REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-64/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika PČ iz [adresa] (prebivalište u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1868/2024-6 od 27. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2139/12-89 od 26. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija umješača na strani tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.050,00 kuna/ 2.523,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2011. do isplate i parnični trošak u iznosu od 16.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2021. do isplate, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 114,23 kuna kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3168/2025- 2 od 10. rujna 2025., umješaču na strani tuženika je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1868/2024-6 od 27. ožujka 2025. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Ako je jedan dionik štetnog događaja – prometne nesreće motornih vozila pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, može li se u parničnom postupku dokazivati doprinos drugog dionika istog štetnog događaja prometnoj nesreći, odnosno moraju li se sudovi očitovati na prigovor doprinosa oštećenika šteti ako je dokazan relevantan stupanj vjerojatnosti osnovanosti tog prigovora?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude umješač na strani tuženika je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, umješač na strani tuženika u ovom postupku.
9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je umješač isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, budući da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-318/2010 od 6. svibnja 2011. proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i osuđen na kaznu zatvora, pri čemu je u izreci kaznene presude navedeno da je umješač "upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom [adresa] lijevom prometom trakom za ravno u smjeru zapada dolaskom do raskrižja s [adresa] protivno odredbi čl. 59 st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, nastavio vožnju ravno ušavši u raskrižje u trenutku dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, uslijed čega je na prednji lijevi bočni dio njegova automobila svojim prednjim dijelom unatoč kočenju naletio osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AČ".
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je sud sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a vezan pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda i utvrđenjem kaznenog suda prema kojemu je umješač u ovom predmetu skrivio prometnu nesreću prolaskom kroz raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu. Navode umješača kojima je prigovorio doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja i štete, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim s obzirom na takva utvrđenja kaznenog suda.
11. Umješač u reviziji (kao i u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude) ukazuje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj reagirao kočenjem prije sudara na udaljenosti s koje nije mogao vidjeti vozilo umješača te da nema elemenata uzročne veze između kočenja vozila tužitelja i kretanja vozila tuženika. Revident nalaz i mišljenje prometnog vještaka također dovodi u vezu s iskazom tužitelja koji je, suprotno takvom nalazu i mišljenju vještaka, iskazivao da je reagirao naglim kočenjem, jer je ugledao vozilo umješača - zaključujući da je ostalo upitno zašto je tužitelj kočio, odnosno ukazuje da je jedini logičan odgovor na pitanje zašto je tužitelj kočio taj da je uzrok kočenja tužitelja crveno/žuto svijetlo za njegov smjer kretanja.
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-258/2023-2 od 3. travnja 2024. koja je donesena u istom parničnom postupku i povodom žalbe umješača izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
„Dakle, u situaciji kad je jedan dionik štetnog događaja - prometne nesreće motornih vozila pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, u parničnom postupku se može dokazivati doprinos drugog dionika istog štetnog događaja prometnoj nesreći – pri čemu valja imati na umu da je parnični sud vezan činjeničnim opisom kaznenog djela (tako i primjerice Rev 709/2018 od 18. svibnja 2021.).“
13. Pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-258/2023-2 od 3. travnja 2024. prihvaća i ovo vijeće revizijskog suda te ono ujedno predstavlja i odgovor na ovdje postavljeno pitanje.
14. Međutim, iz žalbenih navoda revidenta da kočenje tužitelja upućuje na jedini mogući zaključak da je tužitelj prošao kroz žuto ili crveno svijetlo, proizlazi da revident zapravo osporava zaključak suda da je upravo osiguranik tuženika (tj. revident) prošao kroz crveno svijetlo na semaforu s obzirom na to da je logički nemoguće da je i tužitelju i osiguraniku tuženika istovremeno bilo upaljeno crveno svijetlo na semaforu kao što je uostalom i naveo prometni vještak u svojem nalazu i mišljenju (točka 13. prvostupanjske presude). Dakle, iz takvih žalbenih navoda osiguranika tuženika (revidenta) zapravo proizlazi da revident osporava zaključak suda da je upravo on prošao kroz crveno svijetlo na semaforu što je u suprotnosti s pravomoćnom kaznenom presudom kojom je utvrđeno da je upravo revident prouzročio prometnu nesreću prolaskom kroz crveno svijetlo na semaforu, a sud je u skladu s čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan činjeničnim opisom kaznenog djela utvrđenim u pravomoćnoj presudi kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
15. Budući da se jedini žalbeni navod revidenta odnosi na osporavanje činjenice koja je utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom kojom je revident oglašen krivim, a ne postoje neke druge okolnosti koje bi eventualno ukazivale na doprinos tužitelja nastanku prometne nesreće (npr. brzina kretanja, vezanost sigurnosnim pojasom i sl.), od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, jer taj odgovor u konkretnom slučaju ne može dovesti do drugačije (povoljnije) odluke za revidenta. Pri tome se napominje i da je drugostupanjski sud odgovorio na žalbene navode revidenta obrazlažući da je upravo osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće, jer je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda proglašen krivim zbog činjenice da je predmetnu prometnu nesreću skrivio tako što je nastavio vožnju ravno ušavši u raskrižje u trenutku dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu te da je sud prema čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan činjeničnim opisom kaznenog djela pa je taj sud ocijenio neosnovanima prigovore umješača u odnosu na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, jer takvog doprinosa u konkretnom slučaju nema. Stoga je prema ocjeni ovoga suda dostatno obrazloženje drugostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika i doprinosu tužitelja nastanku prometne nesreće.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
