REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-305/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Pećarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Jurić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-176/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-164/2023-28 od 8. travnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 62.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate s pripadajućom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, a po osnovi otplate dijela kreditne obaveze tuženika u razdoblju od listopada 2010. godine do srpnja 2016 . godine izvršene na temelju Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu broj računa 7130080351 i 7104182561 kojeg je tuženik sklopio s Prvom stambenom štedionicom 29. travnja 2008. u svrhu kupnje stana u [adresa]. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.
1.2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke prihvaćena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda preinačena prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici po ovoj osnovi iznos od 2.488,55 EUR.
2. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4733/2024-2 od 21. studenoga 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Jesu li novčana sredstva kojima je jedan bračni drug otplatio kredite iz svoje plaće za vrijeme trajanja bračne zajednice bračna stečevina u kojoj su bračni drugovi suvlasnici svaki u ½ dijela?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv navedene presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i to zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tužiteljice i potvrđivanjem prvostupanjske presude.
4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika te ju je ocijenila neosnovanom i predložila odbiti.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 62.100,00 EUR s pripadajućom kamatom utemeljen na pravnoj osnovi bračne stečevine i tvrdnji da je tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice s tuženikom, u razdoblju od listopada 2010. do srpnja 2016., otplaćivala rate kredita za stan, u opsegu od ½ dijela odnosno u naprijed spomenutom iznosu, a sve na temelju Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu broj računa 7130080351 i 7104182561 kojeg je tuženik sklopio s Prvom stambenom štedionicom 29. travnja 2008. u svrhu kupnje stana u [adresa] na njegovo ime.
7. Sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev smatrajući da novčana sredstva kojima je jedan bračni drug otplatio kredit iz svojih prihoda za vrijeme trajanja bračne zajednice nisu bračna stečevina zato što „utrošena sredstva iz zarade nisu imovina koje bi bračni drugovi bili suvlasnici s obzirom da nije stečena nikakva imovina koja bi postojala u vrijeme prestanka bračne zajednice“. Prema ocjeni suda prvog stupnja, rate kredita su bili troškovi bračne zajednice koje su stranke zajednički snosile od primanja ostvarenih radom.
8. Sud drugog stupnja, međutim, preinačuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 373.a ZPP i prihvaća tužbeni zahtjev. Pritom, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno iskaza parničnih stranaka, utvrđuje da tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je imovina koja je predmet postupka kupljena od njegove posebne imovine, već da su kroz vrijeme dok su stranke bile u izvanbračnoj, a potom i bračnoj zajednici tj. od listopada 2010. do srpnja 2016. obveze otplate kredita za spomenuti stan u vlasništvu tuženika snosili u jednakim dijelovima, svaki za po ½ dijela.
9. Imajući na umu da se tuženik u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ali da ni tada, kao ni tijekom postupka, nije osporavao visinu otplaćenog kredita u utuženom razdoblju u iznosu od 124.200,00 EUR, kao niti iznos od 62.100,00 EUR koji predstavlja ½ dijela kredita, za kojeg je utvrđeno da ga je otplatila tužiteljica za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice parničnih stranaka, drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa od 62.100,00 EUR iz osnove otplate kredita za stan tuženika u [adresa] u [adresa] jer otplata kredita predstavljala teret bračne zajednice kojeg su parnične stranke snosile na jednake dijelove. Stoga joj je dosudio taj iznos s pripadajućom kamatom pozivom na odredbe članka 248., 249. i 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 170/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 - dalje: ObZ) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 551. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).
10. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je, suprotno navodima revidenta, pravilno i nije u suprotnosti s praksom revizijskog suda.
11. Naime, na temelju činjeničnog utvrđenja da je tužiteljica sudjelovala u otplati kredita kojeg je tuženik prije sklapanja braka realizirao radi kupnje spomenutog stana, tužiteljica je stekla obvezno pravni zahtjev prema tuženiku jer je vršila ulaganje novčanih sredstava u njegovu imovinu. Zato joj pripada pravo na povrat uloženih sredstava u otplati duga tuženika za taj stan i to u nominalnom iznosu. Stoga imajući na umu činjenični supstrat na kojem je utemeljena pobijana presuda odgovor na naznačeno pravno pitanje glasi:
Kada bračni drug sudjeluje u otplati kredita kojeg je drugi bračni drug realizirao prije kupnje nekretnine (stana) na kojem je stekao pravo vlasništva, tada tom bračnom drugu pripada pravo na povrat razmjerno uloženih sredstava u otplati duga drugog bračnog druga.
12. Ovakvo je pravno shvaćanje u skladu s praksom revizijskog suda izraženoj u većem broju odluka, primjerice Rev-377/2013-2 od 10. listopada 2017. i Rev-3024/90- 2 od 17. srpnja 1996.
13. Dodatno u odnosu na dopušteno pravno pitanje valja odgovoriti da u postupku nije utvrđeno da je kredit za stan na koji se odnosi predmetna otplata tužiteljice otplaćen isključivo iz plaće tuženika.
14. Kako je pobijana drugostupanjska presuda rezultat pravilne primjene materijalnog prava, to se revizija tuženika ukazuje neosnovanom, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
