REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1382/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADA RIJEKE, OIB: 54382731928, Korzo 16, Rijeka, kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 433/2022-2 od 30. studenoga 2022. kojom preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2021-12 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-433/2022-2 od 30. studenoga 2022. i sudi:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2021-12 od 21. prosinca 2021.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju Gradu Rijeci trošak revizijskog postupka u iznosu od 862,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Ispravlja se upis proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, u listu B, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] – Stambena Zgrada K.Br. [adresa], dvorište, dvorište, [adresa] površine 509 m2, k. o. [katastarska općina], proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. Z –36335/2018 od 11. prosinca 2019., na način da se izvrši brisanje upisa prava vlasništva tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587 na posebnom dijelu nekretnine upisanom u zemljišnoj knjizi na ime tuženika kao:

- 68. ETAŽA (0/0), Zgrada u [adresa] stan broj 65 na sedmom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaone s WC-om, hodnika, lođe i drvarnice ukupne površine 39,18 m2;

te na način da se izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja GRADA RIJEKE, Korzo 16, OIB: 54382731928, na posebnom dijelu nekretnine upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] – Stambena zgrada [adresa], dvorište, dvorište, [adresa] površine 509 m2, k. o. [katastarska općina], upisanom na ime tuženika kao:

- 68. ETAŽA (0/0), zgrada u [adresa] Stan broj 65 na sedmom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaone s WC-om, hodnika, lođe i drvarnice ukupne površine 39,18 m2.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 6.275,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2021. do isplate po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je pod točkom 1. izreke odbijen tužbeni zahtjev za ispravak upisa provedenog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-36335/2018 od 11. prosinca 2019. kao neosnovan, a pod točkom 2. je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.000,00 kn / 398,17 EUR u roku od 15 dana.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1521/2023- 2 od 3. srpnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-433/2022-2 od 30. studenoga 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li osoba koja je ostvarivala sadržaj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja putem davanja stana na korištenje u svrhu stjecanja stanarskog prava ujedno i izvanknjižni nositelj tih prava u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a?

2. Jesu li škole u razdoblju prije stupanja na snagu Zakona o ustanovama (NN broj 76/93) i ZV-a mogle ostvarivala sadržaj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja putem davanja stana na korištenje u svrhu stjecanja stanarskog prava te biti izvanknjižni nositelj tih prava u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz zahtjev za naknadu parničnog troška.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog upisa tuženice uz upis prava vlasništva na ime tužitelja na posebnom dijelu nekretnine-stanu u [adresa] nakon što je u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora odbijen prigovor ovdje tužitelja protiv rješenja u tom postupku u odnosu na sporni stan te je tuženica uknjižena kao vlasnica na posebnom dijelu nekretnine-stanu u [adresa].

9. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dostavljenim ispravama (zapisnik sa sjednice Školskog odbora od 25. veljače 1993. i izjave SGM) dokazao da je Osnovna škola Nikola Tesla (dalje: škola) na Općinu Rijeka, tj. prednika tužitelja prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) prenijela svoje izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja te da se pravo Općine Rijeka stupanjem na snagu ZVDSP-a pretvorilo u pravo vlasništva Općine Rijeka temeljem čl. 360. ZVDSP-a. Iz Odluke škole o davanju stana na korištenje iz 1987., Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopljen između tužitelja i UG 27. siječnja 1998., u vezi sa sadržajem Sporazuma sklopljenog između Grada Rijeke i škole 14. listopada 2020. (dalje: Sporazum) proizlazi da je prednik Grada Rijeke, tj. Osnovna škola Nikole Tesle prije stupanja na snagu ZVDSP-a i prije stupanja na snagu Zakona o ustanovama (1993.) ostvarivao sadržaj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja odnosno bio je izvanknjižni nositelj tih prava. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj na valjani način stekao pravo korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja prijeporom te da je oborio predmnijevu po kojoj se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu temeljem čl. 362. st. 3. ZVDSP-a pa je prihvatio tužbeni zahtjev budući da je pozivom na odredbu čl. 360. ZVDSP-a utvrdio da se pravo upravljanja, raspolaganja i korištenja tužiteljevog prednika pretvorilo u tužiteljevo pravo vlasništva.

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženice preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev navodeći da u trenutku sastavljanja Sporazuma nije više postojao institut „prava upravljanja, korištenja i raspolaganja“ nego samo pravo vlasništva zbog čega škola, koja nije dokazala da je ikada bila nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, nije mogla te institute prenijeti na tužitelja 2020. Naime, prema Zakonu o osnovnom školstvu iz 1990. i Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. je osnovna i jedina djelatnost osnovnih škola odgoj i obrazovanje djece, a sredstva za rad škola osiguravaju se iz državnog proračuna pa jedina imovina škola mogu biti sredstva za rad u smislu zgrada u kojoj se obavlja djelatnost škole, ali ne i druge nekretnine. Identične odredbe u pogledu imovine sadržane su i u Zakonu o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, dalje: ZU ) kojim su škole definirane kao javne ustanove te je u čl. 58. ZU-a propisano da ustanova ne može bez suglasnosti svog osnivača otuđiti nekretninu, a tužitelj nije u ovom postupku dostavio suglasnost osnivača škole. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je prednik Grada Rijeke, tj. škola prije stupanja na snagu ZVDSP-a i prije stupanja na snagu ZU-a (1993.) ostvarivao sadržaj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, ali ne i da je bio izvanknjižni nositelj tih prava. Tužitelj nije izvanknjižni nositelj prava korištenja, uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj ne raspolaže ispravom kojom mu je nekretnina dodijeljena na korištenje pa nije na valjani način stekao pravo korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja niti je stekao pravo vlasništva kao slijednik Općine Rijeka na temelju čl. 360. ZVDSP-a, jer nije na valjani način stekao pravo korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja predmetnom nekretninom, niti je oborio predmnijevu po kojoj se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu na temelju odredbe članka 362. stavka 3. ZVDSP-a. Nadalje, prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj je raspolagao nekretninom tako što su njegovi pravni prednici dodjeljivali stanarsko pravo i sklapali ugovore o zakupu prema odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama i Zakona o stambenim odnosima, a temeljem tih zakona tužitelj nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo, već je samo imao pravo dodjeljivati stanove odnosno davati poslovne prostorije u zakup korisnicima.

11. Prema čl. 362. st. 1. ZVDSP-a smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

12. Odredbom čl. 360. st. 1. ZVDSP-a je propisano da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postao pretvorbom nositelja tog prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetnom vlasništva.

13. Prema čl. 364. st. 6. ZVDSP-a osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-39/06-2 od 1. listopada 2009. je izraženo pravno shvaćanje da je pogrešno poistovjećivati vlasnička ovlaštenja upravljanja, korištenja i raspolaganja s pravom upravljanja, pravom korištenja i pravom raspolaganja u društvenom vlasništvu. Navedena ovlaštenja su elementi prava vlasništva, dok su navedena prava instituti nastali u sustavu društvenog vlasništva i nemaju ništa zajedničko s navedenim ovlaštenjima, jer su to bila, posebna i nedjeljiva prava. Zbog toga se navedena prava nisu mogla dijeliti i prenositi samo izvršavanje prava, a zadržati ovlaštenje pa je prijenos prava korištenja imao značaj prijenosa tog prava u cjelini. Nadalje, za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, pa tako i prava na nekretninama u društvenom vlasništvu, na temelju pravnog posla upis u zemljišne knjige nije imao konstitutivni značaj sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1. rujna 1980. godine (preuzet - "Narodne novine", broj 53/91) – iako su se ta prava, kao i pravo vlasništva upisivala u zemljišne knjige (Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu iz 1965. godine – preuzet "Narodne novine", broj 52/71) zbog čega je za stjecanje prava korištenja na temelju prijenosa tog prava od nositeljice prava korištenja bila dovoljna isprava o prijenosu i predaja u posjed.

15. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da su pravo upravljanja, korištenja i pravo raspolaganja u društvenom vlasništvu nedjeljiva prava pa je prijenos prava korištenja imao značaj prijenosa tog prava u cjelini.

16. Nadalje, prema ustaljenoj praksi revizijskog suda sadržanoj u nizu odluka (primjerice odlukama broj Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019., broj Rev 1993/2018-2 od 19. studenoga 2019. i broj Rev 1047/21-2 od 12. srpnja 2022.) nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takvom imovinom (u ovom slučaju nekretnina) i da one na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva. Stoga nedostatak pisanog ugovora ili formalnog akta o prijenosu prava korištenja, upravljanja, odnosno raspolaganja, u odnosu na nekretninu na kojoj je tužitelj na temelju Zakona o stambenim odnosima imao položaj davatelja stanova i poslovnih prostora na korištenje, samo po sebi, nema za posljedicu nepriznavanje izvanknjižno stečenog prava korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja tom nekretninom.

17. Niti iz jedne odredbe tada važećih propisa ne proizlazi da škole u razdoblju prije stupanja na snagu ZU-a i ZVDSP-a ne bi mogle ostvarivati sadržaj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja putem davanja stana na korištenje u svrhu stjecanja stanarskog prava te biti izvanknjižni nositelj tih prava u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a. Na to upućuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1777/01-2 od 9. srpnja 2002. iz koje proizlazi da je škola kojoj je na korištenje prenesen sporni stan kao nositelj prava raspolaganja stanom, odnosno vlasnik stana koji je vlasništvo stekao pretvorbom pasivno legitimirana u sporu u kojem stanar traži donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

18. Iz nespornih utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom predmetu proizlazi da je škola 1987. dala nekretninu na korištenje svojoj djelatnici, a odlukom Školskog odbora iz 1993., dakle, prije stupanja na snagu ZVDSP-a 1. siječnja 1997. je škola raspolagala nekretninom tako da je prenijela svoje pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na prednika tužitelja tj. na Općinu Rijeka koja je dalje raspolagala nekretninom tako što je 27. siječnja 1998. sklopila s UG ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Dakle, škola je prije stupanja na snagu ZVDSP-a i prije stupanja na snagu ZU-a ostvarivala sadržaj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja odnosno bila je izvanknjižni nositelj tih prava te je raspolagala spornom nekretninom tako što ju je prenijela na prednika tužitelja.

19. Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je Osnovna škola tek Sporazumom iz 2020. prenijela svoje izvanknjižno pravo upravljanja, raspolaganja i korištenja na tužitelja, jer iz sadržaja odredbi tog Sporazuma proizlazi da su stranke zapravo samo konstatirale stanje koje je već postoji, tj. da je škola kao izvanknjižni nositelj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja već prenijela svoja prava na pravnog prednika tužitelja- Općinu Rijeka pa tak Sporazum ima tek deklaratorni, a ne konstitutivni značaj.

20. Stoga odgovor na postavljena pitanja glase:

Osoba koja je ostvarivala sadržaj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja putem davanja stana na korištenje u svrhu stjecanja stanarskog prava ujedno je i izvanknjižni nositelj tih prava u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZVDSP-a.

Škole su u razdoblju prije stupanja na snagu Zakona o ustanovama (NN broj 76/93) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mogle ostvarivati sadržaj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja putem davanja stana na korištenje u svrhu stjecanja stanarskog prava te biti izvanknjižni nositelj tih prava u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a.

21. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se pravo upravljanja, raspolaganja i korištenja tužiteljevog prednika pretvorilo u tužiteljevo pravo vlasništva prema čl. 360. st. 1. ZVDSP-a zbog čega je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Budući da je tužitelj uspio u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema vrijednosti pobijanog dijela presude po Tbr. 10. toč. 5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) od po 150 bodova za svaku radnju što uz vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54 OT i PDV od 25% po Tbr. 46. OT iznosi od po 375,00 eura odnosno ukupno 750,00 eura te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP) i čl. 24. st. 2. ZSP te Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) u iznosu od 112,81 eura što sveukupno iznosi 862,81 eura.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil