Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1367/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Zagreb, Antuna Mihanovića, 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Sarajevo osiguranje d.d., Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Maršala Tita 29, zastupanog po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-192/2021-26 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-192/2021-26 od 22. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.092,78 eura/ 30.837,03 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 462,50 eura, kao neosnovan."
2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, navodeći da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Pravilnom primjenom materijalnog prava, tj. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo tražiti od osiguranika stvarnu štetu u slučajevima kada je osiguranik tuženika prouzrokovao štetni događaj, radi kojeg događaja je tužitelj u obvezi isplaćivati mirovinu osiguranoj osobi. Stvarnu štetu predstavljaju iznosi mirovina koje je tužitelj isplatio osiguranoj osobi, koju mirovinu ne bi bio dužan platiti da nije bilo štetnog događaja, a visinu štete je tužitelj dokazao svojim obračunima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.092,78 EUR (30.837,03 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos je tužitelj, u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. studenog 2020., isplatio osiguranici NE u vidu obiteljske mirovine, i to 80% isplaćene mirovine.
5.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tome da je osiguranici NE priznato pravo na obiteljsku mirovinu radi smrti njezinog supruga ČE, a smrt njezinog supruga je prouzročio, dana **.**.1980., VE u prometnoj nesreći, a VE je u vrijeme prometne nesreće imao s tuženikom sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
5.2. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika regresno potražuje iznos od 4.092,78 EUR, koji iznos je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u vidu obiteljske mirovine koja joj je priznata upravo radi smrti supruga koju je prouzročio osiguranik tuženika.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
8. Među strankama nije sporno:
- da je, dana 19. prosinca 1980., došlo do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao ČE
- da je za nastanak prometne nezgode odgovoran VE, koji je upravljao vozilom marke "Volkswagen" registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika u vrijeme prometne nezgode
- da je VE, pravomoćnom presudom Okružnog suda u Banja Luci, broj: K-100/81 od 26. lipnja 1981., proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode
- da je NE, supruzi preminulog osiguranika ME, rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj: 301858 od 5. ožujka 1981., priznato pravo na obiteljsku mirovinu
9. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava, tj. sporno je primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:
157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje u tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP)
10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom predmetu, primijenivši relevantne odredbe ZOOP -a, a ne ZOMO-a.
11. Naime, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja specijalni zakon (lex specialis) pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela.
12. Takvo stajalište proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2023., poslovni broj Rev 954/2022, gdje je navedeno:
„Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.“
13. Relevantna zakonska odredba za određivanje osnovanosti obveze tuženika prema tužitelju jest članak 27. ZOOP kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Članak 27. ZOOP odgovarajuće se primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
14. Dakle, obveza tuženika regulirana je ZOOP i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika).
15. Dakle, prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
16. Tužitelj je dužan dokazati da trpi stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP, tj. dužan je dokazati postojanje razlike iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svojoj osiguranici i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, međutim, u konkretnom predmetu je tužitelj to propustio uraditi, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga financijskog vještačenja, i to na ročištu održanom 27. lipnja 2024., koje je predloženo baš radi utvrđivanja visine štete u smislu čl. 27. ZOOP-a. Slijedom navedenog, iz stanja spisa ne može se utvrditi da tužitelj trpi stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP-a.
17. Zbog svega navedenoga se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.
18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ines Kovačević
