REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-42/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika PI i dr. zbog kaznenog djela iz članka 212. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika PI za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 2024. broj K-153/2014-94 i presuda Županijskog suda u Zadru od 11. prosinca 2024. broj Kž-261/2024-7, u sjednici Vijeća održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika PI za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 2024. broj K-153/2014-94 i presuda Županijskog suda u Zadru od 11. prosinca 2024. broj Kž-261/2024-7, osuđenik PI i okrivljeno trgovačko društvo ... proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 te je osuđenik PI osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, a okrivljenom trgovačkom društvu ABC izrečena je novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura koju kaznu je dužno platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Osuđenik PI je po branitelju odvjetniku Luki Matkoviću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „apsolutne bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.“, a također „osporava se i činjenično stanje i problematizira ocjena dokaza“, s prijedlogom da se „usvoji zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti“ te ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP-25).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Prije svega treba reći da je osuđenik u podnesku od 1. travnja 2026. zatražio da ga se obavijesti o sjednici „prepuštenog vijeća“, međutim, tom zahtjevu nije udovoljeno jer odredbama članaka 515. do 519. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP-26), za razliku od žalbenog postupka, nije propisana mogućnost prisustvovanja stranaka sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6. Osuđenik u zahtjevu navodi da je kazneni postupak dovršen, iako sud nije razmotrio odgovor osuđenika na optužnicu, a da „Županijski sud u Zadru u pobijanoj presudi navodi da je odgovor na optužnicu bio nepravodoban, te da o njemu nije raspravljano“. Smatra da je takav zaključak proturječan sadržaju spisa i odnosi se na odlučnu činjenicu pa je time počinjena „apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka“. Također navodi da su razlozi navedeni u točki 7. obrazloženja drugostupanjske odluke u odnosu na tu činjenicu „proturječni i ne daju odgovor na odlučno pitanje zakonitosti optužnog akta“ pa da, stoga, presuda „ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, te se njezina zakonitost ne može ispitati. U nastavku ističe da je drugostupanjski sud bio dužan o tom žalbenom navodu „dati jasan i razložan odgovor, osobito jer se radi o povredi na koju sud pazi po službenoj dužnosti“, a „propuštanjem da to učini, drugostupanjski sud je dodatno opteretio pobijanu presudu bitnim nedostatkom. Navedenom argumentacijom osuđenik zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) počinjenu u žalbenom postupku, odnosno na zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24.
6.1. Međutim, ta povreda nije ostvarena. Naime, drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbeni navod osuđenika u dijelu koji se odnosi na okolnost propuštanja prvostupanjskog suda da razmotri odgovor osuđenika na optužnicu pa da bi mu iz tog razloga bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu, u točki 7. obrazloženja presude dao jasne i potpune razloge koji nisu proizvoljni, neovisno o ocjeni je li ili nije odgovor na optužnicu podnesen pravovremeno.
6.2. Osuđenik, također, osporava pravilnost odluke suda u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga obrane da se ispitaju u svojstvu svjedoka UI i VI, smatrajući da ti svjedoci imaju „nepobitna saznanja o činjenicama koje su relevantne za odlučivanje u predmetnoj kaznenoj stvari“.
6.3. Navedenim tvrdnjama osuđenik zapravo polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda, a iz kojeg osnova se, sukladno odredbi članka 517. ZKP-26, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-26, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
