REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-328/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača MR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3562/2025-4 od 9. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-47/2024-7 od 10. srpnja 2025., u pripremi sjednice održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija vjerovnika Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača MR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (dalje: potrošač), točkom II. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je u točki III. izreke određeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na tražbinu vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija po osnovi za plaćanje broj ... izdavatelja Porezne uprave Sisak.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba vjerovnika Republike Hrvatske te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj Revd-5513/2025-2 od 14. siječnja 2026., dopustio vjerovniku Republici Hrvatskoj podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:
"Može li potrošač u jednostavnom postupku stečaja potrošača biti oslobođen od obveze nastale prema Republici Hrvatskoj, ako ta obveza nije obveza koju je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već je nastala kao rezultat vođenja postupka pred nadležnim tijelom državne vlasti (a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom)?".
4. Protiv drugostupanjskog rješenja vjerovnik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a revident predlaže prihvatiti reviziju kao osnovanu i preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje te podredno ukinuti rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija vjerovnika Republike Hrvatske nije osnovana.
7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
7.1. U ovom stadiju postupka sporno je pitanje može li se potrošač u postupku jednostavnog stečaja potrošača osloboditi obveze prema Republici Hrvatskoj za koju je obvezu proveden postupak pred nadležnim tijelom (u konkretnom slučaju pred Ministarstvom financija). Iz navoda revidenta proizlazi njegovo shvaćanje da je opseg obveza kojih se potrošač ne može osloboditi širi od obveza taksativno određenih člankom 77. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18, 36/22 – dalje: ZSP).
8. Vjerovnik revizijom osporava pravilnost stajališta nižestupanjskih sudova o primjeni odredbe članka 77. ZSP, a time i pravilnost primjene materijalnog prava iz citirane zakonske odredbe. Navodi da je, uzimajući u obzir članak 2. ZSP prema kojem je cilj Zakona poštenog potrošača osloboditi obveza, i članak 4. istog zakona prema kojem je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu (izvan svoje profesionalne djelatnosti), sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 2. i članka 4. Zakona.
9. Sukladno odredbi članka 79.a ZSP jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. stavaka 2. i 5. tog Zakona.
10. Prema odredbi članka 4. stavka 2. ZSP potrošačem se, u smislu tog Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok se prema odredbi stavka 5. istog članka potrošačem smatra i fizička osoba koja ima obveze iz djelatnosti koju je obavljala kao obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dohodak ili obveznik poreza na dobit prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dobit, ako više nije obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti odnosno poreza na dobit.
10.1. Ovdje valja imati na umu da je članak 4. ZSP promijenjen odnosno dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 67/18 – dalje: ZID ZSP/18) na način da mu je dodana citirana odredba stavka 5. čime je dodatno pojašnjena definicija pojma potrošača na način da je propisano da se potrošačima smatraju i one fizičke osobe koje su bile obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dohodak ili poreza na dobit prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dobit, ali to više nisu. U tom smislu za određivanje tko je potrošač i na koga se primjenjuje ovaj Zakon nije bitno je li fizička osoba pravni posao sklopila, tj. obvezu preuzela unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ako ona više ne obavlja tu djelatnost. Odnosno, za određivanje tko je potrošač i na koga se primjenjuje ovaj Zakon bitna je okolnost je li u trenutku pokretanja postupka potrošač fizička osoba koja je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dohodak ili poreza na dobit prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dobit.
11. Sukladno odredbama članka 73.a stavak 1. i 2. ZSP sud će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza na prijedlog stečajnog vjerovnika, ako potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje vjerovnika odnosno ako se ostvari neki od razloga iz članka 75. ovoga Zakona. Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka stečajni vjerovnik može podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je saznao za povredu dužnosti. Prijedlog je dopušten samo ako vjerovnik svoj prijedlog učini vjerojatnim.
11.1. Prema odredbi članka 75. stavak 1. ZSP sud će rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:
1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti,
2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza,
3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja,
4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu, ili
5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz stavka 1. ovoga članka.
12. Sukladno odredbi članka 77. stavak 1. ZSP rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač se ne može osloboditi:
1. zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati,
2. vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem,
3. naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem, te
4. naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.
13. Prema odredbi članka 79.o ZSP citirane odredbe članaka 73.a, 75. i 77. ZSP se na odgovarajući način primjenjuju u jednostavnom postupku stečaja potrošača.
14. Prema odredbi članka 79.m ZSP sud će obustaviti jednostavni postupak stečaja potrošača, između ostalog, u slučaju ako se prema odredbama ovoga Zakona smatra da je potrošač nepošten.
15. Iz odluka nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je u konkretnom slučaju, sukladno citiranim odredbama članaka 73.a i 75. ZSP, potrošaču ZR rješenjem suda bilo uskraćeno oslobođenje od preostalih obveza odnosno od predmetne obveze, a niti je predmetni postupak bio obustavljen temeljem odredbe članka 79.m ZSP.
16. U konkretnom slučaju dužnik je oslobođen obveza prema vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, po osnovi za plaćanje broj UP/I-415-02/2020- 001/00533-AKT, izdavatelja Porezne uprave Sisak, koja se obveza odnosi na porezni dug.
16.1. Porezni dug prema Republici Hrvatskoj nije jedna od taksativno određenih obveza iz odredbe članka 77. ZSP, koje se potrošač ne može osloboditi jer je odredbom članka 77. ZSP jasno i nedvosmisleno taksativno određeno kojih se točno obveza potrošač ne može osloboditi, pa okolnost što je o obvezi bio vođen postupak pred za to nadležnim tijelom, u ovom slučaju pred Ministarstvom financija, ne čini tu obvezu jednom od obveza koje se potrošač ne bi mogao osloboditi u jednostavnom postupku stečaja potrošača.
16.2. Isto tako, u konkretnom slučaju, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, vjerovnik nije predložio eventualno donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza radi nepoštenja potrošača MR, dakle u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi se radilo o nepoštenom potrošaču kojem bi sud rješenjem uskratio oslobođenje od predmetnog poreznog duga, niti je doneseno rješenje o obustavi jednostavnog stečaja potrošača temeljem odredbe članka 79.m ZSP. Stoga, dužnik ne bi mogao biti oslobođen obveze prema Republici Hrvatskoj u vezi koje je bio proveden postupak pred nadležnim tijelom, pod pretpostavkom da je rješenjem suda potrošaču uskraćeno oslobođenje od te obveze. Ali, do toga u konkretnom slučaju nije došlo.
17. Slijedom navedenog, odgovor na naznačeno pitanje glasi:
U jednostavnom postupku stečaja potrošača, potrošač se može osloboditi obveze prema Republici Hrvatskoj za koju je obvezu bio proveden postupak pred nadležnim tijelom, kada se ne radi o nekoj od obveza iz članka 77. stavak 1. ZSP, niti o obvezi u odnosu na koju je potrošaču rješenjem suda uskraćeno oslobođenje.
18. U opisanim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji naznačenim pitanjem ukazuje vjerovnik, odnosno razlog zbog kojeg je revizija podnesena. Stoga je valjalo temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP reviziju odbiti i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
