REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1252/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-863/2024-2 od 8. siječnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2118/2020 od 11. srpnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-863/2024- 2 od 8. siječnja 2025. i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2118/2020 od 11. srpnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje .
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužba. Drugostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja žalbe.
2. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2527/2025-2 od 11. lipnja 2025. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv predmetnog drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja koja glase:
„Ako je tužitelj (u pogledu istog životnog događaja) u sporu protiv RH već jednom podnio zahtjev iz članka 186.a ZPP radi naknade štete, pa mu se zbog proteka vremena ukaže potreba za novom tužbom (po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo za novo dospjelo razdoblje), mora li podnositi novi zahtjev iz članka 186.a ZPP, ako je pritom notorno da tuženik (RH) u drugim pravno i činjenično istovjetnim postupcima koji se temelje na istom životnom događaju - osporava osnovu takvog zahtjeva (usprkos pravomoćnim presudama među istim strankama) ili ako je to općepoznato? Je li adekvatan zahtjev iz članka 186.a ZPP-a u pogledu visine tražbine, ako on u sebi sadrži pravnu osnovu i najmanju visinu tražbine na koju je tužitelj spreman pristati za slučaj mirnog rješenja spora i mora li sud u tom slučaju meritorno odlučiti barem o visini koja je navedena u zahtjevu?
Je li pri svemu tome bitno vrijeme koje je prošlo od podnošenja prvotnog zahtjeva (ako se ništa bitno u pogledu predmetnog životnog događaja i odnosa među strankama nije promijenilo)?“.
3. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj podnosi reviziju protiv navedenog drugostupanjskog rješenja pobijajući ga u cijelosti pozivom na odredbu članka 382. u vezi s člankom 400. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog pravih pitanja zbog kojih je dopuštena, a revident predlaže pobijano rješenje ukinuti i „potvrditi prvostupanjsku presudu“ (napominje se da je prvostupanjskim rješenjem tužba odbačena, a nije presudom prihvaćen tužbeni zahtjev).
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U povodu revizije iz članka 382. u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP, revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3., ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
7. Pobijanim je rješenjem odbačena tužba tužitelja u primjeni odredbe članka 186.a stavaka 1. i 6. ZPP jer su sudovi ocijenili da tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora putem stvarno i mjesno nadležnog državnog odvjetništva za zastupanje pred sudom pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv tuženice.
8. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tužitelj je uz predmetnu tužbu podnesenu protiv Republike Hrvatske priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu 18. ožujka 2014., a koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo odbilo dopisom od 27. ožujka 2014. Sudovi su ocijenili da taj zahtjev ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe protiv tuženice u ovom parničnom postupku u smislu odredbe članka 186.a stavak 1. ZPP zato što je tužba u ovom predmetu podnesena 24. lipnja 2020., dakle šest godina kasnije od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.
8.1. Pored toga, utvrđeno je i da je tužitelj protiv Republike Hrvatske pokrenuo više identičnih postupaka radi isplate naknade za korištenje stana za različita mjesečna razdoblja, očito sve temeljem jednoga, istog zahtjeva za mirno rješenje spora iz 2014. U takvim su okolnostima sudovi ocijenili da tužitelj ne može u nedogled koristiti isti zahtjev za mirno rješenje spora podnoseći pojedinačne tužbe za različite mjesece smatrajući da to ne proizlazi iz intencije zakonodavca u smislu odredbe članka 186.a ZPP. Na temelju sadržaja stavka 1. članka 186.a ZPP prema kojem je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, sudovi zaključuju da je, podnošenjem prve tužbe nakon odbijanja zahtjeva za mirno rješenje spora odbijenog odbijen 27. ožujka 2014., iscrpljeno pravo tužitelja na podnošenje nove tužbe protiv Republike Hrvatske temeljem tog zahtjeva.
8.2. Dodatno naprijed navedenom, a imajući na umu da se predmetni zahtjev tužitelja za isplatu u pogledu visine i dospijeća zahtjeva razlikuje po zatraženoj visini i dospijeću od zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. ožujka 2014., sudovi cijene da tužitelj nije ispunio procesnopravne pretpostavke za podnošenje tužbe, pa odbacuju tužbu na temelju odredbe članka 186.a stavka 1. i 6. ZPP.
9. Ovakvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno jer odstupa od prakse revizijskog suda izraženoj u primjeni relevantnih zakonskih odredaba članka 186.a ZPP. S obzirom na ustavnu ulogu najvišeg suda (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni) načelo jedinstva sudske prakse je načelo tumačenja prava pred tim sudom.
10. U odluci broj Rev-813/2024-3 od 15. siječnja 2025. odgovoreno je na istovrsno pravno pitanje koje je glasilo: „Mora li tužitelj za razdoblja koja dospiju nakon podnošenja tužbe podnositi novi zahtjev ODO-u iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku ako se okolnosti naknadno izmijene na način da visina štete na temelju novih činjenica (npr. zbog promjena na tržištu, vještačenja i sl.), naraste ako je prethodni zahtjev iz članka 186. Zakona o parničnom postupku odbijen od strane tuženika ili može izravno tužbom tražiti viši iznos?“. Taj je odgovor izražen kroz pravno shvaćanje koje glasi:
Kada tužitelj ne preinačuje tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu na temelju iste pravne osnove, već po istoj osnovi podnosi protiv Republike Hrvatske novu tužbu, ali isplatu zahtijeva za drugo razdoblje, te tužbi priloži odgovor nadležnoga državnog odvjetništva na njegov zahtjev za mirno rješenje spora podnesen prije podnošenja tužbe za prijašnje razdoblje, kojim se on otklanja kao neosnovan uz shvaćanje da tužitelj ni za koje razdoblje nema pravo na isplatu, te istim shvaćanjem Republika Hrvatska već u odgovoru na tužbu ospori novi tužbeni zahtjev, valja smatrati da je tužitelj prilaganjem novoj tužbi prijašnjega odgovora na njegov zahtjev ispunio svoju obvezu iz članka 186.a ZPP odnosno da se ne mora državnome odvjetništvu prije podnošenja nove tužbe ponovno obratiti s novim zahtjevom o kojemu je ovdje riječ, jer je izvjesno da će zahtjev biti odbijen. Ovim je pravnim shvaćanjem odgovoreno i na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom predmetu jer se ona u bitnom svode na isto pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena u predmetu broj Rev-813/2024.
11. Revizijski je sud, kod naprijed navedenoga pravnog shvaćanja imao na umu sadržaj relevantnih odredbi članka 186.a stavaka 1., 2., 5. i 6. ZPP kojima je propisano:
Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba (stavak 1.).
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci (stavak 2.).
Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (stavak 5.).
Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.).
12. Imajući na umu naprijed navedeno, revizijski sud i ovom odlukom podupire ocjenu da je svrha postupka iz članka 186.a ZPP izbjegavanje nepotrebnoga sudskog spora ako se on može riješiti na miran način. Stoga kada tužitelj koji se u parnici pokrenutoj tužbom sa zahtjevom za isplatu određene novčane svote prije podnošenja obratio nadležnome državnom odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP, koje je zahtjev otklonilo kao neosnovan, postavlja novi zahtjev za isplatu novčane svote za drugo razdoblje, ali i taj novi tužbeni zahtjev utemeljuje na istoj pravnoj osnovi kao i onaj izvorni iz tužbe, tada nije prije te nove tužbe dužan ponovno obratiti se državnome odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP jer bi takvo postupanje bilo protivno svrsi postupka iz članka 186.a ZPP odnosno prethodnog obraćanja državnom odvjetništvu, a ujedno bi ograničilo i pravo tužitelja na pristup sudu kroz pretjerani formalizam.
13. U opisanim su okolnostima odbačajem tužbe sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 186.a stavka 6. ZPP što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, a drugostupanjski sud je pogrešno primijenio i odredbu članka 354. stavka 2. točka 14. ZPP, pa je oba nižestupanjska rješenja, na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP, valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, radi čega je riješeno kao u točki I. izreke.
14. U nastavku će prvostupanjski sud provesti dokazni postupak imajući na umu da je ispunjena procesna pretpostavka propisana odredbom članka 186.a ZPP te će nakon toga donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Odlučivanje o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja) nastalim u povodu revizije ostavljeno je za konačnu odluke na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
