REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-549/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1114/2025-2 od 7. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2671/2024-26 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1114/2025-2 od 7. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 2671/2024-26 od 31. ožujka 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredit bez valutne klauzule?

2. „Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

3. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

3. Kao razloge važnosti naznačenim pitanjima navodi shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04), doneseno na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04), održanoj 5. ožujka 2004., te se poziva na odluke revizijskog suda broj Rev-1242/2014 od 6. lipnja 2018. i Rev- 2781/2011 od 16. lipnja 2015. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske Dopustiti podnošenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.

4. Tuženica podnosi i prijedlog i sukladno odredbi čl. 385. a. st. 2. ZPP-a, navodeći da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav), i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

5. Na prijedlog nije odgovoreno.

6. Prijedlog je dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan.

7. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1. ZPP - a.

8. Naime, prema utvrđenjima ovoga suda pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev 1279/2022 od 14. veljače 2023., Rev 715/2024-3 od 22. svibnja 2024., Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 120/2023 od 28. veljače 2023., Rev 296/2023 od 5. travnja 2023., Rev 84/2023 od 19. travnja 2023. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Revd 1916/2023-2 od 6. lipnja 2023., Revd 545/2024 od 19. lipnja 2024., Revd 2567/2024- 2 od 10. rujna 2024., Revd-3335/2024 od 28. kolovoza 2024., Revd 2809/2024-2 od

3. srpnja 2024. Revd-2108/2025. i dr.

9. Stoga u odnosu na naznačena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

10. U odnosu na te tvrdnje tuženice navodi se da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje predlagateljica, a koje se tiču prava na legitimna očekivanja (pošteno suđenje) koje se u biti svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

11. S tim u vezi potrebno je pojasniti da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

12. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ni za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije po toj osnovi.

13. U opisanim okolnostima, dakle, kada tuženica nije dokazala vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njezin je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić