REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5378/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, V. Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnice Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Rijeci, protiv I. tuženice IR OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnica Jasna Drača, odvjetnica u Rijeci, kao nasljednici iza pok. TR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-314/2024-2 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024., u sjednici 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-314/2024-2 od 11. prosinca 2024., kojom je, u dijelu točke 2. izreke potvrđena, a u dijelu točaka 1., 3. i 4. izreke - preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog odstupanja od prakse revizijskog suda.
2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:
"1) Može li se presuda ispitati ako u njoj ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama te ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o odlučnim činjenicama i sadržaju isprava koje prileže spisu i provedenih dokaza; odnosno mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo, smije li presuda uopće imati nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, tj. nedostatke navedene u odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te je li time što presuda drugog stupnja ne sadrži jasne, uvjerljive, logične i razumne razloge odnosno uopće ne sadrži razloge za odluku suprotnu rezultatima dokaznog postupka, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP;
2) Je li sud dužan brižljivo i savjesno cijeniti sve provedene dokaze ili mu je dopušteno iste cijeniti arbitrarno i proizvoljno i donijeti odluku potpuno suprotnu rezultatima dokaznog postupka i sadržaju isprava u spisu i to bez argumentiranog obrazloženja te čini li sud time apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka;
3) Je li sud pogrešnim tumačenjem odredbe članka 963. stavak 4. ZOO, odredbe članaka 64. i 77. Zakona o zaštiti na radu te članka 7. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska zaključio da nema uvjeta za subrogaciju, odnosno da se dovođenje radnika u alkoholizirano stanje na radnom mjestu i obavljanje opasnih radnih operacija pod velikim utjecajem alkohola može smatrati samo nepažnjom, a ne namjerom?".
3. Predlagatelj, kao razlog važnosti, ističe da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pri čemu se poziva na odluke broj Rev-934/2008 od 5. listopada 2011., Rev-2714/12 od 8. ožujka 2017., Revr-398/14 od 20. svibnja 2015., Revr- 13/2018 od 4. prosinca 2018., Revr-663/2013 od 29. siječnja 2014., Revr-261/2010 od 31. ožujka 2010., Revr-136/2018 od 19. veljače 2019., Rev-930/2020 od 27. rujna 2020. i dr.
4. Tuženici nisu odgovorili na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja, kao osiguravatelja, za isplatu iznosa isplaćenog osiguraniku - poslodavcu sada pok. FR. Pobijanom je odlukom preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev jer je prema utvrđenju drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, radnik štetu uzrokovao krajnjom nepažnjom, a ne namjerno, slijedom čega tužitelj od radnika prema odredbama članka 963. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) nema pravo regresno potraživati plaćeni iznos osigurnine.
6.1. Predlagatelj u odnosu na naznačena pitanja nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Revizijska odluka broj Rev-934/2008 od 5. listopada 2011. na koju se predlagatelj poziva ne odnosi se na činjenično i pravno podudarne okolnosti. Naime, u toj je pravnoj stvari tuženik bio pravomoćno proglašen krivim za umišljajno počinjenje kaznenog djela ugrožavanja javnog prometa u alkoholiziranom stanju, pri čemu je alkoholiziranost počinitelja u tom slučaju činila bitno obilježje tog kaznenog djela i davala mu značaj počinjenja s umišljajem, a što ne odgovara činjeničnim i pravnim utvrđenjima u ovom postupku.
6.2. Nadalje, u odluci revizijskog suda broj Rev-2714/12 od 8. ožujka 2017. odgovoreno je na pitanje: "Da li vožnja u alkoholiziranom stanju u apsolutno svakom slučaju predstavlja namjeru, ili se u pojedinim slučajevima može okarakterizirati kao nehaj?" tako što je zaključeno da se ne radi o pravnom, već o činjeničnom pitanju, te da odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6.3. Odluke revizijskog suda Revr-398/14 od 20. 5. 2015., Revr-13/2018 od 4. prosinca 2018., Revr-663/2013 od 29. siječnja 2014., Revr-261/2010 od 31. ožujka 2010., Revr- 136/2018 od 19. veljače 2019. i Rev-930/2020 od 27. rujna 2020. također se ne odnose na činjenično i pravno podudarne okolnosti, budući da se u tim postupcima činjenica alkoholiziranosti radnika cijenila vezano za (ne)dopuštenost otkaza.
7. U opisanim je okolnostima prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
