REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4402/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeka, Rijeka, Viktora Cara Emina 2, OIB: 46830600751, radi činidbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-105/2025-3 od 5. lipnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P-266/2023-21 od 27. studenoga 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-105/2025-3 od 5. lipnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P-266/2023-21 od 27. studenoga 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da prijedlog podnosi zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prema odredbi čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije odlučuje na sjednici vijeća, pri čemu ispituje postojanje formalnih pretpostavki za dopuštenost revizije u smislu odredbi čl. 387. ZPP te čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP. No, u slučaju kad nisu ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud nema ovlaštenje upuštati se u ispitivanje i ocjenu osnovanosti predlagateljevih navoda iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP te čl. 387. ZPP vijeće je nakon ispitivanja postojanja formalnih pretpostavki za dopuštenost tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije ocijenilo da predmetni prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih tužiteljica smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odredbom čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovoga suda, iznesenom u brojnim odlukama u kojima je odlučeno o dopuštenosti prijedloga za dopuštenje revizije, u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno je, osim pravnih pitanja, također određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da je rješenje postavljenog pravnog pitanja važno, ne samo za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije pri navođenju razloga važnosti u pogledu postavljenih pravnih pitanja potrebno je određeno ukazati da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, na postojanje prakse revizijskog suda koja nije jedinstvena, na postojanje različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o postavljenim pravnim pitanjima u pogledu kojih su zauzeta nepodudarna pravna shvaćanja sa pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke ili iznijeti neke druge važne razloge zbog kojih postoji potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga, revizijskog suda putem podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
8. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Budući da je vijeće ocijenilo da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije, propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, prijedlog u tom dijelu odbaciti kao nedopušten.
10. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija) te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozvala u nižestupanjskom postupku.
11. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog kojih su povrijeđena njezina temeljna ljudska prava na pravično suđenje, jednakost pred sudom, osobni i obiteljski život, pravo na zdrav život i pravo na mirno uživanje prava vlasništva, zajamčena čl. 29., čl. 26., čl. 70., čl. 48. st. 1. Ustava, te da je došlo do povreda načela zabrane retroaktivnosti propisanog čl. 90. st. 4. Ustava.
12. Tužiteljici je bilo omogućeno iznositi činjenice i predlagati dokaze, izjasniti se o navodima tuženika te ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim su presudama sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice, dali su uvjerljive i razumne razloge zbog kojih nije prihvaćen njezin dokazni prijedlog za provođenje još jednog vještačenja na okolnost sigurnosti elektroenergetskog razvoda, obje su nižestupanjske presude detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ni očito nerazumnima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje niti da bi bila dovedena u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi.
13. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti da bi pobijanom presudom bilo povrijeđeno njezino pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života te ustavnog prava na zdrav život (čl. 35. Ustava i čl. 70. Ustava). Naime, nižestupanjski sudovi su obrazložili na temelju kojih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica su zaključili da u konkretnom slučaju nema opasnosti za zdravlje i sigurnost osoba koje borave u nekretnini, pa sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljica polazi od drugačijih (vlastitih) činjeničnih utvrđenja koja ne odgovaraju onima na kojima se temelji pobijana odluka.
14. U odnosu na navode predlagateljice da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava) odnosno da je došlo do povreda načela zabrane retroaktivnosti (čl. 90. st. 4. Ustava), ocjena ovog suda je da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi odlukama nižestupanjskih sudova, utemeljenima na primjeni odredbe čl. 51. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO) i čl. 53 st. 1. i 2. ZOVO bile prouzročene povrede navedenih temeljnih ljudskih prava tužiteljice.
15. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
