Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Kž-245/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Grancarić, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĐ, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11. i 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/2022., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika u Zadru, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-92/2026-22 od 20. travnja 2026., u sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-92/2026 od 20. travnja 2026. okrivljenik KĐ proglašen je krivim radi kaznenih djela u stjecaju i to pod toč. 1) kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te pod toč. 2) kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, sve u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, te mu je na temelju članka 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi deset mjeseci, a preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. U izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja od 1. studenoga 2025. pa do 2. studenoga 2025., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenoga 2025. pa nadalje.

1.2. Prvostupanjski sud je istovremeno na objavi presude donio rješenje kojim je okrivljeniku i nadalje produljio istražni zatvor temeljem odredbe čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalbi udovolji i istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, a podredno da se pobijano rješenje preinači i prema okrivljeniku primijene mjere opreza. U žalbi žalitelj ističe da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju nije adekvatno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a da nije ponudio niti nikakve nove razloge koji upućuju na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu ponovio kazneno djelo. Nadalje, u pobijanom rješenju da nisu jasno ni cjelovito iznijete činjenice zbog kojih se u konkretnom slučaju svrha primjene mjere istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP-a.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Po ocjeni ovog vijeća, kao drugostupanjskog, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud na objavi presude produljio okrivljeniku istražni zatvor po osnovi čl. 123. st 1. toč. 3. ZKP-a.

5. Naime, ne bi bilo točno da prvostupanjski sud nije adekvatno obrazložio postojanje osnovane sumnje, s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela iz čl. 235. st. 1. KZ-a i kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ- a, a što je dodatno obrazloženo u točki 7 pobijanog rješenja gdje je apostrofirano priznanje optuženika kao i činjenica da obrana postojanje osnovane sumnje prethodno nije na raspravi ni u završnom govoru problematizirala.

6. Što se tiče navoda u žalbi da sud prvog stupnja nije ponudio nikakve nove razloge koji upućuju na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu ponovio kazneno djelo, niti taj navod žalbe ne bi bio točan, jer je točkom 8 jasno i precizno obrazloženo zašto postoji opravdana i realno predvidiva opasnost za ponavljanje ili počinjenje novog kaznenog djela od strane okrivljenika na slobodi, a to je njegova prethodna osuđivanost iz domene kaznenih i prekršajnih djela, a napose utvrđenja iz provedenog psihijatrijskog vještačenja kojim je utvrđeno da je optuženik tempore criminis zbog pijanog stanja bio smanjeno ubrojiv, da je ovisan o marihuani i štetno uporabljuje alkohol, zbog čega je i procjena vještaka psihijatra da postoji mogućnost da optuženik u budućnosti počini neko teže kazneno djelo ako se ne liječi. Predmetno kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, u ovom konkretnom slučaju nepravomoćnom presudom, kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. KZ-a prema oštećenici PĐ okrivljenik je upravo počinio pod utjecajem alkohola, slijedom čega je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju dao precizne i jasne razloge i naveo okolnosti da je okrivljenik osoba na koju ranija osuđivanost i izrečene kazne nisu utjecale na postupanje u skladu sa društvenim i pravnim normama, da je apsolutno nekritičan prema konzumaciji alkohola i droge i evidentno da nije u stanju kontrolirati svoje postupanje, zbog čega se i ovo drugostupanjsko vijeće slaže sa pravilnim zaključkom prvostupanjskog suda da postoji opravdana i realno predvidiva opasnost da bi na slobodi okrivljenik mogao ponoviti nova kaznena djela ili počiniti teže kazneno djelo.

7. Na koncu, žalba neosnovano upire da nisu jasno ni cjelovito iznijete činjenice zbog čega se u ovom slučaju na okrivljenika ne bi mogla primijeniti neka od blažih mjera umjesto istražnog zatvora. Prvostupanjski sud jasno ocjenjuje pored svih okolnosti navedenih u točki 8 pobijanog rješenja da se zaista istražni zatvor ukazuje nužnim zbog svih okolnosti navedenih u točki 8 pobijanog rješenja u kojoj su okolnosti prethodne osuđivanosti, konzumacija alkohola i droga, kao i apsolutna nekritičnost okrivljenika, pa i predviđanje i ocjena psihijatrijskog vještaka u svom zbiru uputile da kod ovog okrivljenika po puštanju na slobodu postoji opasnost od počinjenja novog pa čak i težeg kaznenog djela.

8. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a odbijena kao neosnovana.

Zadar, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Ana Brkić