REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1413/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kozina, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika RG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Roguljić, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1804/2025-2 od 19. rujna 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-120/22- 24 od 25. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1804/2025-2 od 19. rujna 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp -120/22-24 od 25. lipnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da ga podnosi zbog svih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku, kao i zbog povrede prava zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Odredbom čl. 387. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. ZPP ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. ZPP za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da iz sadržaja podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tužitelj nije postavio određeno pravno pitanje sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP u vezi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP.
4.2. Budući da tužitelj u prijedlogu nije naznačio određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti.
5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. Glede navoda tužitelja da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva prava na pravično suđenje. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
5.2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije također navodi da je prvostupanjski sud odbacivanjem tužbe zbog proteka roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu. Međutim, ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima ovog slučaja odbacivanjem tužbe zbog proteka roka za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda iz čl. 21. st. 3. ZVDSP tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu.
5.3. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
