Poslovni broj: Usž-4338/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200, OIB: 88362248492, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2525/2024-12 od 9. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2525/2024-12 od 9. srpnja 2025.
II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva zdravstva, KLASA: UP /II- 118-01/24-01/05, URBROJ: 534-07-1-2/4-24-02 od 28. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od ukupno 2.500,00 (slovima: dvijetisućepetstotina ) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke ove presude.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od ukupno 1.250,00 (slovima: jednatisućadvijestotinepedeset ) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. Izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP /II-118-01/24- 01/05, URBROJ: 534-07-1-2/4-24-02 od 28. kolovoza 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. kolovoza 2024., točkom 1. izreke, poništeno je rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 16. svibnja 2024. kao nezakonito i predmet se dostavlja na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije magistar laboratorijskih tehnologija (točka 2. izreke).
3. Rješenjem Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 16. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar laboratorijskih tehnologija koju je stekao na Fakultetu zdravstvenih studija, Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa laboratorijske tehnologije dana 10. srpnja 2023.
4. Tužitelj u žalbi navodi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe da se tuženik pogrešno poziva na odredbe Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija jer vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije nema veze s priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije s obzirom na to da se radi o dva potpuno različita pojma. Navodi da Agencija nije nadležna donositi odluke o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Ističe da nije tražio priznavanje inozemne stručne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja, već je zahtjev podnio 31. srpnja 2023. o kojem je odlučeno tek 16. svibnja 2024. nakon proteka roka propisanog Pravilnikom o postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija , pa je trebalo smatrati da je zahtjev usvojen. Navodi da je u bazi reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj kao profesija u grupi Medicinsko-laboratorijske dijagnostike naveden prvostupnik Medicinsko-laboratorijske dijagnostike i zdravstveno laboratorijski tehničar. Smatra da se ne može prihvatiti da se u konkretnom slučaju radi o nereguliranoj profesiji. Prigovara da sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge, praksu Hrvatske komore zdravstvenih radnika o postupanju po zahtjevu kandidata za potvrdu inozemne stručne kvalifikacije magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Upire na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2771/24 kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev jer se predmetna stručna kvalifikacija magistar laboratorijske tehnologije koju je tužitelj stekao u Bosni i Hercegovini ne nalazi na popisu profesija u Republici Hrvatskoj koji se nalazi u Bazi reguliranih profesija, već je regulirano prvostupništvo, pa Hrvatska komora zdravstvenih radnika i tuženik nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nego Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Upire na članak 20. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija prema kojem nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj, a u konkretnom slučaju je riječ o nereguliranoj profesiji. Navodi da je moguće steći predmetnu kvalifikaciju magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike i u Republici Hrvatskoj, ali predmetna stručna kvalifikacija nije regulirana kao zasebna profesija, već isključivo kao prvostupništvo. U odnosu na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2771/24 od 11. travnja 2025. ističe da je predmet vraćen tuženiku kako bi svoju odluku obrazložio na način da od zaključka da se radi o profesiji koja nije regulirana u Republici Hrvatskoj otkloni dvojbu s obzirom na mogućnost stjecanja kvalifikacije magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike pri Medicinskom fakultetu u Osijeku. Predlaže žalbu odbiti.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, 36/24. – ZUS) ovaj Sud žalbene navode smatra osnovanim.
8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika navodeći među ostalim da iz članka 177. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine”, 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22. i 33/23.) proizlazi da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna Komora sukladno Zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, dakle određuje se nadležnost u postupku priznavanja samo za regu lirane profesije. U presudi prvostupanjskog suda navedeno je da su regulirane profesije one profesije visokoškolske kvalifikacije koje se nalaze na popisu profesija u Republici Hrvatskoj, koji se popis nalazi u Bazi reguliranih profesija koji je objavljen na internetskoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Nadalje, u presudi je navedeno da se na popisu u grupi Medicinsko-laboratorijske djelatnosti nalazi samo prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike kao regulirana profesija, a na popisu profesija se ne nalazi profesija koju je tužitelj stekao u Bosni i Hercegovini – magisar laboratorijskih tehnologija. Sud stoga zaključuje da Hrvatska komora zdravstvenih radnika i tuženik nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, već je nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje sukladno članku 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine”, 69/22.).
9. Međutim, prema podacima spisa tužitelj je 31. srpnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje kvalifikacije. Rješenjem Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 16. svibnja 2024. odbijen je zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar laboratorijskih tehnologija koju je stekao tužitelj na Fakultetu zdravstvenih studija, Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa laboratorijske tehnologije dana 10. srpnja 2023. Zahtjev je odbijen na temelju članaka 86. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine”, 82/15., 70/19., 47/20. i 123/23.). Prema uputi o pravnom lijeku protiv tog rješenja dopuštena je žalba Ministarstvu zdravstva.
10. Navedenim Zakonom u članku 5. stavku 1. podstavku 1. propisano je da je regulirana profesija profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom, kao i korištenje profesionalnih naziva koji je po posebnim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija te predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti, a prema podstavku 15. istoga članka Zakona, nadležno tijelo su nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i nadležno tijelo druge države članice. Prema članku 17. stavku 1. istoga Zakona postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pokreće se na zahtjev kandidata koji se podnosi nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona.
11. Imajući na umu podatke spisa, zahtjev tužitelja i rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika te navedene odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, ovaj Sud smatra da rješenje tuženika nije zakonito, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo. Stoga je presudom ovoga Suda poništena i presuda i rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Tuženik će u ponovnom postupku odlučiti meritorno o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 16. svibnja 2024. te o tome donijeti rješenje.
12. Kako je ovom presudom poništeno rješenje tuženika , to tužitelj ima pravo na opravdani trošak upravnog spora u iznosu od ukupno 2.500,00 eura (za sastav tužbe i zastupanja na ročištu) te za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura , sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. ZUS-a.
13. O trošku za sastav podneska od 10. travnja 2025. odlučeno je sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a.
14. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. te članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
