REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-635/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RAPID PRINT d.o.o., Split, Gorička 6, OIB: 00936005551, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika CANEO GROUP d.o.o. Imotski, Ul. Fra Rajmunda Rudeža 37, OIB: 31486586144, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1068/2024-2 od 22. travnja 2025., kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. Povrv-141/2023-15 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda i rješenje (toč. 1. i 3.) Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1068/2024-2 od 22. travnja 2025., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-499/2022 kojeg je 11. srpnja 2022. donio javni bilježnik u Imotskom Mate Juroš, a kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 4.981,25 eura/37.531,25 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura/1.437,50 kn, također sa zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2022. do isplate.
2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.290,70 eura (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 149,31 eura (toč. III.).
3. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog br. Ovrv-499/2022. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda preinačena toč. II. rješenja i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.278,75 eura (toč. 1.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 67,52 eura (toč. 2.), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 408,76 eura (toč. 3.).
4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4161/2025-2 od 12. studenoga 2025. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja koja glase:
„1. Ako ovršenik (sada tuženik) u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakne da osporava postojanje potraživanje ovrhovoditelja (sada tužitelja) prema istom u naznačenom iznosu smatra li se takav prigovor osporavanjem visine tražbine te je li tužitelj u parničnom predmetu dužan sukladno pravilu o teretu dokazivanja dokazati naznačenu visinu?
2. Može li drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti intervenirati u utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, odnosno može li drugostupanjski sud donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom?“.
5. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen.
7. Revizija tuženika je osnovana.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Iz sadržaja nižestupanjskih odluka proizlaze sljedeća činjenična utvrđenja:
- da je predmetni posao, za koji se u ovom predmetu traži naplata od strane tužitelja, za naručitelja MIB Pivac d.o.o. trebalo obaviti trgovačko društvo Caneo d.o.o., kao i da je zastupnik po zakonu tog društva i društva tuženika u ovom predmetu ZH od tužitelja naručio izvođenje radova na objektu mesnice u [adresa],
- da je ZH tražio da se račun za izvršenu uslugu ispostavi na tuženika, a ne na društvo Caneo d.o.o., jer je u to vrijeme društvo Caneo d.o.o. imalo teškoća u ispunjavanju obveza, odnosno da mu je račun u to vrijeme bio blokiran,
- da se isto postupalo i s drugim računima za druge radove,
- da je stoga tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, jer je tuženik preuzeo dug trgovačkog društva Caneo d.o.o., odnosno da je tužitelj ispostavljanjem računa na tuženika po prijedlogu zastupnika po zakonu tuženika i trgovačkog društva Caneo d.o.o. pristao na to da tuženik preuzme dug trgovačkog društva Caneo d.o.o. sukladno odredbi čl. 96. st. 1. i čl. 98. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).
10. Glede visine potraživanja prvostupanjski sud ističe da tužitelj nije dokazao visinu istoga, te iz tih razloga ukida platni nalog i odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
11. Drugostupanjski sud ističe u toč. 11. obrazloženja da je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije u onoj fazi postupka kada mu je to bilo dopušteno sukladno čl. 461. a ZPP iznio prigovore u odnosu na iznos naknade obračunat predmetnim računom od strane tužitelja, ali da ta okolnost ne eskulpira tužitelja dužnosti da dokaže istinitost svojih tvrdnji o postojanju duga tuženika u onom iznosu koji je prezentiran u tužbi. Takav zaključak prvostupanjskog suda drugostupanjski sud ne prihvaća pravilnim.
12. U toč. 13. obrazloženja drugostupanjske odluke drugostupanjski sud ističe da je nesporno da je usluga izvršena, da tuženik nije osporavao primljeni račun niti reklamirao izvršene usluge u količini i vrijednosti, već da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave isticao samo prigovor promašene pasivne legitimacije. Dakle, drugostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije u postupku osporio visinu utužene tražbine.
13. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti radi čega drugostupanjski sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku presudu preispitujući činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskom sudu. Naime, osnovano tuženik u reviziji ističe da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izričito naveo da ovršenik (sada tuženik) osporava postojanje potraživanja ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) u iznosu koji je naznačen. Iz toga slijedi da je tuženik osporio i visinu tražbine, a ne samo svoju pasivnu legitimaciju.
14. Stoga odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:
„Ako ovršenik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakne da osporava postojanje potraživanja tužitelja (ovrhovoditelja) prema istom u naznačenom iznosu takav prigovor znači da se osporava visina tražbine, radi čega je tužitelj u parničnom postupku dužan sukladno pravilima o teretu dokazivanja dokazati naznačenu (utuženu) visinu tražbine.“
15. Već je rečeno da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim one iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Dakle, u sporovima male vrijednosti žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:
„Drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti nije ovlašten intervenirati u utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, odnosno ne može donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom.“
17. Identično shvaćanje zauzeo je revizijski sud u odlukama Rev-178/2021-2 od 19. srpnja 2022. i Rev-532/2023-2 od 23. travnja 2024.
18. Kako u konkretnom slučaju nije riječ o drukčijoj ocjeni činjeničnog stanja, već je drugostupanjski sud u bitnome odluku donio na temelju činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom, da tuženik nije osporavao utuženu visinu tražbine tužitelja, drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP, a koja povreda je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
19. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u postupku, dok će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti konačnom odlukom u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
