REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1723/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2070/2022-2 od 16. studenoga 2023., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-677/2021-23 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2070/2022-2 od 16. studenoga 2023., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-677/2021-23 od 11. studenoga 2022.

2.1. Tužitelj je postavio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koje glase: 1. Mora li tužitelj, kod stjecanja prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, dokazivati zakonitost svog posjeda, odnosno zakonitost posjeda svog pravnog prednika?

2. Može li posjednik biti pošten, usprkos tome što tijekom postupka nije dokazao da je njegov posjed zakonit?

3. Da li je na tužitelju teret dokaza da je njegov posjed, odnosno posjed njegovog pravnog prednika pošten, ako se poštenje posjednika presumira ili je teret dokazivanja na onome tko tvrdi suprotno te je li u pobijanoj presudi županijski sud neopravdano nametnuo teret dokazivanja tužitelju, umjesto tuženoj?

4. Da li je tužena, koja tvrdi da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nepošten, dužna dokazati nepoštenje tužitelja, a ne samo njegovog pravnog prednika?

5. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ako u obrazloženju presude ne iznese razloge iz kojega bi bilo vidljivo temeljem kojih dokazanih činjenica je utvrdio da je posjed tužitelja nepošten?

6. Da li je drugostupanjski sud obvezan dati razloge o odlučnim činjenicama koje je sam utvrdio te navesti iz kojih je izvedenih dokaza te činjenice utvrdio (u konkretnom slučaju da je tužitelj nepošten posjednik)?

7. Da li je sud počinio povredu pravila o teretu dokazivanja kada je utvrdio da je posjed tužitelja nepošten, iako iz provedenih dokaza proizlazi da tužena navedenu činjenicu nije dokazala?

8. Predstavlja li nasljeđivanje zakonitu osnovu odnosno valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i u slučaju kada u rješenju o nasljeđivanju sporna nekretnina nije navedena kao izvanknjižno vlasništvo odnosno kao dio ostavinske imovine pravnog prednika tužitelja?“

2.2. Također, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj podnosi iz razloga što smatra da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. i čl. 221.a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) i to pravo na pošteno suđenje, kao i pravo zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje u tekstu: Ustav RH) i to pravo na pravično suđenje, kao i pravo vlasništva zajamčeno odredbom čl. 48. Ustava RH, odnosno pravo na mirno uživanje vlasništva, zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5.1. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) podnositelj prijedloga postavlja pravna pitanja smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, navodeći kako o postavljenim pitanjima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2998/2014-3 od 4. siječnja 2022., Rev-1628/2015-2 od 11. prosinca 2018., a sve vezano uz tumačenje i primjenu odredba čl. 159., čl. 160. te čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP), odnosno uvjeta potrebnih za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti te s time u vezi i pravila o teretu dokazivanja poštenja posjeda.

5.2. Također, tužitelj ističe da je shvaćanje iz drugostupanjske odluke protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odlukama poslovni broj Rev- 1558/2016-2 od 12. ožujka 2019. i Rev-943/81 od 22. rujna 1981., budući da je posjed tužitelja kao nasljednika pok. KG mogao biti pošten, usprkos eventualnom nepoštenju njegovog pravnog prednika te ukoliko druga strana ne dokaže da je nasljedniku bilo poznato nepoštenje njegovog pravnog prednika.

6. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci preinačio prvostupanjsku odluku u odnosu na tri katastarske čestice (kako je to odlučeno u toč. b. drugostupanjske odluke) i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva polazeći od utvrđenja da je pravni prednik tužitelja KG u trenutku stjecanja posjeda predmetnih nekretnina znao, odnosno s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, te da to nije bilo nepoznato ni tužitelju pa da stoga niti tužitelj nije pošteni posjednik kč. br. [katastarska čestica], Draga, kč. br. [katastarska čestica], [adresa] i kč. br. [katastarska čestica], [adresa], a time da nisu ispunjeni ni uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti u smislu čl. 159. ZVDSP, kao ni u smislu ranijeg čl. 28. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/81, 53/91, 9/92, 77/92, dalje: ZOVO).

6.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo, treće i četvrto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, jer shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja ovoga suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-1158/24-2 od 2. listopada 2024.:

„...Vodeći računa o zakonskom uređenju da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja, dakle da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je neka činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno time, kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenica i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda (čl. 18. st. 3. ZV-a)...“

6.2. Također niti odluke na koje tužitelj ukazuje kao razlog važnosti ne koincidiraju s konkretnim slučajem jer je u tim odlukama zauzeto pravno shvaćanje da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, prema tome nije nužno da posjed bude i zakonit, dok je u pobijanoj odluci utvrđeno da je tužitelj bio nepošten posjednik kao i njegov pravni prednik te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

6.3. U odnosu na peto, šesto i sedmo postavljeno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer je drugostupanjski sud dao razloge važnosti ocijenivši iskaz svjedokinje ĆG i tužitelja (toč. 22. i 23. obrazloženja drugostupanjske odluke).

6.4. U odnosu na osmo postavljeno pitanje tužitelj obrazlaže da je njegov posjed kao posjed nasljednika pok. KG mogao biti pošten, usprkos nepoštenju posjeda njegovog pravnog prednika, međutim i u tom pitanju tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, s obzirom da je sud drugog stupnja utvrdio da je i tužitelj bio nepošten posjednik, pa stoga niti to pitanje nije važno.

7. Prema tome, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a i riješiti kao u toč. I. izreke.

8. S obzirom da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil