REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3994/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, protiv prvotuženika JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3221/2022-2 od 18. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-729/2019-94 od 29. travnja 2022. u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3221/2022-2 od 18. travnja 2023. u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-729/2019-94 od 29. travnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio tri pravna pitanja kojima osporava zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj, kao vjerovnik pravnog prednika tuženika, nije aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za utvrđenje da određena imovina ulazi u ostavinsku masu prednika tuženika jer je krug osoba koje u ostavinskom postupku mogu zahtijevati raspoređivanje naknadno pronađene imovine ili osporavati sastav i način raspodjele ostavinske mase sveden na nasljednike i zapisovnike, a ne i na vjerovnike. Pritom treba navesti da se radi o situaciji kad je ostavinski postupak pravomoćno završen i zahtjev tužitelja za odvajanje ostavine od imovine nasljednika u tom postupku je pravomoćno odbijen. Nadalje, tužitelj postavljenim pitanjima osporava zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj, kao navodni vjerovnik, nema aktivnu legitimaciju na podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva tuženika kao nasljednika tužiteljevog navodnog dužnika jer zakonom nije propisana mogućnost da osoba koja tvrdi da je vjerovnik, radi zaštite svojih vjerovničkih prava, zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na nekretnini navodnog dužnika, u ime i za račun dužnikovih nasljednika.
5. Postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer tužitelj u odnosu na navedena pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti te zbog toga što tužitelj kroz predmetna pitanja prikazuje odlučno činjenično stanje drugačijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, odluke Vrhovnog suda broj Rev 1225/1991-2 od 9. srpnja 1992. i broj Rev-x 978/2017-2 od 2. srpnja 2019., na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći iste kao razloge važnosti donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom postupku. Nadalje, odluka broj Rev 1603/2015 od 16. lipnja 2021. ne može se smatrati odgovarajućim razlogom važnosti s obzirom na to da se radi o ukidnoj odluci pa pravno shvaćanje zauzeto u takvoj odluci ipak podliježe mogućnosti promjene kad se u nastavku postupka ponovno odlučuje o istovjetnom pravnom pitanju. To stoga jer revizijski sud kao i sud drugog stupnja nije vezan za svoje shvaćanje izraženo u ranijem rješenju kojim je ukinuo nižestupanjsku odluku. Odluka ovog suda broj Rev 1911/2011-2 od 24. travnja 2013. ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. ZPP jer u istoj nije zauzeto pravno shvaćanje u svezi pravnih pitanja postavljenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. U odnosu na navode tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije o potrebi preispitivanja pravnog shvaćanja ovog suda zauzetog u odluci broj Rev 960/2010-2 od 24. travnja 2012. treba navesti da tužitelj za isto nije iznio jasne i dostatne razloge.
6. Slijedom navedenog, pozivanje tužitelja na gore navedene odluke ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
