REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1575/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-bank d.d.) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Maja Bačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2074/2024-3 od 23. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2954/2022-21 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2074/2024-3 od 23. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2954/2022-21 od 17. svibnja 2024.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje slijedeća pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„(i.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita sadržane u ugovoru o kreditu?
(ii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iii.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iv.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
1.2. Prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te pozivom na povredu čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
1.3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odnosno zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, zbog povrede prava na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. st. 1. Konvenc ije te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, naznačena pitanja vezana su za ugovornu odredbu o prijevremenoj otplati kredita pa pobijana odluka ne odstupa od čvrste prakse revizijskog suda (tako i Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev-659/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-213/2021-2 od 18. lipnja 2022. i dr.) pa ovaj sud ocjenjuje da nije potrebno preispitivati navedenu sudsku praksu.
4. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije po postavljenim pitanjima, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci pod stavkom I.
5. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozvala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. i 13. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje niti je povrijeđeno njegovo pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava te pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. st. 1. Konvencije.
6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod stavkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
