REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5422/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska aven ija 6, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Pere Budmanija 1, protiv ovršenika AV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marta Donkov, odvjetnica u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-101/2025-2 od 18. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-305/2024-2 od 29. studenoga 2024., u sjednici 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-101/2025-2 od 18. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-305/2024-2 od 29. studenoga 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom te prava na djelotvoran pravni lijek, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
2. Ovršenik u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Jesu li Općinski sud u Gospiću donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-305/2024 od 29. studenoga 2024., kao i Županijski sud u Osijeku donošenjem rješenja poslovni broj Gž Ovr-101/2025 od 18. kolovoza 2025. kojim potvrđuje rješenje o ovrsi prvog stupnja te odbija žalbu ovršenika, povrijedili odredbu članka 85. stavak 1. i stavak 2. Ovršnog zakona, dopuštanjem nove samostalne ovrhe na predmetu na kojem je ranija ovrha Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-44/2019 već u tijeku odnosno zabilježena u zemljišnoj knjizi;
2) Postoji li na dan 22. studenoga 2024., a koji je dan podnošenja prijedloga za ovrhu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-305/2024, obvezujući obrazac u smislu odredbe članka 39.a. Ovršnog zakona;
3) Je li moguća i dopuštena ovrha na nekretnini koja ima status Parka prirode;
4) Ima li ovrhovoditelj u slučaju kada podnosi prijedlog za ovrhu protiv jamca obvezu podnijeti dokaz o nemogućnosti naplate prema glavnom dužniku, odnosno djelomičnoj naplati od glavnog dužnika, a sve kako bi se izbjegla dvostruka naplata od strane ovrhovoditelja;
5) Je li ovrhovoditelj kao kreditor (banka) uz prijedlog za ovrhu kao prilog ovršnoj ispravi bio dužan dostaviti i raskid glavnog ugovora o kreditu kao dokaz da je predmetna tražbina uopće dospjela?"
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Odredbom članka 387. stavak 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
4.1. U odnosu na naznačena pravna pitanja ovršenik u prijedlogu ne navodi da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka odstupa od prakse revizijskog suda ili da se radi o pravnom pitanju o kojem je praksa drugostupanjskih sudova nejedinstvena, a niti navodi da je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje na kojem se temelji odluka drugostupanjskoga suda, ali da bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati takvu sudsku praksu. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje predlagatelj se, kao razlog važnosti, poziva na dopis Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-667/2020-2 od 9. prosinca 2021. kojim je spis remisorno vraćen sudu prvog stupnja, što ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe članka 387. stavak 2. točka 3. ZPP.
4.2. Kako, dakle, ovršenik nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, to njegov prijedlog u odnosu na naznačena pitanja ne udovoljava temeljnim pretpostavkama dopustivosti revizije, pa je prijedlog u odnosu na naznačena pitanja valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP.
5. U odnosu na pozivanje ovršenika na povredu prava zajamčenih Konvencijom i Ustavom, prema ocjeni revizijskog suda ovršenik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek.
5.1. U pobijanoj odluci drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode ovršenika, a odluka je jasno i dostatno obrazložena. Glede ovršenikovih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti kako članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. U odnosu na tvrdnje o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog člankom 13. Konvencije te člankom 18. stavak 1. Ustava, ovaj sud primjećuje da se ovršenik koristio svojim pravom na žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, a činjenica da njegovi žalbeni navodi nisu prihvaćeni ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim. Nadalje, protivno navodima predlagatelja drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode iz žalbe.
5.3. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagatelja na jednakost svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. Ustava i člankom 14. Konvencije odnosno člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, ovršenik niti ne ističe da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.
6. Stoga, kada ovršenik nije učinio vjerojatnim da su mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava – pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
