REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1162/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R - 71/25-4 od 2. prosinca 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-4/2024-19 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog (tužitelja).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-71/25-4 od 2. prosinca 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-4/2024-19 od 29. studenog 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio pravna slijedeća pravna pitanja:

"1. Predstavlja li opća ovlast za potpisivanje ugovora o radu i ostale dokumentacije iz područja upravljanja ljudskim resursima pravno valjanu i dostatnu osnovu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, ili je za takvu odluku nužno izričito, jasno i nedvojbeno ovlaštenje za donošenje odluka o prestanku radnog odnosa, što bi bilo sukladno i načelu in favorem laboratoris?

2. Snosi li radnik teret dokazivanja neprimjene socijalnih kriterija kod poslovno uvjetovanog otkaza, uključujući identifikaciju konkretnih radnika kojima je poslodavac dao prednost, a za koje tužitelj/radnik nije imao niti mogao imati saznanja, ili je teret dokazivanja pravilne i dosljedne primjene socijalnih kriterija u takvoj situaciji na poslodavcu kao nositelju relevantnih podataka?

3. Je li poslodavac kod primjene socijalnih kriterija u postupku poslovno uvjetovanog otkaza dužan razmatrati sve usporedive radnike na razini cijele pravne osobe, ili se krug usporedbe može ograničiti isključivo na poslovnu jedinicu u kojoj radnik radi, neovisno o organizacijskoj i Kadrovskoj povezanosti poslodavca? 4. Je li za ocjenu povrede zabrane iz članka 128. Zakona o radu odlučno vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu ili vrijeme faktičnog prestanka radnog odnosa po isteku otkaznog roka, u situaciji kada je odluka o otkazu donesena unutar 30 dana od dostave obavijesti nadležnoj javnoj službi zapošljavanja iz članka 127. stavka 5. Zakona o radu? Odnosno, može li se smatrati da je poslodavac postupio sukladno članku 128. Zakona o radu ako odluku o otkazu ugovora o radu donese unutar 30 dana od dostave obavijesti iz članka 127. stavka 5. Zakona o radu nadležnoj javnoj službi zapošljavanja, ali radni odnos prestane tek protekom otkaznog roka nakon isteka tog razdoblja?“

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ je o pravnim pitanjima o kojima ne postoji relevantna sudska praksa.

3. Uz navedena pitanja, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i zaštite od arbitrarnosti, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH.

4. U odgovoru na prijedlog osporava se dopuštenost i osnovanost podnesenog prijedloga, predlaže isti odbaciti, podredno odbiti i traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena četiri pravna pitanja, navedena u točki 2.1. obrazloženja ovog rješenja, međutim u prijedlogu uopće nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su niže stupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njegove važnosti zbog kojih bi naznačena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tužitelj u prijedlogu, i ne tvrdi da o naznačenim pravnim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda, niti tvrdi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, niti navodi ni jednu takvu odluku u kojoj bi bilo izneseno pravno shvaćanje ko je bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanim odlukama, što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tome kako bi u konkretnom slučaju trebalo suditi, čime u biti samo osporava po niže stupanjskim sudovima pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje…

9. U odnosu na prijedlog temeljen na odredbi čl. 385.a st 2. ZPP-a ističe se da revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH) i jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske).

10. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

11. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 115. st. 1. t. 1., čl. 115. st. 2., čl. 128. st. 1. i čl. 131. Zakona o radu “Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), čl. 125. Kolektivnog ugovora od 31. siječnja 2013 ., dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

12. Prema iznesenom, tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić