REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5370/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Santica i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, Split, OIB: 69403366669, kojeg zastupaju punomoćnice Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov Pavasović u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž R-71/2025-2 od 26. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr - 86/2023-25 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž R-71/2025-2 od 26. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-86/2023-25 od 16. lipnja 2025., pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je predložila prijedlog odbiti kao neosnovan.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja:
„Može li se smatrati prekovremenim radom rad radnika na dane tjednog odmora kojim radom se ostvario veći broj radnih sati od punog mjesečnog fonda, sve u situaciji kada je poslodavac, sukladno Kolektivom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi, osigurao radniku i radnik iskoristio zamjenski (neiskorišteni) tjedni odmor kroz radne dane, nakon 14 dana neprekidnog rada?“
„Ima li radnik pravo na isplatu za prekovremeni rad ostvaren na razini tjedna i u situaciji kada je u tom mjesecu radio ukupno onoliko sati koliko točno iznosi mjesečni fond odnosno kada je radio manje od ukupnog mjesečnog fonda sati?“ .
4. Prema odredbi čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije odlučuje na sjednici vijeća, pri čemu ispituje postojanje formalnih pretpostavki za dopuštenost revizije u smislu odredbi čl. 387. ZPP te čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP. No, u slučaju kad nisu ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud nema ovlaštenje upuštati se u ispitivanje i ocjenu osnovanosti predlagateljevih navoda iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP te čl. 387. ZPP vijeće je nakon ispitivanja postojanja formalnih pretpostavki za dopuštenost tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije ocijenilo da predmetni prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih tuženik smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odredbom čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovoga suda, iznesenom u brojnim odlukama u kojima je odlučeno o dopuštenosti prijedloga za dopuštenje revizije, u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno je, osim pravnih pitanja, također određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da je rješenje postavljenog pravnog pitanja važno, ne samo za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije pri navođenju razloga važnosti u pogledu postavljenih pravnih pitanja potrebno je određeno ukazati da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, na postojanje prakse revizijskog suda koja nije jedinstvena, na postojanje različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o postavljenim pravnim pitanjima u pogledu kojih su zauzeta nepodudarna pravna shvaćanja sa pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke ili iznijeti neke druge važne razloge zbog kojih postoji potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga, revizijskog suda putem podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
8. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Budući da je vijeće ocijenilo da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije, propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, prijedlog u tom dijelu odbaciti kao nedopušten.
10. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
11. S obzirom da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog koje je prijedlog podnesen to je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, prijedlog valjalo i u tom dijelu odbaciti kao nedopušten.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
