REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4576/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2444/2025-2 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P - 610/2024-14 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2444/2025-2 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-610/2024-14 od 11. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se pritom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja:
„1. Je li tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač, u zastari budući da je zahtjev za isplatu po pojedinim anuitetima postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta?
odnosno
Dovodi li tužba podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između osobe koja nije potrošač i trgovca do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
odnosno
Kada počinje teći zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedine ugovorne odredbe ?
2. Treba li ugovornu odredbu o načinu promjene ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač, smatrati nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom?
3. Može li odluka suda, u slučaju utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja je trgovac, imati za učinak primjenu kamatne stope kao da takva promjenjivost kamate nije ugovorena?
4. Je li tužitelj, koji nije potrošač i korisnik kredita, dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – pažnjom dobrog stručnjaka?
odnosno
Može li se u takvoj situaciji tužitelj osnovano pozivati na to da u pojedinim odredbama sklopljenog ugovora o kreditu nije sadržana prava volja stranaka odnosno da je odredba kojom je ugovorio promjenjivost kamatne stope ništetna?
odnosno
Je li sud prilikom ocjene nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) prilikom njihovog tumačenja i procjene dužan voditi računa o stupnju pažnje koju je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj upotrijebio?
5. Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama kreditne institucije, protivna odredbi iz čl. 269. st. 2. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05)?
6. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prvo i šesto postavljeno pravno pitanje valja naglasiti da je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda (sjednica Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., kao i odluka Rev- 364/2022). Slijedom navedenog ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP (u tom smislu i Revd-5340/2024 od 11. veljače 2025. te Revd-4817/2024 od 27. svibnja 2025.).
3.2. Drugo i peto postavljeno pravno pitanje ne mogu se smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer pobijana odluka ne odstupa od izraženog pravnog shvaćanja revizijskog suda u odluci broj Rev-667/2023 od 10. srpnja 2024., prema kojemu jednostrano mijenjanje kamatne stope predstavlja nedopušteno ponašanje, koje je u izričitoj suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 3. ZOO, te je u suprotnosti s odredbom čl. 269. st. 2. ZOO jer ne zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe, zbog čega je takva ugovorna odredba ništetna na temelju odredbe čl. 272. st. 2. ZOO.
3.3. U odnosu na treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije naveo odgovarajuće razloge zbog kojih bi se to pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., na koju se je tuženik pozvao, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju, dok je odluka Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-352/2019 od 29. srpnja 2019. ukinuta povodom podnesene revizije rješenjem ovog suda broj Rev-189/2021 od 21. rujna 2022.
3.4. Četvrto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije problematizira stupanj pažnje koji je korisnik kredita trebao imati prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Tim pitanjem tuženik polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o tome da banka u ugovoru nije navela mjerljiv kriterij o kojem ovisi promjena visine i načina obračuna kamatne stope, te da je korisniku kredita protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu i koja je prouzročila uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na drugu ugovornu stranu. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
3.5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na to da mu je nižestupanjskim odlukama povrijeđeno temeljno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6.1. Konvencije.
4.1. Međutim, ovaj sud je zaključio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. S obzirom da je tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, te da su nižestupanjske odluke u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda, da je u njima odgovoreno na sve odlučne navode tuženika te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ocjena ovog suda je da se nižestupanjske presude ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima. Zbog svega navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravo na pravično suđenje, da mu je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom ili pravo na djelotvoran pravni lijek.
4.2. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
