REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5527/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6D, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, sa sjedištem u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1216/2023-4 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-144/2022 od 22. svibnja 2023., u sjednici 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1216/2023-4 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-144/2022 od 22. svibnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Mogu li materijalni dokazi, dostavljene evidencije o radu (koje evidencije je tužitelj osporavao kao vjerodostojne) imati prednost pred personalnim dokazima (sadržajima iskaza tužitelja i svjedoka o radu);
2) Može li se smatrati da je djelatnik valjano osporavao evidencije o radu poslodavca ukoliko je vlastoručno na pisani način na istim evidencijama o radu isticao prigovore o sadržaju istih (npr. glede satnice rada i sl.) ili je nužno da djelatnik provede zaseban postupak osporavanja evidencija o radu ili da vodi zasebne (vlastite) evidencije o radu da bi se iste smatrale osporavanim;
3) Moraju li sadržaji iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka biti u potpunosti i u svim detaljima suglasni ili je dovoljno da su suglasni u pretežitome dijelu i u bitnim činjenicama, da bi sadržaji iskaza bili prihvaćeni kao dokaz u parničnom postupku?".
3. Tužitelj kao razlog važnosti navodi odstupanje pravnih shvaćanja iz pobijane odluke od prakse revizijskog suda, pozivajući se na odluke broj Rev-1228/2024 od 10. lipnja 2025., Rev-429/2025 od 17. lipnja 2025., Rev-850/2024 od 17. rujna 2024. i Rev- 927/2022 od 7. veljače 2023.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. Odgovor na prvo naznačeno pitanje proizlazi već iz odredbe članka 8. ZPP prema kojoj sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Iz smisla citirane odredbe za zaključiti je da dokazna snaga pojedinog dokaza ne ovisi o tome je li riječ o personalnom ili materijalnom dokazu, jer se dokazna vrijednost svakog pojedinog dokaza ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno - a ne od njihove unaprijed ili načelno određene ili propisane vrijednosti. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tužitelj navodi kao razlog važnosti u odnosu na naznačeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da "materijalni" dokazi imaju prednost pred "personalnima" u smislu njihove dokazne snage.
6.1. Uz to, u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-927/22-3 od 7. veljače 2023., odgovoreno je na naznačeno pitanje, na slijedeći način:
"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena".
6.2. Nadalje, predlagatelj u prijedlogu i njegovim prilozima nije izložio odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti u odnosu na drugo i treće naznačena pitanja, u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, budući se u revizijskim odlukama na koje se, kao razloge važnosti, poziva niti ne navode pravna shvaćanja koja bi odstupala od pravnih shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci.
7. U takvim okolnostima naznačena pitanja tužitelja ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
8. Slijedom navedenog je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
