Poslovni broj: Us II-296/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41/XIV, OIB: 54882480048, radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku , na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu iz razloga što čelnik tijela tuženika nije riješio prigovor od 27. studenoga 2025. u zakonom propisanom roku utemeljenom u članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. – dalje: ZUP). Iz tužbe proizlazi da smatra da čelnik tijela nije odgovorio na prigovor protiv obavijesti klasa: UP/I 034-03/25-03/005, urbroj: 580-10/146-25-007 od 24. studenoga 2025., a kojom tuženik nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti oglašavanja ništavim rješenja klasa: UP/I 034-03/25-03/005, urbroj: 580- 10/146-25-002 od 7. listopada 2025. Nastavno ističe da su točno navedeni suci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donijeli rješenje poslovni broj: Us II - 279/2025-2 od 4. prosinca 2025. počinjenjem kaznenog djela.

2. Tuženik u očitovanju na navedenu tužbu predlaže da se tužba odbaci. Navedeni odgovor na tužbu dostavljen je na očitovanje tužitelju koji ponavlja sve što je naveo u tužbi.

3. Tužba nije dopuštena.

4. U konkretnom postupku tuženik je 7. listopada 2025. donio rješenje u kojem je obrazložio razloge zbog kojih ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u povodu inicijative tužitelja koju je zaprimio dana 7. travnja 2025. Protiv navedenog rješenja nije bila dopuštena žalba, ali se protiv njega mogao pokrenuti upravni spor koji tužitelj nije pokrenuo u zakonom propisanom roku. Međutim, dana 20. listopada 2025. podnio je prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti oglašavanja pravno ništavim pobijano rješenje, a u vezi kojeg prijedloga je tuženik dopisom od 24. studenoga 2025. tužitelju ponovio uputu o pravnom lijeku da o tome odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske povodom tužbe u konkretnoj upravnoj stvari. Nadalje, proizlazi da je tužitelj dana 22. listopada 2025. podnio zahtjev za tumačenje primjene članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 24. studenoga 2025., odnosno pojasnio je pojam poduzetnika u pravu tržišnog natjecanja i u tom kontekstu zašto se Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ne može smatrati poduzetnikom. Takvo pravno shvaćanje tuženika da se poduzetnikom ne može smatrati subjekt koji ne obavlja gospodarsku djelatnost kad njegovo postupanje ne može biti predmetom utvrđenja sprječavanja ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, potvrdio je i Visoki upravni sud u više odluka.

5. Protiv navedenog odgovora podnositelj je dana 27. studenoga 2025. podnio prigovor te se tužba u konkretnom upravnom sporu odnosi na nedonošenje rješenja po navedenom prigovoru.

6. Prema odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Tužitelj je podnio tužbu radi nedonošenja rješenja povodom prigovora protiv odgovora koji tužitelj naziva obavijesti od 24. studenoga 2025. Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Odredbom članka 2. stavka 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar. Imajući na umu podatke koje tužitelj navodi u tužbi, a tuženik u odgovoru na tužbu, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju ne radi se o upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari pa stoga niti nepostupanje po prigovoru u takvoj pravnoj situaciji nije postupanje u upravnoj stvari pa se ne može niti odlučivati o propuštanju donošenja odluke o prigovoru.

7. S obzirom na navedeno tužbu je trebalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović