Poslovni broj: Usž-3931/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku, Mirku Miloševiću iz Rijeke, Bribirska 14/3, OIB: 61417938073, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi utvrđivanja staža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-872/2023-8 od 6. studenoga 2023., na sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I- 872/2023-8 od 6. studenoga 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-22-4797 od 28. srpnja 2022. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovan postupak.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/21-03/03110540842, URBROJ: 341-25-06/2-21-117853 od 4. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda navodeći da se pogrešno odlučivalo o ukupnom broju godina radnog staža tužitelja jer je pravo na mirovinu ostvario od veljače 2023. Tužitelj traži da se raspravno odluči da mu mirovina teče od dana podnošenja zahtjeva za umirovljenje, a ne od dana kada je rješenje stupilo na snagu. Zbog pogrešno određenog datum početka prava na mirovinu zakinut je za 3 godine i 7 mjeseci mirovinskih primanja. Tužitelj potražuje isplatu mirovine od dana podnošenja zahtjeva za umirovljenje i isplatu razlike mirovine sa zateznim kamatama uz napomenu da su svi relevantni podaci dostupni elektronički upravnom tijelu.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vođen u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine koji je podnesen 4. ožujka 2021. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini.
8. Prvostupanjski je sud na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku donio presudu bez održavanja rasprave. U situaciji kada je tužitelj u tužbi osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, na način da je naveo da je 29. srpnja 2022. dostavio u spis predmeta upravnog postupka dokaz o stažu iz kojeg proizlazi da ima staža u trajanju od 8 godina, 2 mjeseca i 19 dana bez staža sa uvećanim trajanjem, odnosno sveukupno da ima 17 godina, 9 mjeseci i 25 dana, čime udovoljava uvjetima za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, za donošenje presude bez održavanja rasprave nisu bili ostvareni zakonski uvjeti.
9. Ovaj Sud ocjenjuje da je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a koje zahtijeva od suda da prije donošenja presude svakoj stranci omogući izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka i svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Prema stavku 2. toga članka ZUS-a, sud može odlučiti u upravnom sporu bez davanja stranci mogućnosti izjašnjavanja samo u slučajevima propisanim zakonom.
10. Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužitelju ostvarivanje prava koja mu jamči ZUS, kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.: dalje Ustav RH). Ocjenjujući postupanje prvostupanjskog suda u smislu tužiteljeva prava na raspravljanje pred sudom, odnosno prava na izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, ovaj Sud smatra da nisu postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje pred sudom. Slijedom iznijetog, Sud smatra da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude u formalnom smislu.
11. Slijedom iznijetog, Sud je ocijenio osnovanim žalbene navode o postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojim povredama obuhvaćeno i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH.
12. Stoga zbog povrede ustavnog prava na pošteno suđenje valja poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta i ostvarivanja ustavnog prava tužitelja na pošteno suđenje.
13. Našavši postupovne povrede koje su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne za poništavanje osporavane presude, Sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih navoda.
14. Stoga je, ovaj Sud u skladu s člankom 135. stavkom 3. ZUS -a poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
