Poslovni broj: Usž-2835/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2100/2024-6 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2100/2024-6 od 3. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/94, URBROJ: 512-2501-24-2 od 25. ožujka 2024.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561 - 01/22-01/439, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 2. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Dautan za razdoblje od 5. svibnja do 8. listopada 1991. i od 27. listopada do 24. prosinca 1991.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Navodi da sud pogrešno zaključuje da njegovo djelovanje u Domovinskom ratu nije bilo borbeno. Ističe da je bio na stražama na kontrolnim punktovima, vršio ophodnje, kontrolirao promet robe ilegalnog oružja i sumnjivih osoba. Osim toga, raspolagao je oružjem i bio dio prve pričuve za operaciju „Otkos 10“. Smatra da nabrojanim aktivnostima djelovao u izravnoj vezi s oružanim otporom agresoru što se smatra sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je njegov tužbeni zahtjev osnovan.
3.1. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presude i sam riješi upravnu stvar, podredno da predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite od 5. svibnja do 8. listopada 1991. i od 27. listopada do 24. prosinca 1991., saslušani su svjedoci ZH i OH kao i tužitelj. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Dautan, ali da tijekom tog razdoblja nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.
9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
10. Budući da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u predmetnim razdobljima obavljao aktivnosti kao što su stražarenje, dežuranje i patroliranje, koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa.
11. Neosnovani su žalbeni navodi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze, izvršio njihovu savjesnu i cjelovitu ocjenu, te o odlučnim činjenicama dao jasne i dostatne razloge. Tužitelj u žalbi izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaza, ali ne ukazuje na konkretne propuste koji bi imali značaj bitne povrede postupka. Okolnost što tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio stajalište upravnog tijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz članka 3. Zakona prema kojem se status hrvatskog branitelja priznaje osobi koja je kao pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske ili kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bila izravno angažirana u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pružala oružani otpor agresoru ili djelovala u izravnoj vezi s tim otporom. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora niti da je njegovo djelovanje predstavljalo pružanje oružanog otpora agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Radnje na koje se tužitelj poziva, stražarenje, ophodnja, kontrola prometa i ljudi, pravilno su ocijenjene kao aktivnosti koje same po sebi ne predstavljaju sudjelovanje u oružanom otporu u smislu citirane zakonske odredbe. Sudska praksa ovoga Suda je ustaljena u stajalištu da se takve aktivnosti, koje imaju značaj u širem kontekstu obrane, ne mogu izjednačiti s izravnim sudjelovanjem u borbenim djelovanjima. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja nužno je kumulativno ispunjenje zakonom propisanih uvjeta, što u konkretnom slučaju nije dokazano.
12. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete jer nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
