REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3818/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dajana Bjedov, odvjetnica u Zadru, protiv prvotuženika Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854 i drugotuženice TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Ljiljana Nogolica, odvjetnica u Zagrebu i Kornelija Brlečić Ivko, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu drugotuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1726/2024- 2 od 12. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2255/2023-20 od 25. rujna 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Drugotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1726/2024-2 od 12. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2255/2023-20 od 25. rujna 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženica je navela da prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:
„1.) Može li se (suprotno očitovanju darovatelja) stvarna volja darovatelja pri “usmenom” darovanju nekretnine, “presumirati” samo radi razvrgnuća suvlasničke zajednice “susjedne-međašne” nekretnine odnosno da li čin volje pri diobi jedne čestice predstavlja čin volje darovanja susjedne?
2.) Može li se stvarna volja za darovanje dijela nekretnine utvrđivati/presumirati izborom mjesta izgradnje kuće samo na dijelu te čestice odnosno “podrazumijeva” li taj izbor mjesta gradnje kuće da preostali dio čestice se “daje”, daruje vlasniku susjedne nekretnine s kojim se vrši dioba?
3.) Je li povrijeđeno pravo vlasništva nekretnine predlagateljice, obzirom na izostanak njezina očitovanja volje da daruje?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Sadržajem pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije podnositeljica problematizira činjenična utvrđenja i zaključke suda, iznoseći tvrdnje koje temelji na vlastitoj interpretaciji izvedenih dokaza te ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnopravnih odredbi s obzirom na činjenice koje podnositeljica smatra dokazanima. Stoga je ocjena ovog suda da pitanja naznačena u prijedlogu, koja polaze od takvih činjeničnih tvrdnji podnositeljice, suprotnih utvrđenjima i zaključcima suda, ne predstavljaju pravna pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. U vezi navoda drugotuženice da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) odnosno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. st. 1. Protokola 1. uz Europsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), valja reći da iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne te da navedene odluke ne predstavljaju zadiranje, odnosno miješanje u pravo drugotuženice na mirno uživanje prava vlasništva.
8. Budući da drugotuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, to je prijedlog drugotuženice za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
