Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2251/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, Zagreb, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo „Dubrava“ Višnjan, Dalmatinska bb, Višnjan, OIB: 71916112954, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1121/2023-20 od 27. ožujka 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1121/2023-30 od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1121/2023-20 od 27. ožujka 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1121/2023-30 od 6. veljače 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.632,83 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 5. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.987,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. (točka II. izreke). Nadalje, navedenom presudom odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu parničnih troškova (točka III. izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja, poslovni broj P-1121/2023-30 od 6. veljače 2026. ispravlja se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P-1121/2023-20 od 27. ožujka 2025. iznad uvoda iza riječi "U IME REPUBLIKE HRVATSKE" tako da umjesto riječi "RJEŠENJE" ispravno ima pisati "PRESUDA".

3. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu plaćenog iznosa naknade štete osiguraniku tužitelja u iznosu od 1.632,83 eura.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da se 27. travnja 2021., oko 12,30 sati u [adresa], mjesto [adresa], dogodio štetni događaj, odnosno prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao OU, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu trgovačkog društva OTP-LEASING d.d., Podružnica Poreč, osiguranim kod tužitelja policom kasko osiguranja broj [broj police] (zapisnik o očevidu i potvrda sastavljena od strane Policijske postaje Poreč, stranice 85-89 spisa);

- da su djelatnici policije stigli na očevid neposredno nakon štetnog događaja i da su konstatirali da je došlo do oštećenja osobnog automobila reg istarske oznake [registarska oznaka], te da su pregledom automobila na lijevoj strani nađeni tragovi dlake, nalik na tragove od divljači (zapisnik o očevidu i potvrda sastavljena od strane Policijske postaje Poreč, stranice 85-89 spisa);

- da kod vozača OU nije bilo koncentracije alkohola, odnosno da je koncentracija alkohola 0,00 g/kg, te da nije bilo prisutnosti opojnih droga i lijekova (zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu sastavljenog istog dana prilikom očevida lica mjesta od strane djelatnika Policijske postaje Poreč, stranica 81. spisa);

- da je tužitelj isplatio vlasniku oštećenog vozila iznos štete u visini od 12.302,54 kn/1.632,83 eura[1] , koju je tužitelj priznao vlasniku oštećenog vozila (potvrda o izvršenoj transakciji, stranica 36. spisa)

- da je mjesto gdje se dogodila prometna nesreća bilo na kolniku, a da je u vrijeme dolaska policije automobil bio na ugibalištu, da divljač nije zatečena, te se po izjavi vozača udaljila u raslinje;

- da je ograničenje brzine kretanja vozila na cesti iznosi 50 km/h prometnim pravilom naseljenog mjesta;

- da je do prometne nesreće došlo na način da je OU upravljao osobnim automobilom Citroen C3, registarske oznake [registarska oznaka] koji se kretao cestom u naseljenom mjestu Bokići smjerom istok – zapad, da je s desne strane gledano u smjeru kretanja vozača iz niskog raslinja iskočila na kolnik divljač (srna), te je došlo do udara prednje lijeve strane osobnog automobila u srnu, a da je nakon kontakta srna otišla u nisko raslinje lijevo gledano u smjeru kretanja osobnog automobila (nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU, stranice 97-104 spisa);

- da prema podacima u spisu nije bilo kočenja osobnog automobila kojim je upravljao OU, te vodeći računa o brzini i nepredvidljivosti kretanja divljači da nije postojala mogućnost uočavanja divljači (nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU, stranice 97-104 spisa);

- da budući da na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi tragovi, niti ima podataka da je osobni automobil do mjesta sudara sa divljači kočio, da se ne može utvrditi brzina kretanja osobnog automobila (nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU, stranice 97-104 spisa);

- da cijena popravka osobnog automobila nakon štetnog događaja da iznosi 2.002,52 eura, da je na predmetnom osobnom automobilu da nastupila djelomična šteta ;

- da su sva navedena oštećenja na osobnom automobilu mogla nastati kao posljedica sudara osobnog automobila i divljači (srne) (nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU, stranice 97-104 spisa).

7. Sud prvog stupnja slijedom svega navedenog zaključuje da vozač osobnog automobila osiguranika tužitelja nije doprinio nastanku štete, jer nije imao mogućnosti izbjeći nalet na divljač (srnu), a vodeći računa o brzini i nepredvidljivosti kretanja divljači (srne) te je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka OU utvrdio da se isti kretao brzinom od oko 50 km/h. Sud prvog stupnja također zaključuje da je upravo tuženik odgovoran za nastalu štetu budući da je srneća divljač, kao opasna stvar, izašla na javnu cestu iz lovišta tuženika, odnosno iz lovišta kojim gospodari tuženik.

8. Na ove utvrđene bitne činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 963. stavka 1., članka 1045. stavka 3., članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/203. – dalje: ZOO), i odredbe članka 76. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018., 32/2019., 32/2020. – dalje: Zakon o lovstvu)

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Na opisano činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

11. U skladu s odredbom članka 1063. ZOO, šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a u skladu s odredbom članka 1064. ZOO, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Opasna stvar u smislu odredbi članka 1045. stavka 3. ZOO i članka 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i čiji položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

12. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena (tako i Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz- 4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-1542/24 od 26. veljače 2025.), a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

13. Tuženik u žalbi navodi da za štetu koju prouzrokuje divljač odgovara vlasnik opasne stvari, a da vlasnik opasne stvari nije tuženik, nego Republika Hrvatska .

Međutim, takvi su žalbeni navodi neosnovani.

14. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o lovstvu propisano je da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, a stavkom 2. istog članka propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

15. Nadalje, odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tužitelj u ovom postupku nije ni tvrdio da je do štete došlo zbog provođenja lova , međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO, a kako je to i propisano odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO kojima se uređuje odgovornost za štetu.

16. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe članka 1064. -1067. ZOO kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. Zakona o lovstvu), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1067. ZOO je na tuženiku.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da srna nije nađena na mjestu naleta, te se stoga ne može se sa sigurnošću tvrditi da je došlo do naleta na srnu , valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno na temelju zapisnika o očevidu i potvrde sastavljene od strane Policijske postaje Poreč utvrdio da su djelatnici policije stigli na očevid neposredno nakon štetnog događaja i da su konstatirali da je došlo do oštećenja osobnog automobila te da su pregledom automobila na lijevoj strani nađeni tragovi dlake, nalik na tragove od divljači. Dakle, iz policijskih isprava proizlazi kako su na automobili pronađeni tragovi dlake. Nadalje, vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU u svom nalazu i mišljenju uopće ne sumnja da je do nezgode došlo zbog naleta srne na oštećenikovo vozilo, niti elaborira neku drugu verziju događaja. Za naglasiti je kako tuženik uopće ne dostavlja očitovanje na predmetni nalaz i mišljenje, niti istom prigovara. Na temelju navedenih dokaza, tragova životinjske dlake na prednjem lijevom braniku vozila, oštećenja vozila, iskaza OU i rezultata prometnog vještačenja, ovaj sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je kako je do nesreće došlo zbog naleta srneće divljači na prednji lijevi kraj oštećenikovog vozila.

18. U odnosu na navode tuženika da se ne može isključiti da je do štetnog događaja došlo iz razloga što vozač vozila nije poštivao prometne propise vezano za ograničenje brzine i da je isti svojom nepropisnom vožnjom uzrokovao štetni događaj, valja reći kako vještak navodi da s obzirom na to da na mjestu događaja nije pronađena uginula divljač (srna), a uzimajući u obzir štetu koja je nastala na osobnom automobilu, može se konstatirati da je brzina kretanja osobnog automobila osiguranika tužitelja bila unutar ograničenja od 50 km/h ili niža, dakle, iz istog proizlazi da se vozač OU kretao u skladu s ograničenjem brzine za navedeni dio ceste, stoga su ovi žalbeni navodi neosnovani.

19. Polazeći od utvrđenja utemeljenih na izvedenim dokazima, posebno nalazu i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila struke struč. spec. krim. ŽU (stranice 97-104 spisa), pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je svjedok OU prednjom lijevom stranom osobnog automobila udario u divljač – srnu koja je iz niskog raslinja s desne strane, a gdje se nalazi lovište kojim gospodari tuženik, iskočila na kolnik, te da vodeći računa o brzini i nepredvidljivosti kretanja divljači nije postojala mogućnost uočavanja divljači (srne), te stoga sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik odgovoran za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1063. i 1064. ZOO.

20. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavku 1. i članka155. stavku 1. ZPP.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

22. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor