REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1910/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3315/2024-5 od 5. veljače 2026., ispravljeni rješenjem istoga suda, poslovni broj Gž-3315/2024-7 od 25. veljače 2026., kojima su potvrđena i preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4549/2021-35 od 8. listopada 2024., na sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3315/2024-5 od 5. veljače 2026., ispravljeni rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-3315/2024-7 od 25. veljače 2026., kojima su potvrđena i preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4549/2021-35 od 8. listopada 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
„(i.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(ii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(iv.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(v.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(vi.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
Pored pitanja, tuženica kao razlog za podnošenje revizije navodi i to da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i to ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, ustavno pravno na djelotvoran pravni lijek iz članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te ustavno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i odluke drugih drugostupanjskih sudova.
4. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pravna shvaćanja suda drugoga stupnja ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20 ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019, Rev-2221/2018 od 3 rujna 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022, Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-1223/2025-2 od 26. ožujka 2025., Revd-4245/2024-2 od 18. veljače 2025., Revd-1675/2025-2 od 29. travnja 2025., Revd-1704/2025-2 od 7. svibnja 2025. i dr.).
6. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Predlagateljica ističe u prijedlogu i da su ostvarene pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - da su joj zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje, sve pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, sadržajno vezano uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima. U svezi svih tih tvrdnji, prijedlog, koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, jer iznesenim razlozima u prijedlogu nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i povreda u primjeni materijalnog prava. Na navedeni način je odlučeno sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
