REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-139/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Stečajne mase VILLALBA PROMET d.o.o., OIB 30957254343, sa sjedištem u Zadru, Ulica Dalmatinskog sabora 3, kojeg zastupa stečajna upraviteljica PF i 2. tuženika VF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-492/2024-5 od 3. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 947/2022-61 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-492/2024-5 od 3. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-947/2022-61 od 26. travnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku te zabrane arbitrarnog postupanja zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
2. Drugotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravno pitanje koje glasi:
"Može li sud utvrditi ništetnost ugovora o kupoprodaji nekretnine u odnosu na stjecatelja nekretnine koji je postupao s načelom povjerenja u zemljišne knjige i u dobroj vjeri u slučaju kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti postojale na strani stjecatelja nekretnine i u odnosu na ugovor o kupoprodaji nekretnine, već isključivo na strani trećih osoba i u odnosu na druge ugovorne odnose između prethodnog vlasnika nekretnine i trećih osoba?".
3. Predlagatelj kao razlog važnosti navodi da o konkretnom pitanju pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-37/08 od 21. siječnja 2009. i Rev-36/1993-2 od 20. listopada 1993. Također navodi da o navedenom pravnom pitanju praksa viših sudova nije jedinstvena, pozivajući se pritom na odluke Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2522/17 od 3. svibnja 2018., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-271/2022 od 17. ožujka 2022., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-313/2021 od 6. srpnja 2022. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5139/17 od 20. studenog 2018.
4. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti. Također, potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takvo ne opravdava dopuštenje revizije.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Ugovora o najmu 13. prosinca 2011. sklopljenog između tužiteljice i društva CELERUS CURSOR d.o.o., kao i utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 30. prosinca 2013. i 29. prosinca 2015. kojima je ta nekretnina dalje prenesena na 1. tuženika, a potom na 2. tuženika, iz razloga što isti predstavljaju zelenaške pravne poslove, prividne poslove i poslove koji su suprotni prisilnim propisima i pravilima morala.
6.1. Naznačenim pravnim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešne tvrdnje budući da prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova podnositelj prilikom sklapanja spornog Ugovora o kupoprodaji od 29.12.2015., protivno navodima predlagatelja, nije bio pošten, dakle nije postupao u dobroj vjeri. Naime, prema utvrđenjima iz nižestupanjskih odluka sklopljeni ugovori o kupoprodaji i najmu prikrivali su zajam sa zelenaškom kamatom dok su nastavni Ugovori o kupoprodaji, dakle i Ugovor o kupoprodaji od 29.12.2015. sklopljen između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca, prikrivali Ugovor o ustupu tražbine iz prethodnog lihvarskog Ugovora o zajmu, pri čemu predlagatelj nije bio osoba koja nije znala ili nije mogla znati da 1. tuženik nije bio stvarni vlasnik nekretnine. Nadalje, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova predlagatelj je s 1. tuženikom sklopio pravni posao koji je bio posljedica udruženog rada više ljudi s ciljem ostvarivanja nerazmjerne koristi od tužiteljice u odnosu na ono što su oni njoj dali/isplatili, odnosno nezakonit i nemoralan pravni posao koji je ništetan kako s osnove prividnosti, tako i s osnove protivnosti prisilnim propisima i pravilima morala.
6.2. Povrh navedenog, predlagatelj u prijedlogu i njegovim prilozima nije izložio odgovarajuće razloge važnosti naznačenog pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, odluke na koje se predlagatelj poziva ne odnose se na okolnosti u kojima bi sklopljeni ugovor o kupoprodaji i ugovor najmu prikrivali zajam sa zelenaškom kamatom, dok nastavno sklopljeni ugovori o kupoprodaji prikrivaju ugovor o ustupu tražbine iz prethodnog lihvarskog ugovora o zajmu.
6.3. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, zajamčeno člankom 29. Ustava i člankom 6. stavak 1. Konvencije.
7.1. Predlagatelju je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode predlagatelja, te su izneseni dostatni, relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
8. Stoga, kada predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Tužiteljici nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
