REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1089/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeka, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. u Rijeci, protiv tuženice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti izvršenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1708/2025-3 od 19. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1137/2025-2 od 2. rujna 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1708/2025-3 od 19. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1137/2025-2 od 2. rujna 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio pravna slijedeća pravna pitanja:

"1. Je li dopušteno izvršenje protiv osobe koja u izvršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik obveze koja je predmet izvršnog postupka, ako pritom vjerovnik u tom postupku nije dokazao prijenos te obveze na osobu protiv koje je izvršenje određeno niti je prijenos obveze dokazao pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku koji je prethodio izvršnom postupku?

2. Jesu li županija, gradovi i općine s teritorija nekadašnje Općine Rijeka, utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, univerzalni pravni sljednici nekadašnje Općine Rijeka, na način da odgovaraju za obveze druge jedinice lokalne ili regionalne samouprave na koju su prešla prava i obveze u odnosu na nadležnost i teritorij te pojedine jedinice lokalne ili regionalne samouprave?

3. Jesu li devet novoformiranih gradova i općina utemeljenih Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, kao pravni sljednici nekadašnje Općine Rijeka, solidarni dužnici u obvezi vraćanja tužene na rad te jesu li uopće dužnici te obveze?

4. Može li pravno stajalište izraženo u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava, u predmetu Žic protiv Hrvatske, dovesti do drugačije odluke u ovom sporu?“.

2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ je o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. U odgovoru na prijedlog tuženica osporava dopuštenost prijedloga tužitelja. Smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, te predlaže prijedlog odbaciti i dosuditi joj troškove sastava odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena četiri pravna pitanja, navedena u točki 2.1. obrazloženja ovog rješenja, međutim, u prijedlogu uopće nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, a uz to naznačena pitanja nisu ni važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su niže stupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje za navedeno pitanje nisu uopće izneseni razlozi njegove važnosti zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, a uz to tužitelj u prijedlogu, neovisno što tvrdi da o naznačenim pravnim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda, i ne tvrdi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, niti navodi ni jednu takvu odluku u kojoj bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanim odlukama, što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP -a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tome kako bi u konkretnom slučaju trebalo suditi, čime u biti samo osporava po niže stupanjskim sudovima pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje.

8. Osim toga, radi se o pitanjima u odnosu na koje odgovor proizlazi iz specifičnih okolnosti svakog pojedinog konkretnog spora pa stoga se ne radi o pitanjima koja sadržavaju onaj stupanj univerzalnosti koji je potreban da bi se odgovorom na postavljeno pitanje zauzelo pravno shvaćanje koje bi iste pravne situacije rješavalo u budućim sporovima i time dovelo do jedinstvene primjene prava, ujednačavanja sudske prakse, ravnopravnosti svih u primjeni prava ili razvoja prava kroz sudsku praksu. Tužitelj postavlja pitanja koja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, s tim da na pojedina pitanja (npr. pod 2.), odgovor daje sami zakon, konkretno Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 90/92, 2/93, 58/93, 90/93, 10/94, 29/94) i Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, br. 90/92, 94/93, 117/93). Stoga se ne radi o pitanjima koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.

9. Uz navedeno je, u odnosu na naznačena pravna pitanja koja se u biti svode na pitanje pravnog sljedništva tužitelja već donesena odluka od strane revizijskog suda (posl.br. Rev-2411/1995-2), kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj: U-III- 2335/2019 od 6. veljače 2024., U-III-4591/2017 od 23. svibnja 2023. U-III-134/2017 od 7. ožujka 2023.), i Europskog suda za ljudska prava, Žic protiv Hrvatske (zahtjevi br. 54115/15, 193/16 i 398/16), od 19. svibnja 2022.

10. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

11. Tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić