REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1734/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o., Zagreb, Božidarevićeva ulica 13, OIB: 83902993021, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2108/2025 od 17. veljače 2026., 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2108/2025 od 17. veljače 2026. u točkama I. i III. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2108/2025 od 17. veljače 2026. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80,80 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 80,80 EUR od 15. rujna 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,64 EUR, kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 8. srpnja 2024. dogodila prometna nezgoda za koju je odgovoran tuženik, da su 7. ožujka 2025. oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 80,80 EUR na primatelja tj. tužitelja, da je o tome obavješten ovdje tuženik, da je tražbina ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), da je tuženik isplatio tužitelju pozivom na broj predmetnog računa broj 284/2/67 iznos od 1.540,90 EUR dok nije prihvatio cijene radnih sati limara i lakirera kao niti trošak materijala limara te nije platio iznos od 80,80 EUR, da oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti, da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila te da tuženik neopravdano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 80. st. 1., čl. 88. st. 1., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 80,80 EUR, o kamatama je odlučio na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a, a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ; dalje: ZPP).
3. Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 91,40 EUR. Tuženik u žalbi navodi da presuda nije valjano obrazložena, da izostanak jasnog i valjanog obrazloženja prigovora promašene pasivne legitimacije predstavlja povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, dostavlja sudsku praksu kojom tvrdi da je tužbeni zahtjev neosnovan, navodi da plaćanje dijela računa u mirnom postupku ne znači da je tuženik priznao pravnu osnovu u konkretnom slučaju, da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je sud trebao primijeniti odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, da je pogrešno odlučeno o visini tužbenog zahtjeva, da treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je pogrešno odlučeno o zateznim kamatama te da je i odluka o troškovima postupka pogrešna zbog svega navedenog u žalbi.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je i valjano obrazložena budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi niti je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, u konkretnom slučaju mjerodavno pravo je pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tuženikovih prava zajamčenih Ustavom. Time što je tuženik nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i tuženik je dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.
8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja kojem je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po polici osiguranja štetnika.
9. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
10. Utvrđenje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku nije proturječno sadržaju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. ožujka 2025., kojim je, suprotno žalbenim navodima, ustupljena tražbina kojim je oštećeni OTP LEASING d.d., Zagreb, kao ustupitelj ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 80,80 EUR prema računu broj 284/2/67, o čemu je obaviješten tuženik što nije sporno među strankama. Ovdje se još navodi da je tuženik po istoj osnovi već djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od 1.540,90 EUR, što sigurno ne bi učinio da ne postoji osnova za njegovu odgovornost. Utuženi iznos predstavlja razliku koju tuženik nije isplatio jer je smatrao da je račun popravka previsok, a ne zato jer nije pasivno legitimiran.
11. Isto tako, visina štete nastale popravkom oštećenog vozila koju je utvrdio prvostupanjski sud nije proturječna privijenim ispravama – računu broj 284/2/67, Cjeniku te tuženikovom izvidu štete broj: 240510513654. Ovdje se još ističe da sukladno podacima iz spisa tuženik samo paušalno tijekom postupka navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, a ne navodi što, osim cijene sata lakirera odnosno usluge lakiranja, tuženik konkretno osporava. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a.
12. Na utvrđenu činjenicu da je oštećeni OTP LEASING d.d., Zagreb Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja prenio na tužitelja tražbinu koju ima prema tuženiku kao osiguratelju za naknadu štete u iznosu od 80,80 EUR, o čemu je tuženik obaviješten, pravilno primjenom odredbe čl. 80. st. 1. i čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
13. Suprotno žalbenim navodima i odluka o zateznoj kamati je pravilna i zakonita, donesena sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
14. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.
15. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. njezine izreke.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
