Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-390/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RN, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-274/2023-1 od 7. srpnja 2023., nakon javne rasprave održane 3. ožujka i 24. travnja 2026., potonje navedenog dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu AN, okrivljenog RN i njegova branitelja Marijana Fosina, odvjetnika u Varaždinu, 29. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i A rođ. E, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sada na izdržavanju kazne u Zatvoru u Požegi, državljanin Republike Hrvatske, vozač, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, navodi da je naslijedio 1/6 kuće u [adresa], ali da ju je prenio na majku, bez pokretne imovine, vojsku služio u Sinju i Šibeniku, neodlikovan, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Splitu, IK-671/03 od 24. travnja 2003., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ97, na novčanu kaznu, rješenjem Kv-637/03 od 28. studenog 2003. novčana kazna je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 12 dana,

- Županijskog suda u Šibeniku, broj K-6/03 od 29. kolovoza 2003., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca,

- Općinskog suda u Splitu, broj IK-612/00 od 13. siječnja 2005., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. - 217. st. 1 KZ97 i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZ RH, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, napomena: presudom K -820 opozvana uvjetna osuda, sigurnosna mjera: obvezno liječenje od ovisnosti,

- Općinskog suda u Splitu, broj IK-820/03 od 25. studenog 2005., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ97 i kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godina i 8 mjeseci,

- Općinskog suda u Splitu, broj I K-424/08 od 2. rujna 2008., zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215.a KZ97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci,

- Općinskog suda u Splitu, broj IK-304/06 od 29. ožujka 2011., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ97 i sprječavanja dokazivanja iz čl. 304. st. 1. KZ97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 5 godina,

- Općinskog suda u Splitu, broj K-1060/15 od 13. travnja 2016., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, sigurnosna mjera: obvezno liječenje od ovisnosti o opojnim drogama u trajanju od 3 godine, oduzimanje predmeta,

- Općinskog suda u Šibeniku, broj K-294/2018- od 21. prosinca 2018., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci,

- Županijskog suda u Splitu, K-3/2020 od 24. lipnja 2020., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ11, kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ11 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, sigurnosna mjera: obvezno liječenje od odvisnosti u trajanju od 3 godine,

- Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-12/22 od 5. travnja 2021., kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ11, kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ11, kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ11 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 3 mjeseca, Kv I-12/22 objedinila je sljedeće presude: K-3/2020 od 24. lipnja 2020. Županijskog suda u Splitu i K-294/2018 od 21. prosinca 2018. Općinskog suda u Šibeniku,

- Općinskog suda u Splitu, broj K-689/2024 od 26. srpnja 2024., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci,

- Općinskog suda u Splitu, broj K-1284/2024 od 3. ožujka 2025., zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca,

k r i v  j e

što je dana 27. ožujka 2021, oko 08,05 sati, u Kaznionici u Lepoglavi, na 2B odjelu, znajući da boluje od zarazne bolesti Hepatitis C, pristajući da njome zarazi EN, nakon što je verbalni sukob s EN prerastao u fizički, tijekom kojeg ga je VN bacio na tlo te ga držao, ugrizao ga za nos, međutim VN stjecajem okolnosti nije zadobio zaraznu bolest Hepatitis C, već ugriznu ranu na području nosa, ozljedu lake naravi,

dakle, u namjeri da drugome teško naruši zdravlje, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Na temelju čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11 okrivljeni RN se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećeni VN upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni RN u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika naprijed navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona KZ/11.

1.1. Oštećeni VN postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti te se protivi imovinskopravnom zahtjevu.

2.1. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, obavijest Kaznionice u Lepoglavi, Odjela osiguranja voditelju odjela osiguranja od 27. ožujka 2021., zapisnik Kaznionice u Lepoglavi o obavljenoj pretrazi sobe RN od 27. ožujka 2021., zapisnik Kaznionice u Lepoglavi o obavljenoj pretrazi EN od 27. ožujka 2021., povijest bolesti Opće bolnice Varaždin od 27. ožujka 2021. za EN, izjava RN od 27. ožujka 2021., otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice za RN od 7. kolovoza 2019., otpusnica za RN od 4. studenog 2019., fotografija odjeće, fotografije glave EN, prijedlog Kaznionice u Lepoglavi za pokretanje stegovnog postupka protiv RN i EN od 30. ožujka 2021., rješenje o pokretanju stegovnog postupka protiv zatvorenika RN od 9. travnja 2021., rješenje o odvajanju zatvorenika RN od ostalih zatvorenika od 1. travnja 2021., rješenje o smještaju na odjel pojačanog nadzora zatvorenika RN od 23. travnja 2021., rješenje o pokretanju stegovnog postupka protiv zatvorenika EN od 9. travnja 2021., rješenje o odvajanju zatvorenika EN od ostalih zatvorenika od 1. travnja 2021., rješenje o smještaju na odjel pojačanog nadzora zatvorenika EN od 23. travnja 2021., medicinska dokumentacija Opće bolnice Varaždin za EN od 20. svibnja 2021., rješenje Kaznionice u Lepoglavi klasa: 730-10/21-01/298, urbroj 514-10-05-02-01-21-4 od 24. kolovoza 2021., zapisnik o ispitivanju svjedoka (žrtve) EN od 20. siječnja 2023., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Roberta Grudića dr. med. od 5. svibnja 2023., uz suglasnost stranaka reproducirana je DVD snimka video nadzora od 27. ožujka 2021. (str. 103 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su dopisi KBC Split od 17. ožujka 2026. uz priloge (str. 232-235) i Kaznionice u Lepoglavi od 25. ožujka 2026. uz medicinsku dokumentaciju (str. 240-274), na raspravi 24. travnja 2026. ispitan je sudsko-medicinski vještak Robert Grudić, pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njegova prvog ispitivanja.

3.1. Na raspravi 24. travnja 2026. odbijen je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 dokazni prijedlog obrane za provođenjem laboratorijskih pretraga okrivljenika kao odugovlačeći, iz razloga što iz navoda samog okrivljenika proizlazi da se nije liječio od bolesti Hepatitis C, dok iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da u slučaju ako se okrivljenik nije liječio i dalje postoji aktivni oblik hepatitisa C te da je hepatitis C kronična bolest koja se ne može sama izliječiti.

3.2. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je on prvi napadnut, da se iz reproducirane videosnimke vidi kako se oštećenik priprema za tuču te je on okrivljenika prvi udario. Naglašava da EN kritične zgode nije zaražen, to je sve palo u vodu te da je on nastupio u strahu za svoj život, kao i da smatra da mu se Kaznionica u Lepoglavi osvećuje zbog toga što je ranije svjedočio u postupku protiv njihova djelatnika. Naglašava da je oštećenik izgorio sa živcima i da je problem u njemu te da je upravo on žrtva, a ne oštećenik. Također ukazuje da je njemu u predmetnom događaju oštećen sluh od strane EN. Na pitanje zastupnice optužbe je li se liječio od hepatitisa C, odgovorio je, kao što je i ranije naveo prilikom ispitivanja vještaka, da mu je infektolog rekao da je hepatitis C začahuren i da se ne treba liječiti. Bio je svjestan da je kliconoša, da može prenijeti hepatitis C, no navodi da EN nije prenesen hepatitis C, kao i da mu je Kaznionica trebala omogućiti liječenje, a ne ga staviti u prostoriju s 12 zatvorenika. Na pitanje suca odgovorio je da je prethodno inkriminiranom ugrizu došlo do verbalnog konflikta između njega i oštećenika, bile su upućivane grublje riječi s obje strane, a nakon toga da je oštećenik okrivljenika udario šakom u glavu, došlo je do naguravanja te je okrivljenik pao, a EN je bio na njemu i u tom položaju ga tukao šakama u glavu te je okrivljenik njega ugrizao za nos, a ugriz je otpustio onda kada je počela teći krv i kada mu je ulazila u usta i oči, to je trajalo možda dvije i pol ili tri sekunde po njegovoj procjeni. On je, navodi dalje, te zgode zadobio šest ili sedam udaraca od oštećenika, a dodao je i da je imao obučenu traper jaknu i ispod duksericu, zbog čega mu se bilo otežano braniti.

4.1. Prilikom prvog ispitivanja okrivljeni RN u bitnome je naveo da ga je VN prvo verbalno vrijeđao te da ga je, nakon što mu je prišao, prvi i udario. Zatim je nasrnuo na njega te su pali na pod. Tukao ga je po čelu i zbog toga je zadobio ozljede, pa tako i ušne resice. On je instinktivno ugrizao EN za nos, a otpustio je ugriz tek kad je po njemu počela teći krv i kad su mu se usta njome počela puniti. Na pitanje zna li da boluje od hepatitisa C naveo je da se s 13 godina počeo drogirati i da je odmah bio "na igli", da su svi znali, pa tako i uprava zatvora pa postavlja pitanje zašto ga onda nisu izolirali, a ne da se nalazi u velikoj sobi u kojoj su stalno tenzije.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode ugrizao oštećenika za nos, nakon prethodnog verbalnog sukoba. Nije sporno niti da je oštećenik u toj prilici zadobio ozljedu lake naravi u vidu ugrizne rane na području nosa, a da zaraznu bolest Hepatitisa C nije zadobio, premda od nje boluje okrivljenik koji u konačnici nije osporio da se od to bolesti nije liječio, kao i da je on kliconoša odnosno da može prenijeti virus. Bilo je, s druge strane, sporno je li okrivljenik spornu radnju ugriza oštećenika za nos poduzeo u nužnoj obrani od istodobnog napada oštećenika.

6. Iz iskaza oštećenog EN od 23. siječnja 2023., pročitanog uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njegovo neposredno ispitivanje, u bitnome proizlazi da se inkriminirane zgode u jutarnjim satima, nakon doručka, nalazio u TV Sali na 2 B odjelu, kada je okrivljenik u jednom trenutku rekao da ne voli pedere i pogledao ga, a na to mu je on odgovorio da koji kurac gleda u njega, da bi mu zatim okrivljenik počeo psovati i vrijeđati ga. Rekao mu je da se zna tući i da će mu nanijeti teške tjelesne oz ljede, no na to se okrivljenik sa svog kraja prostorije dignuo i krenuo prema njemu, a on je takvo postupanje okrivljenika doživio kao napad. Tada je započeo fizički sukob, a sve je vidljivo na kameri. Sjeća se da se i on dignuo i da je okrivljenika bacio na pod. To je učinio kako bi ga zadržao dok ne dođu pravosudni policajci. Na podu je okrivljenika držao u zahvatu te ga nije udarao, a ni okrivljenik nije udarao njega. Okrivljenik ga je u jednom trenutku ugrizao za nos. Budući da nije popustio sa svojim zagrizom, on ga je zadržavao blizu sebe kako bi ga spriječio da mu eventualno odgrize vrh nosa. Kad su došli policijski službenici otpustio je ugriz, oni su ih razdvojili te ih uputili na pregled. Morao je ići u Ivanec te mu je tamo liječnik morao sašiti ranu na nosu. Nakon ovog događaja obojica su bili izdvojeni. Ne sjeća se točno je li i na koji način udario okrivljenika, no smatrao je da je napadnut i branio se. Poznato mu je da je okrivljenik ovisnik jer ga je vidio kako koristi terapiju Suboxonima.

7. Iz snimke videonadzora od 27. ožujka 2021. (str. 103) proizlazi da okrivljenik (obučen u traper jaknu, što sam navodi prilikom pregledavanja snimke) i oštećeni VN sjede na suprotnim stranama prostorije te nešto govore. Nakon toga se oštećenik diže i dolazi do okrivljenika, koji ustaje, ali se nakon kraćeg stajanja sučelice vraćaju na svoja ranija mjesta, gdje zatim ponovno nešto govore, da bi se nakon toga okrivljenik digao i brzo krenuo prema oštećeniku koji ustaje i udara ga rukom prema glavi (time da iz snimke nije vidljivo da bi prilikom udaranja došlo do naglog pokreta glave okrivljenika). Nadalje proizlazi da je okrivljenik obujmio EN te su obojica pali na pod gdje se su se držali u zahvatu. Nakon nekog vremena njih dvojica bivaju razdvojeni jedan od drugoga te se međusobno udaljuju.

7.1. Za vrijeme pregledavanja snimke na raspravi okrivljenik (koji je prethodno upozoren u smislu čl. 418. st. 3. ZKP/08 da će se sve što kaže tijekom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom) navodio je da se on nalazi na snimci odjeven u traper jaknu, da se u jednom trenutku oštećenik dignuo i njemu unio u facu, dajući mu do znanja da je ranije trenirao, da je hrvač, a nakon toga da se vratio natrag na svoje mjesto. Okrivljenik je nadalje naveo da se u daljnjem dijelu snimke vidi kako VN skida košulju i priprema se za tuču s okrivljenikom, ponovno da mu prijeti prstom, a nakon čega da okrivljenik ustaje, a oštećenik ga udara. Nadalje navodi da je potom oštećenik pao na okrivljenika, a kad je okrivljenik bio na podu da ga je oštećenik tukao šakama, da se popeo na njega, šakama ga je tukao u glavu. Dodao je da je ukupno dobio 6-7 puta šakom u glavu i da se na snimci vidi krv na njegovom licu. Oštećeni VN je pak naveo da je on žrtva u toj situaciji, jer je on ugrizen za nos, kao i da bi ga okrivljenik, da je imao nož, u toj situaciji vjerojatno i izbo.

8. Iz medicinske dokumentacije Opće bolnice Varaždin, i to povijesti bolesti Odjela za otorinolaringologiju za Marija Đurana prolazi da je zadobio 27. ožujka 2021. otvorenu ranu nosa koja mu je sanirana šivanjem, dok iz nalaza Odjela za transfuzijsku medicinu proizlazi da je imenovani imao negativne rezultate kod pretraga krvi na HBsAg, HIV Ag/At i Anti-HCV.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke Roberta Grudića od 25. travnja 2023. proizlazi da je VN inkriminirane zgode zadobio ugriznu ranu u području nosa koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Također, da okrivljeni RN boluje od Hepatitisa C, a budući da je VN zadobio ugriznu ranu nosa sa oštećenjem kože dužine 1,5 cm s potrebom šivanja rane, radi se o dubokoj ugriznoj rani. Virus Hepatitisa C je visoko zarazan, a najčešći prijenos zaraze je putem krvi. Ugriz osobe koja ima Hepatitis C i koji je takvog intenziteta da je kod napadnute osobe nastalo oštećenje kože s krvarenjem (rana), za napadnutu osobu predstavlja visoki rizik prijenosa zaraze. Budući da okrivljenik boluje od Hepatitisa C, zbog njegova ugriza VN ima visok rizik zaraze Hepatitisom C. Zaraza Hepatitisom C predstavlja objektivnu opasnost za zdravlje EN te se zaraza koja je uzrokovana ugrizom kvalificira kao teška tjelesna ozljeda. U konkretnom slučaju VN ima visok rizik nastanka teške tjelesne ozljede.

9.1. Iz dopune nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Roberta Grudića s rasprave od 24. travnja 2026. proizlazi da je hepatitis C kronična bolest koja se ne može sama izliječiti, već je potrebno aktivno liječenje kroz nekoliko tjedana pod kontrolom liječn ika, a nakon toga laboratorijsko testiranje kako bi se utvrdilo eventualno izlječenje. Ako se okrivljenik nije liječio kod njega i dalje postoji aktivni oblik hepatitisa C, a na pitanje branitelja kakva bi bila situacija u slučaju da se liječio, odgovorio je da ne raspolaže podatcima o tome da bi se liječio. Preduvjet da bi se utvrdilo da više nema aktivne bolesti je liječenje, a ako se okrivljenik nije liječio, tada je bolest i dalje aktivna. (Okrivljenik je pritom naveo da mu je početkom 2000-ih infektolog rekao da je njegov hepatitis začahuren, da nije aktivan, da on ima jak metabolizam i da mu nije potrebno liječenje, time da dodaje da do 2000. godine nije primao nikakve lijekove protiv hepatitisa C). Vještak nadalje navodi da je pacijent i dalje zarazan, u njegovoj krvi postoje virusi kojima se prenosi hepatitis C. Začahuren bi značilo da virus jest i dalje aktivan, ali da ne uzrokuje daljnje oštećenje jetre, ali je pacijent i dalje zarazan. (Okrivljenik je nakon toga naveo: "jesam kliconoša odnosno mogu prenijeti virus"). Na pitanje bi li se, ako bi pacijent bio izliječen, i dalje u njegovoj medicinskoj dokumentaciji navodilo da boluje od hepatitisa C, vještak je odgovorio da se ne bi, da se u medicinskoj dokumentaciji navode aktivne dijagnoze, a ako se radi o izlječenju ili o stanju koje je prethodno bilo liječeno, onda se u medicinskoj dijagnozi navodi stanje nakon određene doze. Nadalje je naveo da se na zdravstvenom kartonu iz Kaznion ice Lepoglava na prvom listu navodi da pacijent ima hepatitis C (str. 241), jednako tako hepatitis C navodi se na zdravstvenom kartonu Zatvora u Zagrebu (str. 244), na str. 256 - datum pregleda: 19.7.2022. navodi se pod dijagnozama kronični hepatitis C, a prema novodostupnoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka o liječenju hepatitisa C kod okrivljenog, već da je zadnja dokumentacija iz 2022. prema kojoj kod okrivljenika postoji kronični oblik hepatitisa C.

10. Iz dokumentacije Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da je proveden stegovni postupak i protiv okrivljenika i protiv EN u kojem su obojica imenovanih zatvorenika proglašeni krivima zbog težeg stegovnog prijestupa – tjelesnog napada na bilo koju osobu.

11. Iz medicinske dokumentacije KBC Split (str. 233-235) koja se odnosi na okrivljenog RN, a koja je dostavljena na traženje suda (po prijedlogu obrane uslijed navoda okrivljenika da je on bio taj koji se branio pa da su stoga navedene povrede u vezi s predmetnim događajem) da dostave svu medicinsku dokumentaciju za okrivljenika koja datira počevši od inkriminiranog dana, proizlazi da se dostavljena dokumentacija odnosi na specijalistički nalaz Klinike za očne bolesti od 22. veljače 2024., specijalistički nalaz Klinike za psihijatriju od 22. siječnja 2024. i specijalistički nalaz Klinike za kožne i spolne bolesti od 4. prosinca 2023.

11.1. Iz navedene medicinske dokumentacije okrivljenika vidljivo da ne datira iz vremena bliskog inkriminiranom događaju niti su činjenice koje proizlaze iz te dokumentacije u vezi s predmetnim događajem, budući da se odnose na okrivljenikov slabiji vid na blizinu, poremećaj ličnosti i kožnu bolest.

12. Iz medicinske dokumentacije okrivljenika dostavljene uz dopis Kaznionice u Lepoglavi od 25. ožujka 2026. (str. 241-274) vidljivo je da se na prvoj stranici zdravstvenog lista Kaznionice u Lepoglavi navodi da okrivljenik ima hepatitis C (str. 241), ista dijagnoza navodi se na zdravstvenom kartonu Zatvora u Zagrebu (str. 244), a na str. 256 - datum pregleda: 19.7.2022. navodi se pod dijagnozama kronični hepatitis C, kao i na str. 254 – otpusnom pismu od 4. studenog 2019.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

14. Nesporno je kritične zgode u Kaznionici u Lepoglavi došlo do verbalnog, a potom i fizičkog, sukoba između dvojice zatvorenika – okrivljenog RN i oštećenog EN. Iz reproducirane snimke videonadzora (koja nema snimljen zvuk, a čija vjerodostojnost odnosno autentičnost nije upitna) može se u određenoj mjeri razabrati dinamika događaja, i to verbalnog okršaja, a potom i fizičkog sukoba. Iz iste je tako vidljivo da je usred verbalnog konflikta najprije oštećenik pristupio okrivljeniku, nakon čega se vratio na svoje mjesto nedaleko od okrivljenika i ponovno sjeo, da bi se potom okrivljenik digao i došao do oštećenika koji se tada ustao sa stolice i udario rukom prema glavi okrivljenika (iz snimke pritom nije vidljivo da bi prilikom udaran ja došlo do naglog pokreta glave okrivljenika, u smislu da bi se radilo o jačem udarcu oštećenika koji bi pogodio okrivljenika), nakon čega je okrivljenik obujmio oštećenika te su nakon kraćeg hrvanja obojica pali na pod gdje se su se držali u zahvatu. Vezano za verbalni sukob, iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je okrivljenik prethodno provocirao, a sam okrivljenik potvrđuje verbalni sukob s grubljim riječima upućenima s obje strane, dok dinamika događaja vidljiva sa snimke ukazuje da se doista radilo o verbalnom sukobu unutar kojeg su obojica aktera aktivno sudjelovala , pa je tako oštećenik, kako sam navodi, okrivljeniku na njegove provokacije (oštećenik mu je rekao da ne voli pedere i pritom pogledao u njega), rekao da se zna tući i da će mu nanijeti teške tjelesne ozljede. Verbalni konflikt prometnuo se u konačnici u onaj fizički koji je na koncu rezultirao tjelesnom ozljedom oštećenika kojeg je okrivljenik nesporno ugrizao za nos, a uslijed čega tek stjecajem okolnosti nije došlo do nastupa teške tjelesne ozljede oštećenika zadobivanjem zarazne bolesti Hepatitisa C, od kojeg boluje okrivljeni RN.

14.1. Nije, ponavlja se dalje, sporno da je okrivljenik ugrizao oštećenika za nos, no okrivljenik navodi da se on te zgode branio jer je oštećenik njega prvi napao i na podu udarao šakama u glavu. Cjelovita dinamika događaja ukazuje na to da se radilo o obostranom konfliktu, u sklopu kojeg je oštećenik zamahnuo rukom u namjeri udaranja okrivljenika, no navedeno je da iz snimke videonadzora nije vidljivo da bi prilikom udaranja došlo do naglog pokreta glave okrivljenika, u smislu da bi se radilo o jačem udarcu oštećenika koji bi pogodio okrivljenika, dok je razvidno da bi nakon toga okrivljenik nasrnuo na oštećenika obujmljujući ga rukama oko glave, što je uslijed međusobnog hrvanja rezultiralo padom obojice na pod gdje se oštećenik nalazio iznad okrivljenika. Pritom je vidljivo da je, premda je bio na podu, a oštećenik iznad njega, okrivljenik oštećenika držao za vrat. Radi se stoga o situaciji u kojoj se sukobljeni okrivljenik i oštećenik nalaze na podu u zahvatu, pri čemu je razvidno da okrivljenik, koji je prethodno (nakon zamahivanja oštećenika prema njegovoj glavi) krenuo oboriti oštećenika hrvačkim zahvatom u predio vrata, nalazeći se na podu drži oštećenika oko vrata te ga pritom grize za nos (nanoseći mu čvrstim ugrizom duboku ugriznu ranu nosa, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka), a ugriz otpušta tek kad je po njemu počela teći krv i kad su mu se krvlju oštećenika počela puniti usta i krv ulaziti u oči. S druge strane, premda okrivljenik navodi da ga je oštećenik udario na podu sa šest ili sedam udaraca od kojih mu se bilo otežano braniti jer je imao traper jaknu i ispod nje duksericu, dok oštećenik navodi da se točno ne sjeća je li i na koji način udario okrivljenika, kao i da ga nije udarao na podu, iz snimke videonadzora jasno ne proizlazi postojanje jakih udaraca koji bi bilo upućivani od strane oštećenika (o kakvima govori okrivljenik) odnosno postojanje realne opasnosti za okrivljenika (premda se iz snimke vide određeni pokreti ruke oštećenika, iz iste nije moguće zaključiti da su udarci ostvarivali kontakt niti utvrditi njihov intenzitet), a medicinske dokumentacije, iz koje bi proizlazilo da bi okrivljenik te zgode na podu zadobio bilo kakve ozljede, nema (što je suprotno navodu obrane kada je predložio zatražiti takvu dokumentaciju, koji prijedlog je sud prihvatio). Stoga sud zaključuje da u konkretnoj situaciji nije bilo takvog istodobnog protupravnog napada oštećenika na okrivljenika koji bi ovome davao pravo na nužnu obranu u smislu čl. 21. KZ/11, i to ugrizom nosa oštećenika, pritom ne zanemarujući istaknutu okolnost da je ugriz bio čvrst i da ga je okrivljenik otpustio tek kad je po njemu počela teći krv i kad su mu se krvlju oštećenika počela puniti usta i krv ulaziti u oči. Nije stoga prihvatljivo ukazivanje okrivljenika da se on nalazio u podređenom položaju (kada ranije spominjane okolnosti govore da je on bio itekako aktivan sudionik verbalnog sukoba, kao i inicijator nastavka sukoba na podu gdje je oštećenika držao za vrat i u konačnici ga jako ugrizao za nos i tako jedno vrijeme držao, dok odjeća u koju je bio obučen uslijed opisanih okolnosti nema takvo značenje kakvo joj pridaje okrivljenik), već njegovu obranu u tom dijelu u kojem suštinski ukazuje da je postupao u nužnoj obrani sud cijeni usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, niti ima temelja za zaključak da se u naprijed opisanim okolnostima radilo tek o instinktivnoj reakciji okrivljenika, dok u odnosu na dio događaja kada je oštećenik zamahnuo rukom prema okrivljeniku valja dodati da pravo na nužnu obranu traje samo dok traje protupravni napad, a ugriz nosa koji je uslijedio u daljnjem razvoju situacije u svakom slučaju nije radnja koja bi predstavljala obranu od takvog protupravnog napada, dok je dinamika nastavka događaja prethodno opisana.

15. Iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu (ugriznu ranu), ali da je postojao visoki rizik zareze Hepatitisom C jer okrivljenik boluje od te bolesti. Na raspravi 24. travnja 2026. vještak Robert Grudić odgovarajući na pitanja potvrdio je da iz medicinske dokumentacije, pritom je precizirajući, proizlazi da okrivljenik boluje od Hepatitisa C (dodao je da se, ako bi pacijent bio izliječen, u njegovoj medicinskoj dokumentaciji ne bi više navodilo da boluje od hepatitisa C), a da nema podataka o njegovu liječenju od te bolesti (zadnja dokumentacije je iz 2022., prema kojoj kod okrivljenika postoji kronički oblik Hepatitisa C), a budući da je, kako nadalje navodi, hepatitis C kronična bolest koja se ne može sama izliječiti, već je potrebno aktivno liječenje kroz nekoliko tjedana pod kontrolom liječnika, a nakon toga laboratorijsko testiranje kako bi se utvrdilo eventualno izlječenje, ako se okrivljenik nije liječio (a nema podataka da bi se liječio) kod njega i dalje postoji aktivni oblik hepatitisa C. Na navode okrivljenika, iznošene za vrijeme ispitivanja vještaka, i to "da mu je početkom 2000-ih infektolog rekao da je njegov hepatitis začahuren, da nije aktivan, da on ima jak metabolizam i da mu nije potrebno liječenje", čemu je dodao da do 2000. nije primao nikakve lijekove protiv hepatitisa C, vještak je obrazložio da je pacijent i dalje zarazan, da u njegovoj krvi postoje virusi kojima se prenosi hepatitis C, a termin "začahuren" bi značio da virus jest i dalje aktivan, ali da ne uzrokuje daljnje oštećenje jetre, ali da je pacijent i dalje zarazan. Nakon potonje navedenog odgovora vještaka okrivljenik je istaknuo, citira se: "jesam kliconoša odnosno mogu prenijeti virus".

15.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Grudića – jer je isti jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, sve s obzirom da je angažirani vještak u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima – kao i svu medicinsku dokumentaciju čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje, te konačno i spomenute navode samog okrivljenika koji potvrđuje da se nije liječio od hepatitisa C i izrijekom navodi da jest kliconoša odnosno da može prenijeti virus, utvrđenje je suda da je okrivljeni RN tempore criminis bolovao od Hepatitisa C i da je toga bio svjestan odnosno da je to znao budući da se nije liječio. Okrivljenik je, kako proizlazi iz naprijed navedenog, naveo da mu je još početkom 2000-ih infektolog rekao da je njegov hepatitis začahuren i da nije aktivan, no vještak je obrazložio da je pacijent i dalje zarazan odnosno da u njegovoj krvi postoje virusi kojima se prenosi hepatitis C, a da termin "začahuren" znači da virus jest i dalje aktivan, ali da ne uzrokuje daljnje oštećenje jetre. Povezujući to s okolnošću da se u medicinskoj dokumentaciji kroz cijelo vrijeme spominje da okrivljenik boluje od Hepatitisa C te daljnjim izričitim navodom samog okrivljenika (prilikom ispitivanja vještaka) da jest kliconoša odnosno da može prenijeti virus, kao i navodom iz njegove obrane da je bio svjestan da je kliconoša, da može prenijeti Hepatitis C (ali da EN Hepatitis C nije prenesen, a da mu je Kaznionica u Lepoglavi trebala omogućiti liječenje, a ne ga staviti u prostoriju s 12 zatvorenika), u kojem dijelu sud prihvaća obranu okrivljenika jer je u tom dijelu ista životna, logična i neproturječna medicinskoj dokumentaciji i utvrđenjima vještaka, zaključak je suda je okrivljenik nedvojbeno bio svjestan da boluje od Hepatitisa C, da jest zarazan i da može takvim ugrizom kakvog je učinio kritične zgode prenijeti bolest, i time teško tjelesno ozlijediti ugriženu osobu.

16. U konkretnom slučaju do zaraze oštećenog EN Hepatitisom C nesporno nije došlo, no postojao je visoki rizik od toga, kako to jasno proizlazi i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, na što je okrivljenik pristao, a što sve upućuje na zaključak da do zaraze nije došlo samo stjecajem okolnosti. Ovdje tek uzgred valja dodati da okrivljenikovo ukazivanje na postupanje penalnog sustava da ga unatoč saznanju o tome da boluje od Hepatitisa C smješta u sobu sa 12 zatvorenika ne predstavlja odlučnu okolnost u ovom slučaju jer su postupci okrivljenika rezultat upravo njegova voljnog postupanja bez kojeg u konačnici, neovisno o tome s kime bio smješten, ne bi došlo do predmetnog događaja i posljedica – drugim riječima, između ove okolnosti i predmetnog događaja ne postoji pravno relevantna uzročna veza , dok su navodi da mu se Kaznionica u Lepoglavi osvećuje jer je svjedočio protiv njezina djelatnika potpuno paušalni, a u okolnostima ovog slučaja i neživotni s obzirom na izvedene dokaze i okolnosti koje iz njih proizlaze.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka, pored naprijed navedenog prihvaćajući i iskaz oštećenika glede odlučnih okolnosti kao životan, uvjerljiv i iskren (isti se ne ustručava priznati da je rekao okrivljeniku, nakon što ga je ovaj provocirao i vrijeđao, da se zna tući i da će mu nanijeti teške tjelesne ozljede) , sud je našao nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane zgode, 27. ožujka 2021, oko 08,05 sati, u Kaznionici u Lepoglavi, na 2B odjelu, znajući da boluje od zarazne bolesti Hepatitis C te pristajući da njome zarazi EN, nakon što je verbalni sukob s EN prerastao u fizički, tijekom kojeg ga je VN bacio na tlo te ga držao, ugrizao ga za nos, međutim VN stjecajem okolnosti nije zadobio zaraznu bolest Hepatitis C, već ugriznu ranu na području nosa, ozljedu lake naravi.

18. Na taj način okrivljenik je, na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom, u namjeri da drugome teško naruši zdravlje poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, i time počinio kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11.

19. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, kazneno djelo okrivljenik je počinio s neizravnom namjerom, svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela i pristajući na to, odnosno da oštećenika zarazi bolešću za koju je znao da od nje boluje. Pritom nije sporno da je okrivljenik bio ubrojiv, a nema dvojbe da je bio svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, dok na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

20. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o neizravnoj namjeri kao obliku krivnje, kako je to prethodno precizirano, te ubrojivosti okrivljenika svjesnog da je njegovo djelo zabranjeno) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

20.1. Pritom su kao otegotne okrivljeniku cijenjene prethodna višestruka kaznena osuđivanost zbog istog, ali i brojnih drugih kaznenih djela, među kojima se izdvajaju ona s elementima nasilja, pa i najteže naravi – teškog ubojstva u pokušaju, osim toga i teške tjelesne ozljede, tjelesne ozljede, prijetnje, zlouporabe opojnih droga, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, krađe, nasilničkog ponašanja u obitelji, razbojništva i dr, a što sve ukazuje da se radi o specijalnom i generalnom povratniku na kojeg dosada izricane, pa i bezuvjetne, kazne zatvora (na izdržavanju jedne od kojih se tempore criminis i nalazio na mjestu počinjenja djela), očigledno nisu utjecale, već je, štoviše, sada kazneno djelo počinio unutar penalnog sustava. S druge strane, kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete prekršajna nekažnjavanost, činjenica da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, kao i činjenica da je prethodno inkriminiranoj radnji okrivljenika oštećenik nasrnuo na njega, kako je prethodno obrazloženo, u odnosu na što je također rečeno da se nije radilo o nužnoj obrani, no predstavlja u određenoj mjeri olakotnu okolnost zbog ponašanja oštećenika koje je prethodilo samom inkriminiranom napadu.

20.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

21. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni VN upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje. Isti je, naime, imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura postavio na raspravi 3. ožujka 2026., međutim, budući da na okolnost visine tako postavljenog zahtjeva nema nikakvih konkretnih dokaza, valja zaključiti da rezultat i podaci kaznenog postupka ne dokazuju isti pa nema pouzdane osnove za presuđenje u tom dijelu (a raspravljanjem o istom bi se znatno odugovlačio postupak), već će svoj zahtjev oštećenik moći ostvarivati u parničnom postupku.

22. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni RN u cijelosti je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč . 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, sve a obzirom da je nezaposlen, bez primanja i imovine, a osim toga se u trenutku vođenja postupka nalazio se na izdržavanju kazne zatvorske kazne, i to ne po prvi puta, stoga bi plaćanje ovih troškova dovelo u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-274/2023

2. Okrivljeni RN

3. Branitelj okrivljenika Marijan Fosin, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni VN