Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-756/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeće, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 17A, koju zastupaju punomoćnici Milan Macura i Sanja Restović Mirčeta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MACURA I RESTOVIĆ j.t.d. u Šibeniku, protiv tuženika ad/1. 1. GM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i ad/2. FM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Paško Višić, Sanja Čičin- Šain, Ojdana Grubišić, Ana Vlašić i Jurica Višić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu VIŠIĆ I PARTNERI d.o.o. u Šibeniku, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika ad/1. i ad/2. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1489/2024-19 od 17. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ad/1. GM i ad/2. FM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1489/2024-19 od 17. studenog 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1. i ad/2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti kolnog puta na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao Crljena, maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], a u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], koji obuhvat služnosti kolnog puta je označen na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ĐM od dana 05. lipnja 2025. godine, brojevima 1-2-3-4-5-1, širine 3 m, pa je ovlaštena po pravomoćnosti presude izvršiti uknjižbu prava služnosti u zemljišnim knjigama na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao [adresa], maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine (toč.I. izreke). Naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.376,54 EUR sa zateznim kamatama koje od donošenja presude (17. studenog 2025.) do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.II. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tuženici ad/1. i ad/2.

3. Tuženici ad/1. i ad/2. se žale protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe i zahtjev tužiteljice odbiti, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika ad/1. i ad/2. je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti kolnog puta na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao [adresa], maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], a u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], koji obuhvat služnosti kolnog puta je označen na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ĐM od dana 05. lipnja 2025. godine, brojevima 1-2-3-4-5-1, širine 3 m dosjelošću, te ovlaštenje tužiteljice po pravomoćnosti presude uknjižiti pravo služnosti u zemljišnim knjigama na teret nekretnine katastarske oznake 2131/2 označene kao [adresa], maslinik, površine 1085 m2, upisane u K. O. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u korist nekretnine katastarske oznake 1897 zgr. K. O. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine.

6. Iskazom tužiteljice utvrđeno je da su ona i suprug parcelu danas u njezinom vlasništvu stekli 1982. na temelju kupoprodaje, kao i da od vremena te kupnje datira situacijski nacrt na kojem da je prikazano osam zasebnih parcela s pristupnim putem do istih, s tim da se radilo upravo o predmetnom putu kojeg da je od tog vremena kontinuirano koristila za prolazak pješice odnosno provoz vozila, i to sve do 2023. kada da je na terenu izvršen iskop koji onemogućava daljnje korištenje navedenog puta, a potom i podignut ogradni zid poslužne nekretnine, da su jedne prigode kod nje pristupili roditelji tuženika zamolivši je da im dade suglasnost da se briše kao upisana vlasnica njihove parcele, a da će na ime toga i formalno regulirati pitanje spornog puta, da je u svezi s potonje navedenim pristupila kod javnog bilježnika radi stavljanja vlastoručnog potpisa na ispravu čiji sadržaj da prethodno nije pročitala, a sve postupajući s povjerenjem u pravnog prednika tuženika, kao i da je tom prigodom smatrala da potpisuje ispravu s kojom se skida kao vlasnik ovdje poslužne nekretnine te ujedno regulira pitanje predmetnog puta, međutim, nakon što da je potpisala odgovarajuću ispravu, da je ZM zabolio zub te je isti otišao zubaru bez da je prethodno potpisao navedenu ispravu, da je navedenu ispravu sastavio odvjetnik HM na traženje ZM koji da mu je i platio odgovarajuću naknadu; da su se predmetnim putem za provoz, uz nju i članove njezine obitelji, koristili i susjedi odnosno prijatelji te gosti kao i da se spornim putem u električnim kolicima kretao i njezin zet tj. suprug njezine sestre, inače nepokretna osoba.

6.1. Iskaz tužiteljice potvrđuju i svjedoci SM, MM, IM,, ŽM i ČM iz čijih iskaza u bitnom proizlazi da je do ulaza u kuću tužiteljice formiran sporni put koji su koristili provoz vozilima , a koji put je probio svjedok MM.

6.2. Iskazom svjedoka AM i CM, roditelja tuženika ad/1. i ad/2. utvrđeno je da su predmetnu parcelu stekli prije 17 godina kupnjom od sina ranije vlasnice iste, kao i da je svjedok AM predmetnu nekretninu prije otprilike godinu dana darovao djeci, da je pristupivši po prvi put na lice mjesta kupljenu parcelu zatekao u zapuštenom stanju i obraslu raslinjem, da je postojao manji put koji nije bio podoban za provoz vozilom, da su istu po kupnji očisti, pa se tek od tada bilo moguće provoziti vozilom preko iste, što su svjedoci činio kako pristupili gornjem dijelu svoje nekretnine, da nikada nisu vidjeli da bi se itko provozio preko predmeta spora, s tim da je svjedoka AM prije odlaska iz [adresa] znao na ulazu u sporni put postavljati kamenje koje da bi po povratku u [adresa] zatekao uklonjenim, da je s tužiteljicom tek jednom komunicirao, i to kada da joj je priopćio da je vlasnik parcele susjedne njezinoj, da se kao vlasnik kupljene parcelu upisao nakon duže vremena po kupnje iste, da je tužiteljica putem odvjetnika od njega tražila da potpiše ugovor o pravu služnosti glede predmeta spora, ali da na isto nije pristao budući da je svaka od stranaka imala svoj zaseban ulaz u nekretninu pa nije bilo potrebe za uspostavom služnosti.

6.3. Iskazima tuženika ad./1. i ad/2. utvrđeno je da su predmetnu parcelu stekli darovanjem, da nikada nije bilo razgovora o bilo kakvom putu koji bi prolazio nekretninom danas u njihovom vlasništvu, s tim da tužiteljica ima osiguran pristup od javnog puta preko odgovarajućeg dijela svoje nekretnine, da je danas postojeći ogradni zid izgrađen na njihovom terenu, s tim da je prije izgradnje zida na licu mjesta pristupio geodet koji da je upravo trasom zida utvrdio granicu između nekretnina stranaka, da mu je u vrijeme izgradnje navedenog zida bilo poznato postojanje kako ove parnice tako i parnice zbog smetanja posjeda koja se vodi između istih stranaka.

6.4. Iskazima svjedoka RM i OM utvrđeno je da dolaze na nekretninu tuženika ad/1. i ad/2. tek unazad 10-tak godina radi održavanja maslina, odnosno košnje, pri čemu svjedok RM navodi da se svih tih godina nije zaticala površina koja bi bila podobna za provoz vozila, dok svjedok OM navodi da su spornim putem prolazili prilikom dolaska do maslina na parceli tuženika ad/1. i ad/2.

6.5.Svjedok HM, odvjetnik o predmetu spora nema saznanja niti se sjeća da bi tužiteljici i predniku tuženika pružao pravne usluge.

7. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica počev od stjecanja predmetne povlasne nekretnine (kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina]) tj. od 1982. kontinuirano i neometano do 2023. (kada je pravni prednik tuženika ŠM izvršio iskop dijela predmeta spora na mjestu kojeg je kasnije podignut ogradni zid poslužne nekretnine) izvršavala sadržaj predmetne stvarne služnosti (služnosti puta) preko odgovarajućeg realnog dijela poslužne nekretnine (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), sve u korist navedene povlasne nekretnine, i to na način da su se ona i članovi njezine obitelji odnosno osobe koje su joj pristupale u posjet, provozili predmetom spora, a u svezi čega im nije bila izricana zabrana od strane svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine pa je na temelju zakona tj. dosjelošću stečena predmetna stvarna služnost, i to poštenim izvršavanjem njezinog sadržaja tijekom vremena dosjedanja tog prava u trajanju od 20 godina, sve počev od 1982., te koje je dovršeno 2002. (koji karakter posjeda prava stvarne služnosti se presumira, dok tuženici ad/1. i ad/2. ničim nisu dokazali da bi navedeni posjed imao karakter nepoštenog posjeda), a na što upućuje i Situacioni plan izrađenog u vrijeme kupnje predmetne povlasne nekretnine po tužiteljici 1982., u kojem je vidljivo postojanje puta i u spornom dijelu, dakle, i prije nego je pravni prednik tuženika ad/1. i ad/2. kupio predmetnu poslužnu nekretninu (2008.) odnosno konačno se upisao kao vlasnik iste

(na temelju odluke suda iz 2019.)

7.1. Nadalje, ocjena je suda prvog stupnja da stjecatelji poslužne nekretnine (pravni prednik tuženika ŠM odnosno tuženici ad/1. i ad/2. ) ne uživaju zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbi čl. 230. ZV, a to stoga jer svoje pravo vlasništva glede poslužne nekretnine nisu upisali u dobroj vjeri, odnosno isti su u to vrijeme znali da tužiteljica polaže prava na predmetnu služnost koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama, i to na teret spornog dijela poslužne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u korist njezine kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], a što uostalom proizlazi iz iskaza pravnog prednika tuženika ad/1. i ad/2., njihovog oca PM (koji je naveo da je tužiteljica od njega zahtijevala sklapanje ugovora o uspostavi služnosti puta, i to prije nego se upisao kao vlasnik poslužne nekretnine, a kako to uostalom proizlazi iz datuma Ugovora o osnivanju služnosti prolaza - 9. studenog 2009. - koji konačno nije bio sklopljen), odnosno iskaza tuženika ad/1, i ad/2. (koji su naveli da su bili upoznati s postojanjem ove i posjedovne parnice pokrenutih u svezi zaštite predmetne služnosti).

8. Slijedom iznesenog, prihvaća zahtjev tužiteljice, primjenom odredbe čl.228. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17 - dalje u tekstu: ZVDSP) i odlučuje kao u izreci presude.

9.Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP) ocjena je ovog suda da je pobijana presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari pravilna i zakonita.

11. Prije svega u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika ad/1. i ad/2. sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl.8. ZPP jer na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i koje žalbenim navodima tuženika ad/1. i ad/2. nije dovedeno u sumnju.

13. Osim toga sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

14. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno prilikom odlučivanja o glavnom tužbenom zahtjevu.

15. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja tuženici ad/1. i ad/2. se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio sud prvog stupnja i koja je prihvaćena od strane ovog suda drugog stupnja suglasna je odredbi čl. 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

16. Što se pak tiče načina stjecanja prava stvarne služnosti, odredbom čl.218. ZVDSP je propisano da se ista osniva na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, na temelju odluke suda ili druge vlasti, ili na temelju samoga zakona, i to kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjega vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne.

16.1. Odredbom čl.229.st.1. ZVDSP je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

16.2 Iz citirane odredbe zakona jasno proizlazi da se stvarna služnost stječe izvršavanjem njezina sadržaja za vrijeme od 20 godine uz pretpostavku da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao, da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio i ako služnost nije izvršavana zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

17. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev i primijenio materijalno pravo jer je tužiteljica kontinuirano i neometano do 2023. (kada je pravni prednik tuženika ad/1. i ad/2. ŠM izvršio iskop dijela predmeta spora na mjestu kojeg je kasnije podignut ogradni zid poslužne nekretnine) izvršavala sadržaj predmetne stvarne služnosti (služnosti puta) preko odgovarajućeg realnog dijela poslužne nekretnine (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), koji obuhvat služnosti kolnog puta je označen na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ĐM od dana 05. lipnja 2025. godine, brojevima 1-2-3-4- 5-1, širine 3 m , i to na način da su se ona i članovi njezine obitelji odnosno osobe koje su joj pristupale u posjet, provozili predmetom spora, pa je na temelju zakona tj. dosjelošću stečena predmetna stvarna služnost, i to poštenim izvršavanjem njezinog sadržaja tijekom vremena dosjedanja tog prava u trajanju od 20 godina ( počev od 1982. do 2002.) na što upućuje i Situacioni plan izrađenog u vrijeme kupnje predmetne povlasne nekretnine po tužiteljici 1982., u kojem je vidljivo postojanje puta i u spornom dijelu), dakle, i prije nego je pravni prednik tuženika ad/1. i ad/2. kupio predmetnu poslužnu nekretninu (2008.) odnosno konačno se upisao kao vlasnik iste (na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Šibeniku iz 2009., a ne 2019. kako to očitom pogreškom u pisanju navodi sud prvog stupnja).

18. Budući da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjeni u cijelosti uvjeti propisani odredbom čl.229. st.1. ZVDSP jer je posjed prava stvarne služnosti tužiteljice pošten i istinit, a tuženici ad/1. i ad/2. predloženim dokazima nisu dokazali da služnost izvršavala zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, to je pravilno taj sud zaključio da nisu u pravu tuženici ad/1. i ad/2. kada tvrde da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje prava služnosti kolnika na temelju zakona-dosjelošću.

19. Na pravilnost zaključka sud prvog stupnja prvenstveno upućuju iskazi saslušanih svjedoka SM, MM, IM, ŽM, ČM i tužiteljice, koje je sud prvog stupnja saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li svjedoci istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja u svezi korištenja predmetnog puta, a koji su potvrđeni i materijalnom dokumentacijom, poglavito Situacionim planom od 5. lipnja 1982., izrađenom u vrijeme kupnje nekretnine tužiteljice, a u kojem je vidljivo postojanje puta i u predmetnom spornom dijelu te utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, pa neosnovano tuženici ad/1. i ad/2. prigovaraju da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje.

19.1. Riječ je o svjedocima koji su susjedi i prijatelji tužiteljice ili su na predmetnu nekretninu dolazili radi obavljanja građevinskih radova (svjedok MM) te je logično da su upravo oni imali neposrednih saznanja kako glede korištenja predmetnog kolnog puta, duljine trajanja posjeda tužiteljice, tako i o savjesnosti i poštenju toga posjeda. Stoga, ovaj sud smatra neosnovanim navode tuženika ad/1. i ad/2. iz žalbe da je zbog toga što se radio o osobama koji su u prijateljskim odnosima s tužiteljicom samim time njihove iskaze trebalo ocijeniti pristranim i nevjerodostojnim.

19.2. Svjedoci predloženi od strane tuženika i to ŠM, CM, RM, UM i sami tuženici ad/1. i ad/2. relevantna saznanja o predmetu spora imaju najranije počev od 2008., kada je prednik tuženika ad/1. i ad/2., njihov otac ŠM kupio predmetnu nekretninu, koju je kasnije darovao tuženicima ad/1. i ad/2.

20. U odnosu na žalbeni navode tuženika ad/1. i ad/2. da tužiteljica nije izvršavala sadržaj predmetne služnosti, odnosno da predmetna poslužna nekretnina nema takve položajne pretpostavke da bi se na prijepornom dijelu moglo prolaziti osobnim kolima već jedino građevinskim strojevima (pozivajući se na iskaz svjedoka MM), kao i da navedeni put ne vodi do nekretnine tužiteljice valja reći da su isti u suprotnosti s pravilnom utvrđenjima suda da su tužiteljica, kao i članovi njezine obitelji, prijatelji i gosti koristili predmetni kolni put za pristup njezinoj nekretnini osobnim vozilima (iskazi svjedoka NM, IM, ŽM i ČM).

20.1. Tome valja dodati da upravo iskaz svjedoka MM, na kojega ukazuju tuženici ad/1. i ad/2. potvrđuje postojanje spornog puta, koji je svjedok na tužiteljičin zahtjev osobno probio, te koji put je koristio za prolaz bagerom u svrhu dopremanja građevinskog materijala za gradnju kuće tužiteljice ( nakon čega više na lice mjesta nije dolazio). No, suprotno tvrdnjama tuženika ad/1. i ad/2. iz iskaza navedenog svjedoka nije moguće izvesti zaključak da se po prijepornom putu nije moglo niti se prolazilo osobnim vozilima, koja odlučna činjenice je, kao što je ranije navedeno utvrđena suglasnim iskazima svjedoka SM, IM, ŽM, VM i tužiteljice).

20.2. Osim toga, nalaz i mišljenje vještaka kao i priložene fotografije prikazuju stanje predmetnog puta tek 2025. (nakon što je prednik tuženika ad/1. i ad/2. duž spornog puta izgradio zid (dijelom betonski, dijelom od bloketa), dakle ne i u relevantno vrijeme koje je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

21. Okolnost što tužiteljica tek nakon 15 godina (nakon što je prednik tuženika ad/1. i ad/2. ŠM kupio predmetnu nekretninu te se upisao kao njezin vlasnik na temelju presude na temelju priznanja odbio potpisati Ugovor o uspostavi služnosti) podnijela tužbu na utječe na savjesnost tužiteljice niti na stjecanje prava služnosti jer je u to vrijeme služnost kolnika već bila stečena na temelju zakona (20 godišnji rok za stjecanje predmetne služnosti istekao je 2002. godine), i ovom presudom se to stvarno pravo samo deklarira.

22. Prema odredbi čl.124.st.1. ZVDSP stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. U skladu s čl.122.st.2. ZVDSP stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

22.1. Prema odredbi čl.243. ZVDSP koja štiti tuđa prava, služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kada poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je mogla znati za tu služnost dok odredba čl.230. ZVDSP određuje zaštitu povjerenja u zemljišnu knjigu.

22.2. Iz sadržaja izvedenih dokaza, a kako to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja, proizlazi da je prednik tuženika LM, kao i sami tuženici ad/1. i ad/2. znali da tužiteljica polaže prava na predmetnu služnost koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama, i to na teret spornog dijela poslužne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u korist njezine kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], pa se stoga tuženici ad/1. i ad/2. ne mogu pozivati na svoje poštenje da nisu mogli znati za postojanje ovakvog tereta prilikom kupoprodaje, odnosno darovanja poslužne nekretnine i upisa tog prava u zemljišnu knjigu, a koje utvrđenje suda prvog stupnja tuženici ad/1. i ad/2. žalbom određeno niti ne spore.

23. Kako iz tijeka postupka i provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica izvršava pravo stvarne služnosti predmeta spora, neutemeljenima se ukazuju tvrdnje tuženika ad/1. i ad/2. da tužiteljica ima i drugi pristup do svoje nekretnine. Taj žalbeni razlog nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o postupku kojim tužiteljica tražili da se utvrdi da je temeljem zakona - dosjelošću stekla služnost kolnog prolaza upravo tamo ga je izvršavala kroz zakonom propisano vrijeme, a predmet ovog postupka nije bilo pitanje ukidanja služnosti ni nužni prolaz, pa nije relevantno za ovaj postupak ima li tužiteljica mogućnost pristupa na svoju nekretninu i direktno s javne ceste.

24. Uz primjenu odredbe čl. 228. ZVDSP tužiteljica je ovlaštena na temelju zakona ishoditi upis tako stečenog prva služnosti kolnika u zemljišnoj knjizi.

25. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Tuženici ad/1. i ad/2. u žalbi osporavaju odluku o troškovima postupka isključivo osporavajući odluku o glavnoj stvari. Takvim navodima žalbe, budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

27. Tuženici ad/1. i ad/2. nisu uspjeli sa žalbom pa im ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović