REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-88/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza ROBIPLAST d.o.o., OIB: 97814099371, Zabok, Zivtov trg 10, kojega zastupa punomoćnik Nikola Sabljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2438/2022-2 od 7. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-216/2021-15 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama protivnika osiguranja od 12. prosinca 2018., solemniziran po Željki Maroslavac, javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV-32038/2018 te Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 15. srpnja 2019., solemniziran po Željki Maroslavac, javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV-23122/2019. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici trpjeti temeljem ove pravomoćne presude uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama protivnika osiguranja od 12. prosinca 2018., solemniziranog po Željki Maroslavac, javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV-32038/2018 tako da se na nekretninama opisanim u točki II. izreke prvostupanjske presude izvrši brisanje uknjižbe založnog prava u iznosu od 6.268.608,52 kuna sa svim troškovima, naknadama i kamatama, koja je provedena kod Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo pod brojem Z-26685/18. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici trpjeti temeljem ove pravomoćne presude uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 15. srpnja 2019., solemniziranog po Željki Maroslavac, javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV-23122/2019 tako da se na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Đakovu, izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja kao i brisanje zabilježbe Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba dana 3. rujna 2019. pod poslovnim brojem OV-23122/2019, brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.268.608,52 kuna s rokom dospijeća do 1. kolovoza 2019. kao i brisanje zabilježbe zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine od strane protustranke u korist trećih osoba, koje su provedene kod Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo pod brojem Z-6433/19. Pod točkom IV. izreke utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ROBIPLAST d.o.o. u stečaju, Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama od 12. prosinca 2018., solemniziran po Željki Maroslavac, javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV- 32039/2018. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici trpjeti temeljem ove pravomoćne presude upis brisanja založnog prava, upisanog u Upisniku založnih prava pokretnina Financijske Agencije, dana 13. prosinca 2018., u ulošku broj [broj ZK uloška]- 336/18 i to na pokretninama pobliže opisanim u točki V. izreke prvostupanjske presude. Pod točkom VI. Izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 290.525,00 kuna, dok je pod točkom VII. Izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 139.612,50 kuna.

2. Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, a pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 12.712,50 kn / 1.687,24 EUR.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 996/2024-2 od 15. listopada 2024., dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2438/2022-2 od 7. rujna 2022. tuženici u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li činjenica da je tuženik upisao pravo zaloga na nekretninama temeljem Sporazuma – zalog nekretnina OV-32038/2018, a ne pozivajući se na zakonsku subrogaciju poništiti učinak zakonske subrogacije, u dijelu/opsegu u kojem je nesporno tuženik isplatio dug tužitelja iz Ugovora o kreditu br. 368/15 i 1410/17, a temeljem kojih ugovora se na istim tim nekretninama na kojima je Splitska banka imala upisano založno pravo, založno pravo upisao i tuženik, ali temeljem drugih isprava?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te je predložila da ovaj sud prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženice nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji u stečaju tužitelja i to pobijanjem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama i pokretninama te ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je 21. prosinca 2018. Financijska agencija podnijela Trgovačkom sudu u Osijeku zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka,

- da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-694/2019-20 od 7. veljače 2020.,

- da su tužitelj i tuženica sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama solemniziranog pod brojem OV-32038/2018 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama solemniziranog pod brojem OV-32039/2018 koji su poduzeti 12. prosinca 2018., dakle, 9 dana prije podnošenja prijedloga za provođenje skraćenog stečajnog postupka,

- da su tužitelj i tuženica sklopili Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini pod bojem Ov-23122/2019. koji su poduzeti 3. rujna 2019., dakle, nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka,

- da ugovorom o zajmu od 24. svibnja 2018. tuženica kao zajmodavac daje društvu Robiplast d.o.o. zajam u iznosu od 6.268.608,52 kuna, te su radi osiguranja povrata toga zajma stranke ugovorile sklapanje sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na određenim nekretninama i pokretninama u vlasništvu društva Robiplast d.o.o.,

- da su stranke Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama solemniziranog pod brojem OV-32038/2018 i Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama solemniziranog pod brojem OV-32039/2018. od 12. prosinca 2018. stranke utvrdile da postoji novčana tražbina ovdje tuženice spram dužnika Robiplast d.o.o. na ime zajma u iznosu od 6.268.608,52 kn, odnosno da su stranke 24. svibnja 2018. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojega i postoji navedena tražbina,

- da nema vjerovnika I. višeg isplatnog reda, dok su tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda utvrđene u visini od 8.652.256,40 kuna, a stečajni dužnik nema nikakve druge imovine.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pozivom na čl. 198. st. 1. Stečajnog zakona (" Narodne novine" broj: 71/15, 104/17, dalje: SZ), čl. 200. i čl. 209. st. 1. i 2. SZ-a prihvatili tužbeni zahtjev zaključivši da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretninama solemniziran pod brojem OV- 32038/2018 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama solemniziran pod brojem OV-32039/2018. zaključen 12. prosinca 2018., odnosno u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Nadalje, u Ugovoru o zajmu i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini solemniziranog pod brojem Ov- 23122/2019. od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su stranke u osnovi utvrdili postojanje ranije novčane tražbine zajmodavca (tuženice), a radi osiguranja povrata zajma stranke su ugovorile osiguranje fiducijarni prijenos prava vlasništva na nekretninama društva Robiplast d.o.o. u korist tuženika LĆ. Stoga je sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 198. stavka 1. i članka 200. SZ-a.

11. Pri tome drugostupanjski sud navodi da je sklapanje tih Sporazuma i ugovora u pisanom obliku te upis u zemljišne knjige bitan element za nastanak pravnog odnosa te da se smatra da je radnja poduzeta kada su nastupili pravni učinci odnosno kada su ti sporazumi i ugovori potpisani. Nadalje, sud smatra neosnovanim tuženičine navode da je došlo do zakonske subrogacije, jer iz izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je založno pravo Splitske banke d.d. brisano, te da je tuženik svoje založno i potom fiducijarno pravo vlasništva upisao na temelju pobijanih Sporazuma.

12. Prema čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

13. Nadalje, odredbom čl. 198. st. 1. SZ-a je propisano da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

14. Prema odredbi čl. 200. 1. SZ-a pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao pravo zahtijevati na taj način ili u to vrijeme, može se pobijati:

- ako je poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga ili

- ako je poduzeta tijekom trećega ili drugoga mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a dužnik je u to vrijeme bio nesposoban za plaćanje ili

- ako je radnja poduzeta tijekom trećega ili drugoga mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a vjerovnik je u vrijeme njezina poduzimanja znao da se njome oštećuju stečajni vjerovnici.

Stavkom 2. istog članka je propisano da će se smatrati da je vjerovnik znao da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti na temelju kojih se nužno moralo zaključiti da se njome vjerovnici oštećuju. Za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za oštećenje stečajnih vjerovnika.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 209. st. 1. SZ-a smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme nastupanja njezinih pravnih učinaka, dok prema stavku 2. istog članka ako je za pravovaljanost nekoga pravnog posla potreban upis u javnu knjigu, upisnik ili očevidnik, smatrat će se da je pravni posao poduzet onda kad su bile ispunjene ostale pretpostavke za njegovu valjanost, kad izjava volje o upisu postane obvezujuća za dužnika i kad druga strana podnese zahtjev za upis pravne promjene.

16. Iz odredbe čl. 91. ZOO-a proizlazi da su osnovne pretpostavke za postojanje zakonske subrogacije da je osoba za ispunjenje obveze imala neki pravni interes i da je ispunila određenu obvezu čime na nju onda prelazi vjerovnikova tražbina.

17. Međutim, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženica sklopila s prednikom tužitelja tj. s društvom Robiplast d.o.o. ugovor o zajmu, ali iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je iz zajma podmiren kredit koji je Robiplast d.o.o. sklopio s bankom. Također iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je banka brisala založno pravo nakon čega je tuženica upisala svoje založno pravo i to na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava, dakle, na temelju drugog pravnog posla.

18. Slijedom navedenog, sudovi su pravilno zaključili da nije došlo do zakonske subrogacije, jer tuženica svoje založno pravo temelji na zasebnom pravnom poslu- Sporazumu o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je upisan u zemljišnim knjigama nakon što je brisano založno pravo banke te se pravni učinak poduzete pravne radnje odnosno navedenih Sporazuma cijeni na temelju upisa u zemljišnu knjigu, budući da učinci založnog prava upisanog na temelju Sporazuma nastupaju tek nakon upisa u zemljišnu knjigu kako to propisuje čl. 209. st. 1. i 2. SZ-a. Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. 1. SZ-a budući da su Sporazumi o osiguranju sklopljeni i upisani u zemljišne knjige izvan razdoblja koja ta zakonska odredba propisuje za mogućnost pobijanja.

19. U situaciji da je tuženica dokazala da je imala pravni interes za podmirenje tražbine stečajnog dužnika (Robiplast d.o.o.), da je upravo podmirenjem tražbine stečajnog dužnika (Robiplast d.o.o.) stupila u pravnu poziciju banke i da je na nju prešlo založno pravo banke, tada upisano založno pravo na nekretnini ne bi moglo poništiti učinak zakonske subrogacije što bi predstavljao odgovor na postavljeno pitanje.

20. Međutim, budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tuženica podmirila tražbinu Robiplast d.o.o. i da je za to imala određeni pravni interes, dakle, ne proizlazi da je došlo do zakonske subrogacije, u ovom konkretnom slučaju od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

21. Budući da stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil