Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-705/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-102/2023-44 od 15. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-102/2023-44 od 15. rujna 2025. pod točkom I. izreke, točkom II. izreke, i točkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.477,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-102/2023-44 od 15. rujna 2025. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 3.404,92 eura do iznosa od 3.702,42 eura (za iznos od 297,50 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn - 102/2023-44 od 15. rujna 2025. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.477,63 eura do iznosa od 3.404,92 eura (za iznos od 927,29 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u daljnjem iznosu od 927,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2026. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.259,35 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.596,00 eura za razdoblje od 21. srpnja 2023. do 14. rujna 2025., po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 234,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2026. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 188,12 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete – tuđa pomoć i njega, isplati iznos od 1.596,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpn ja te godine, u roku od 15 dana. (točka II. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.477,63 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 11. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali zahtjev u iznosu od 187,50 € sa zakonskom zateznom kamatom odbija. (točka III. izreke). Navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.259,35 € sa zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2023. do isplate, te tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.596,00 € za vrijeme od 21. srpnja 2023. do 14. rujna 2025. (točka IV. izreke).

2. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova u daljnjem iznosu s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod točkom IV. izreke pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Protiv presude suda prvog stupnja pod točkama I., II. i III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.477,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama, pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, a podredno istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi zbog ozljede na radu, a koju naknadu štete tužitelj zahtijeva od tuženika kao osiguratelja s kojim je tužiteljev poslodavac sklopio ugovor o osiguranju od javne odgovornosti prema trećima i odgovornosti prema vlastitim djelatnicima.

7. Između stranaka nije sporno da je 22. srpnja 2020. došlo do povrede tužitelja na radu u trgovačkom društvu IGMA Industrija d.o.o. u Koprivnici, kada mu je preko desnog stopala u predjelu pete prošao radni stroj kojim je upravljao tužiteljev kolega, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne povrede. Između stranaka nije sporno ni da je tuženik nakon podnošenja tužbe tužitelju isplatio naknadu štete u iznosu od 3.900,00 eura, dok je policom osiguranja zaključenom između osiguranika – poslodavca tužitelja i tuženika ugovorena franšiza u iznosu od 1.000,00 eura po štetnom događaju, s kojom osiguranik sudjeluje u svakoj šteti.

8. U postupku koji je prethodio žalbi, a i sada u žalbenom postupku, sporna je visina naknade štete.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da je tužitelj zadobio nagnječenje desnog stopala, višeiverni prijelom petne kosti, prijelom unutarnjeg maleola goljenične kosti, višeiverni prijelom prednjeg ruba desne goljenične kosti u nožnom zglobu, ranu sa stražnje strane pete, te oštećenje stražnjeg tibijalnog živca u području gležnja;

- da je prijelom medijalnog maleola liječen operativno, fiksacijom ulomaka K- žicama a prijelom petne kosti imobilizacijom, da su po zarastanju prijeloma odstranjene su K-žice, da je zbog oštećenja tibijalnog živca odrađena dekompresija i neuroliza tibijalnog živca;

- da su se kao komplikacija prijeloma stražnjeg dijela petne kosti javili su bolovi na mjestu hvatišta Ahilove tetive zbog čega je operativno odstranjen dio petne kosti ,

- da je po završetku liječenja kod tužitelja zaostala manja mišićna slabost desne noge kao posljedica hipotrofije mišića, kronični bolovi u gležnju, peti i na hvatištu Ahilove tetive;

- da su tužitelju kretnje u gležnju ograničene u srednjem stupnju, dorzalna fleksija stopala u većem stupnju, da mu pri hodu peta odstoji od podloge za 1 cm, da tužitelj ne može čučnuti, niti dulje hodati;

- da su navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 20%;

- da je tužitelj zbog navedene ozljede bio na tri operacije;

- da je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno, da su zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti ;

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, da je u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operacije) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno;

- da ožiljci u području desnog gležnja i pete (u području medijalnog maleola postoperativan ožiljak duljine 5 cm, širine 1 cm, boje okolne kože, na medijalnoj strani pete ovalan ožiljak duljine 5 cm, širine 1 cm, tamniji od okolne kože, na stražnjoj strani pete nepravilan ožiljak veličine 3x2 cm, boje okolne kože, u plantarnom dijelu pete straga hiperkeratoza kože 2x1 cm) predstavljaju naruženje manjeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama, uslijed čega tužitelj trpi i duševne boli;

- da je tužitelju je potrebna tuđa pomoć i njega nakon ozljeđivanja u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija desnog gležnja), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.;

- da je nakon operacije 12. travnja 2022. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu u opsegu 3 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 2 tjedna;

- da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 8.400,00 eura;

- da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna u trajanju od 399 sati, a cijeneći da je 1 sat tuđe njege i pomoći 4,00 eura na temelju odredbe članka 223. stavka 1. ZPP, da tužitelju pripada naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.596,00 eura;

- da bi tužitelju ukupno pripadalo s osnova naknade neimovinske štete iznos od 8.400,00 eura, dok bi mu s osnova naknade imovinske štete pripao iznos od 1.596,00 eura, a što ukupno iznosi 9.996,00 eura, a kako je tuženik platio tužitelju s osnova naknade štete iznos od 3.900,00 eura, te je iznos od 1.000,00 eura pokriven franšizom, da tužitelju s osnova ukupne imovinske i neimovinske štete pripada iznos od 5.096,00 eura, od čega iznos od 3.500,00 eura s osnova naknade neimovinske štete, te iznos od 1.596,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i njegu.

10. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 1. i 2., članka 1100. stavka 1. i 2., članka 1095. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje: ZOO).

11. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

12. Odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr .

13. Odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. navedenog članka ZOO je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Polazeći od utvrđenja utemeljenih na izvedenim dokazima, posebno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke prof. dr. sc. Božidara Šebečića, od 4. listopada 2024. (stranica 151-156 spisa), koje je vještak usmeno ispravio i dopunio na ročištu održanom 3. srpnja 2025. (stranice 176-177 spisa) sud prvog stupnja je ocijenio kako tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.400,00 eura i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.596,00 eura, dakle, u ukupnom iznosu od 9.996,00 eura.

15. I tužitelj i tuženik u žalbama osporavaju visinu neimovinske štete.

16. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 8.400,00 eura do 9.400,00 eura (za iznos od 1.000,00 eura), dok su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu neimovinske štete ističući kako je ista dosuđena u previsokom iznosu, neosnovani.

17. U skladu s odredbom 19. stavka 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. U skladu s odredbom članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti i naruženje nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

18. Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja za određivanje težine povrede prava osobnosti, a posebno činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj imao 20 godina, da se prije ozljeđivanja puno kretao, vozio bicikl, pomagao roditeljima u poljoprivredi, bavio se nogometom i ribolovom, što mu je sada onemogućeno (iskaz tužitelja s ročišta održanog dana 13. ožujka 2025.), kao i da je u vrijeme ozljeđivanja postao otac i da zbog ozljede nije mogao sudjelovati u brizi i njezi djeteta, da je zbog ozljede pretrpio tri operacije, u smislu kriterija određenih člankom 1100. stavkom 1. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da je novčana naknada u iznosu od 9.400,00 eura realna i pravična i u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. Nadalje, uz pravičnu novčanu naknadu tužitelju pripada i naknada imovinske štete. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je sud prenisko odmjerio cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura, smatrajući da je trebalo odmjeriti istu u iznosu od 4,60 eura.

20. Ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da iznos cijene tuđe pomoći njege nije fiksno određen te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege ovaj sud ukazuje na općepoznatu činjenicu da su troškovi cjelokupnog života u Republici Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina značajno porasli, a što se odražava i na cijenu rada koja je također značajno porasla. Osim toga, sud ističe i općepoznatu trenutnu nestašicu radne snage, koja također utječe na povećanje vrijednosti radnog sata, kao i činjenicu da se Republika Hrvatska od 2022., kao i čitava eurozona, suočavala sa visokom stopom inflacije koja također utječe na određivanje cijena. Stoga na temelju svega navedenog, ovaj sud smatra da je sat tuđe pomoći i njege valjalo cijeniti u iznosu od 4,60 eura.

21. Kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 399 sata, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,60 eura, tužitelju pripada naknada imovinske štete u iznosu od 1.835,40 eura.

22. Slijedom navedenog, tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 9.400,00 eura, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.835,40 eura, dakle, tužitelju pripada ukupni iznos od 11.235,40 eura. Kako je tuženik isplatio tužitelju s osnova naknade štete iznos od 3.900,00 eura, dok je iznos od 1.000,00 eura pokriven franšizom i uz već dosuđenih 3.500,00 eura na ime naknade neimovinske štete, te već dosuđeni iznos od 1.596,00 eura na ime naknade imovinske štete, tužitelju pripada daljnji iznos od 1.000,00 eura za naknadu neimovinske štete i iznos od 259,35 eura za naknadu imovinske štete, odnosno, iznos od ukupno 1.259,35 eura, te se stoga u tom dijelu odluka preinačava te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

23. Osnovani s žalbeni navodi tužitelja i u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu na imovinsku štetu. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 21. srpnja 2023. pa do dana donošenja presude, 15. rujna 2025., uz obrazloženje da je sud prvog stupnja potrebu i opseg istih utvrđivao u ovom postupku. Dakle, sud prvog stupnja je odluku o zateznim kamatama na imovinsku štetu donio je primjenom odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO prema se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, osim ako zakon ne propisuje drugačije.

24. Međutim, sud prvog stupnja je propustio primijeniti odredbu članka 943. stavka 4. ZOO. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva isplatu osigurnine prema polici osiguranja od opće odgovornosti kojeg je tužitelj poslodavac (IGMA Industrija d.o.o.) sklopio s tuženikom u smislu odredbe članka 929. ZOO, slijedom čega se u odnosu na tuženikovu obvezu na isplatu primjenjuje rok propisan odredbom članka 943. stavka 1. ZOO.

25. Odredbom članka 943. stavka 1. ZOO propisano je da je osiguratelj dužan, kada se dogodi osigurani slučaj, isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ukoliko je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u prethodno citiranim stavcima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Konačno, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz odredbe članka 943. ZOO, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4.).

26. Uzimajući u obzir da tuženik tijekom postupka nije isticao da bi njegova obveza na isplatu utužene štete dospijevala u ugovorom o osiguranju definiranom roku (a u smislu odredbe članka 943. stavka 1. ZOO), to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu dosuditi od dana odštetnog zahtjeva, međutim, tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, 21. srpnja 2023., a kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP), valjalo je zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu dosuditi od 21. srpnja 2023., u skladu s odredbom članka 943. stavka 4.ZOO.

27. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i dijelom potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je žalbu tužitelja valjalo u djelomično uvažiti i dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II I. izreke ove presude.

28. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, preinačena je odluka o troškovima postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjske presude.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa).

30. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

31. Tužitelju je u skladu s odredbom članka 155. ZPP valjalo dosuditi nadoknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zatim sastava obrazloženog podneska od 19. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 20. studenog 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), obrazloženog podnesaka od 13. studenog 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), obrazloženog podneska od 10. srpnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Nadalje, tužitelju je valjalo dosuditi troškove zastupanja na ročištu 9. studenog 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), na ročištu 20. veljače 2024. u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), na ročištu 9. srpnja 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), na ročištu 13. ožujka 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) , na ročištu 3. srpnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i na ročištu 10. rujna 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife).

32. Tužitelju stoga pripadaju troškovi postupka u iznosu od 1.125 bodova, odnosno iznos od 2.250,00 eura (Tbr. 54. Tarife), te PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 562,50 eura, kojem iznosu valja pribrojiti troškove predujma za vještačenje u iznosu od 592,42 eura, dakle, u ukupnom iznosu od 3.404,92 eura, koji troškovi tužitelju pripadaju u cijelosti, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP.

33. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.477,63 eura, tužitelju pripada daljnji iznos 927,29 eura (3.404,92 eura - 2.477,63 eura), stoga je na temelju odredbe članka 373. stavka 3. ZPP, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

34. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 15. veljače 2024., 6. ožujka 2024. i 29. travnja 2024. jer u smislu odredbe članka 155. ZPP isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelj je zahtijevao i nadoknadu troškova suske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 110,00 eura, međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn -102/2023-53 od 22. siječnja 2026. (stranice 254-255 spisa), usvojen prigovor tužitelja od dana 20. studenog 2025. protiv rješenja o pristojbi broj Pn-102/2023-49 od 13. studenog 2025., te se predmetno rješenje ukida u cijelosti. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno dana 30. siječnja 2026. (stranica 257. spisa), stoga tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova sudske pristojbe jer mu isti nisu ni nastali. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

35. Kako je tužitelj u žalbenom postupku u pogledu glavne stvari uspio u cijelosti (preinačen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.259,35 eura od 1.259,35 eura), dok je u pogledu troškova postupku uspio djelomično, no kako troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje, valjalo je tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora žalbenog postupka, priznati pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 234,38 eura, koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 46,88 eura (Tbr. 46. Tarife), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 188,12 eura u skladu s odredbama članaka 154. stavka 5., članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP ne pripada, tako da je primjenom navedenih odredaba odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

36. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor