REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5504/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3466/2025-2 od 19. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2881/2019-23 od 6. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3466/2025-2 od 19. kolovoza 2025. pod točkom II. izreke, zbog pravnog pitanja:
„Je li sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3466/2025-2 od 19. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2881/2019-23 od 6. lipnja 2025.
2. Stranke nisu podnijele odgovore na prijedloge za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke broj Rev- 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. i druge).
4. U smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u odnosu na preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog tužitelja u odnosu na njih povučen.
5. Budući da su glede prijedloga tužitelja ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci, to je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeće pravno pitanje:
„Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF““ iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da se pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer je pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska odluka podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. i Rev-809/21 od 21. prosinca 2022. (u tom smislu i Revd-3627/24 od 1. listopada 2024. te Revd-1248/21 od 20. prosinca 2023.).
8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da je postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
10. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužitelja, presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
