REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-685/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, Damira Kontreca i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONCETTA PROJEKT d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 21, OIB: 15990839168, kojeg zastupa Boran Bušurel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DĆ, vlasnika obrta [obrt], instalacijski radovi i popravci rashladnih uređaja, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Kuželički, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2902/2024-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2010/2022-2 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2902/2024-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2010/2022-2 od 17. svibnja 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio šest pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
1) Može li sud u parničnom postupku utvrditi uzrok štetnog događaja i postojanje uzročno-posljedične veze između radnje navodnog štetnika (tuženika) i posljedice (nastanka eksplozije) oslanjajući se primarno na nalaz iz drugog (kaznenog) postupka koji nije proveden kao dokaz vještačenjem u ovom parničnom postupku niti je tuženiku omogućeno postavljanje pitanja vještaku koji je izradio nalaz u tom drugom postupku?
2) Je li sud imao ovlast kao valjan dokaz o uzroku štete i visini štete prihvatiti nalaz i mišljenje koji su provedeni u parničnom postupku, a u kojem vještaci navode da ključne zaključke o uzroku štetnog događaja preuzimaju na nalaz iz drugog (kaznenog) postupka koji nije proveden kao dokaz vještačenjem u ovom parničnom postupku?
3) Predstavlja li pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila o uzročno- posljedičnoj vezi zaključak suda da je tuženik odgovoran za štetu zato što nije poduzeo radnje ispitivanja sigurnosnih ventila, iako su ugrađeni sigurnosni ventili bili tvornički certificirani, a pritom u postupu nisu utvrđivani drugi mogući uzroci nastanka štete (uključujući upravljačku elektroniku, matičnu ploču i dr.)?
4) Može li sudska nagodba sklopljena između investitora i glavnog izvođača radova, u kojoj glavni izvođač priznaje svoju odgovornost za štetu i pritom izjavljuje da je za nastanak štetnog događaja odgovoran podizvođač, proizvoditi bilo kakve pravne učinke prema podizvođaču koji nije bio stranka te nagodbe, osobito u pogledu utvrđenja njegove navodne odgovornosti i postojanja regresnog potraživanja koje je potom ustupljeno investitoru?
5) Je li sud pravilno primijenio čl. 219. ZPP-a i čl. 1045. Zakon o obveznim odnosima“ („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) a kada je zaključio da je tuženik dužan dokazivati da šteta nije nastala njegovom krivnjom, iako tužitelj nije dokazao sve elemente odgovornosti za štetu, osobito uzročnost i konkretan propust (niti su otklonjeni drugi mogući tehnički uzroci štete)?
6) Udovoljava li Drugostupanjska presuda zahtjevima iz članka 338. stavka 4. ZPP-a te ustavnim standardima obrazloženja sudskih odluka, ako sud u pogledu odgovornosti za štetu samo općenito upućuje na odredbu članka 1045. ZOO-a, bez zasebnog i konkretnog obrazlaganja svake od pretpostavki odgovornosti (radnja, protupravnost, uzročnost, šteta, krivnja) i bez ocjene izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti?“
5.1. U prvom i drugom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne činjenične i procesne pretpostavke jer sud nije primarno donio odluku na temelju nalaz i mišljenje vještaka iz kaznenog postupka, već je taj nalaz i mišljenje cijenio u ovom postupku kao dokaz ispravom, a ne kao dokaz vještačenjem. U ovom postupku provedeno je kombinirano građevinsko-strojarsko vještačenje, na koje je tuženik imao priliku prigovoriti i postaviti pitanja koja se tiču i nalaza Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“ koji je isključivo cijenjen kao dokaz ispravom u ovom postupku. Osim toga vještaci, koji su vještačili u ovom postupku, usmeno su dali svoj nalaz i mišljenje i odgovorili na sva sporna pitanja tuženika, kao i suda (i u odnosu na eventualno „oslanjanje“, kao i podatke iz nalaza Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“). Stoga prvo i drugo naznačeno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. U odnosu na treće naznačeno pitanje odgovor ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, osim toga tuženik preispituje i osporava činjenična utvrđenja što nije dopušteno u ovom stadiju postupku. Stoga niti treće naznačeno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.3. O odgovoru na četvrto naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu odnosno obveza tuženika naknaditi štetu tužitelju. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primijene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.4. U odnosu na peto naznačeno pitanje tuženik polazi od pogrešne procesne pretpostavke (da je počinjena bitna povreda iz čl. 219. ZPP) kao i pogrešne pretpostavke da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 1045. ZOO) te osporava i činjenična utvrđenja. Međutim o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.5. O odgovoru na šesto naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu jer je pobijana odluka izrađena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP, kao i odredbi čl. 375. st. 1. ZPP stoga niti šesto naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
7. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"
- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlagatelj je istaknuo da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
8. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluju u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Darko Milković
