Poslovni broj: Usž-3275/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici u Rijeci, Trg sv. Barbare 5/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1813/2023-24 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1813/2023-24 od 10. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/446, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 14. kolovoza 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/23-04/07, URBROJ: 338-08-02-01-23-03 od 21. travnja 2023. (točka I. izreke) te su tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i F43.2 (poremećaj prilagodbe) priznate posljedicama ozljede na radu od 11. ožujka 2020. i u vezi s navedenim dijagnozama priznata su joj prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka II. izreke). Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.100,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 21. travnja 2023., kojim je u točki 1. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje dijagnoza F43.1 i F43.2 posljedičnim dijagnozama uzrokovanim priznatom ozljedom na radu nastalom 11. ožujka 2020. uz uputnu dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.0 (akutna reakcija na stres) i iste nisu priznate posljedičnim dijagnozama, te joj u točki 2. izreke u vezi s navedenom dijagnozama nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Iscrpno ponavljajući utvrđenja i navode koje je iznosio tijekom upravnog postupka i upravnog spora, ističe da je sud, unatoč njegovim detaljnim obrazloženjima zbog čega tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, poništio osporena rješenja i meritorno riješio upravnu stvar. Navodi da je sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje , pri čemu nije naveo razloge neprihvaćanja nalaza i mišljenja iz upravnog postupka. Ujedno navodi da je sudska vještakinja tužiteljicu pregledala 12. veljače 2025., a ozljeda na radu je zadobivena u događaju od 11. ožujka 2020. Protivi se u cijelosti obrazloženju prvostupanjske presude kojim je prihvaćen nalaz i mišljenje sudske vještakinje bez kritičkog osvrta na medicinska mišljenja institucionalnih tijela vještačenja iz upravnog postupka koja su izrađena u okviru danih ovlasti i na način kako je propisano Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, 8/15. , 17/15., 41/15., 104/17., 34/18. i 63/22.). Navodi očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 16. lipnja 2025. u kojem je istaknuto da zdravstveno stanje tužiteljice nije objektivizirano psihologijskim testiranjem niti objektivno utvrđenim psihosomatskim reakcijama. Osporava i iznos dosuđenih troškova ovog upravnog spora koji nisu bili opravdani za njegovo vođenje. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dogovorila na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljici dijagnoza ozljede F43.0 priznata ozljedom na radu nastalom 11. ožujka 2020. (rješenje od 17. listopada 2022.).

8. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je povodom prijedloga izabranog liječnika obiteljske medicine od 12. travnja 2023. radi priznavanja dijagnoza F43.1 i F43.2 posljedicama ranije priznate ozljede na radu zadobivene u događaju od 11. ožujka 2020.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. , 98/19. i 33/23. - dalje: Zakon) i članka 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22. – dalje: Pravilnik), pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, u skladu s člankom 55. stavkom 1. Pravilnika te člankom 12. stavkom 1. točkom 2. i člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Prema suglasnim nalazima, mišljenjima i ocjenama liječničkih povjerenstava (Regionalnog ureda Rijeka od 19. travnja 2023. i Direkcije od 17. srpnja 2023.) dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 i F43.2 ne mogu se uzročno- posljedično povezati s događajem od 11. ožujka 2020. Navedeno je da, iako iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica od 21. svibnja 2020. liječi pod dijagnozom F43.0, a od studenoga 2020. i pod dijagnozom F43.1, predmetni događaj nema obilježja stresora koji je mogao uzrokovati akutnu stresnu reakciju koja bi kao posljedicu imala predmetne dijagnoze jer u događaju tužiteljica nije bila izložena verbalnoj prijetnji, prijetnji oružjem, fizičkom nasrtanju ili ozljeđivanju, uz napomenu da u medicinskoj dokumentaciji nedostaje bitan dio kliničke slike koji manifestira somatsku reakciju na borbu ili bijeg.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalno j sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Gordani Rubeša, specijalistici psihijatrije, subspecijalistici biologijske i forenzične psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja od 18. veljače 2025., na temelju medicinske i druge dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, sudska vještakinja je navela da je tužiteljica psihijatrijsku pomoć zatražila dva dana nakon predmetnog događaja i da je prema nalazu specijaliste psihijatra pravilno tužiteljici dijagnoza F43 .0 priznata ozljedom na radu, kao i da se nastavila liječiti mjesec dana nakon događaja te da se dijagnoza F43.2 prvi puta u medicinskoj dokumentaciji navodi u travnju 2020., a u listopadu 2020., nakon liječenja u dnevnoj bolnici Referentnog centra za psihotraumu, i dijagnoza F43.1. S obzirom na to da je u opsežnoj medicinskoj dokumentaciji o liječenju tužiteljice, sastavljenoj od stručnjaka Referentnog centra za psihotraumu KBC Rijeka čije je uže polje djelovanja dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitacija osoba s poremećajima vezanima uz stres, koja datira sve do danas, notiran F43.1, sudska vještakinja je ocijenila da postoji uzročno – posljedična veza između bolesti tužiteljice pod dijagnozama F43.1 i F43.2 i priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. (po dijagnozi F43.0), odnosno da su dijagnoze F43.1 i F43.2 izravna i isključiva posljedica tog događaja.

12. Odgovarajući na primjedbe tuženika, sudska vještakinja je u opsežnoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. ožujka 2025. i na ročištu održanom 3. lipnja 2025. otklonila prigovore pozivanjem na medicinsku dokumentaciju u koju je imala na uvid prilikom izrade nalaza i mišljenja, navela da se u opsežnoj obradi i dijagnosticiranju tužiteljice isključivo bilježi predmetni događaj kao uzrok psihičkih smetnji i liječenja, navodeći sva psihologijska testiranja, psihijatrijske tretmane i klinička liječenja kojima je tužiteljica bila podvrgnuta. Uzimajući u obzir sve navedeno, sudska vještakinja je zaključila da tužiteljica po svim psihologijskim (objektiviziranim) testovima pokazuje simptome posljedičnih dijagnoza i prilikom testiranja je reagirala vraćanjem na traumu, zbog čega je ostala kod ocjene da su dijagnoze F43.1 i F43.2 povezane sa štetnim događajem i njegova izravna i isključiva posljedica.

13. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 53. stavak 1. Pravilnika u vezi s člankom 66. Zakona.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Naime, tuženik je uredno 26. veljače 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 18. veljače 2025. te je podneskom od 6. ožujka 2025. dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 4. ožujka 2025. u kojem su izneseni prigovori na nalaz i mišljenje. Povodom iznesenih prigovora sudska vještakinja se pisano očitovala podneskom od 17. ožujka 2025. i održano je ročište 3. lipnja 2025. na kojem je sudska vještakinja u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja te je argumentirano otklonila sve prigovore liječničkog povjerenstva.

15. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudske vještakinje. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 6. ožujka 2025., da je sud u odnosu na njegove prigovore usmeno saslušao sudsku vještakinju i da je vještakinja na osnovi medicinske dokumentacije potvrdila svoj nalaz i mišljenje, to proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

16. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a, te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona i Pravilnika. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe i obrazloženog podneska od 17. studenoga 2024. u skladu s Tbr. 27/1 alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima 3. prosinca 2024. i 3. lipnja 2025. u skladu s Tbr. 27/2. Tarife i provedenog medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan