REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2025/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1036/2025-4 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P- 420/2023-22 od 24. siječnja 2025., na sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1036/2025-4 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P- 420/2023-22 od 24. siječnja 2025.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

„1.Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.

Pored pitanja, tuženica u bitnome ističe i da joj je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i jednakost oružja te pravo vlasništva i legitimno očekivanje.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Prema ocjeni ovoga suda pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom je pobijana drugostupanjska odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. i drugim, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu ovaj sud u Revd-4037/2024-2 od 8. listopada 2024., Revd-5100/2024-2 od 11. prosinca 2024., Revd-2408/2025-2 od 4. lipnja 2025. i dr.).

5. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Predlagateljica ističe u prijedlogu i da su ostvarene pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u vidu povrede prava na pravično suđenje, jednakost oružja, pravo na vlasništvo i legitimna očekivanja. U odnosu na to valja joj odgovoriti da je pobijana odluka sasvim jasno obrazložena i da takvim svojim navodima nije učinila vjerojatnim da su joj zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, tuženica ovu povredu veže u svoju tvrdnju da nije utvrđivana njezina savjesnost što nije točno jer je sud drugoga stupnja posve jasno i detaljno o tome obrazložio. Na navedeni način je odlučeno sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek