dokaznih prijedloga počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, obrazloživši da je mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta carinskog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te s obzirom na to da je riječ o općenitoj okolnosti radi koje je dokaz predložen.
13. Žalbeni navodi tužitelja odnose se i na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužitelja i razloge koje je iznosio u upravnom sporu. Međutim, prema ocjeni ovoga Suda tužitelji neosnovano ističu da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da takva obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Ajdarić protiv Hrvatske br: 20883/09). Treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući na umu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj: U-III-1201/18).
14. Prigovor da se u prvostupanjskoj presudi pogrešno za trećetužitelja AE citiraju navodi prvotužitelja NE nije odlučna jer je iz sadržaja presude vidljivo da je prvostupanjski sud ocijenio i prigovore trećetužitelja AE i za takvu svoju ocjenu naveo valjano i dostatno obrazloženje.
15. Trećetužitelj AE je izvan roka za žalbu dostavio podnesak dana 8. listopada 2024. i uz isti podnesak je dostavio rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici kojim je protiv njega odbačena kaznena prijava zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz članka 264. stavka 1. Kaznenog zakona. S obzirom da je navedeni podnesak dostavljen izvan roka za podnošenje žalbe, ovaj Sud ga nije uzeo u razmatranje, a ujedno se napominje trećetužitelju da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice pa se u stadiju žalbenog postupka ne može uzeti u razmatranje niti navedeno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici.
16. Treba istaknuti da niti ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, ujedno, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje su tužitelji isticali i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud jasno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
17. S obzirom da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
