Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4190/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Lovačko društvo "Duga Resa", Gornje Mrzlo Polje Mrežničko (Duga Resa), Gornje Mrzlo Polje Mrežničko bb, OIB: 94850860702, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-117/2021-12 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Lovačko društvo "Duga Resa" kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-117/2021-12 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Lovačko društvo "Duga Resa" za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „DUGA RESA“, [adresa], OIB: 94850860702, da tužitelju BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete ispla ti iznos od 1.737,43 EUR, sa zz kamatom tekućom od 31.8.2021. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „DUGA RESA“, [adresa], OIB: 94850860702, da tužitelju BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.037,04 EUR, sa zz kamatom tekućom od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik prvenstveno ističe da nije pasivno legitimiran u ovome postupku, budući da na području lovišta (gdje se dogodio štetni događaj) gospodari drugi lovoovlaštenik, a to je Grad Duga Resa, sve kako to proizlazi iz Programa zaštite divljači (PZD). Naime, iz dostavljenog Programa razvidno je da Grad Duga Resa od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. gospodari područjem na kojem se dogodio štetni događaj. Nadalje, tuženik je osporavao u postupku da se predmetni štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač. Radi navedenog, tužitelj je istaknuo dokazni prijedlog vještačenja dlake koja je izuzeta sa mjesta događaja. Međutim, prvostupanjski sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja, već je činjenicu da je vozilo naletilo na divljač utvrdio isključivo na temelju potvrde Policijske postaje Duga Resa i iskaza tužitelja, a takvi dokazi nisu podobni za utvrđivanje te sporne činjenice . Naposljetku, čak i da se zauzme stav da je tužitelj naletio na divljač koja potječe iz lovišta tuženika, tuženik ne odgovara za štetu sukladno odredbama Zakona o lovstvu, budući da šteta nije nastala zbog provođenja lova. Kako ne postoji njegova odgovornost u smislu specijalnog zakona, ne može se primijeniti Zakon o obveznim odnosima kao opći propis. Također tuženik smatra da se divljač ne može smatrati opasnom stvari. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da postoji bilo kakav propust/štetna radnja tuženika koja je u uzročnoj vezi sa nastalom štetom. Posljedično tuženik pobija i odluku o trošku postupka. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2024. (list 64 spisa) za isplatu iznosa od 1.737,43 EUR (13.090,67 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja repariranu imovinsku štetu na automobilu u vlasništvu tužitelja, koja šteta je nastala , prema tvrdnjama tužitelja, naletom vozila na srnu (divljač).

8. U tijeku žalbenog postupka među strankama je sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, tj. je li tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja te zakonske odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje u tekstu: ZOL) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO).

9. Nadalje, među strankama je sporno je li tužitelj uopće naletio na srneću divljač ili je naletio na neku drugu životinju.

10. Među strankama nije sporna visina štete koja je nastala na automobilu u vlasništvu tužitelja.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće :

- da se dana 18. svibnja 2021. u 23,55 sati, na 1,2 km 12. dionice državne ceste broj 3 (Karlovac-Rijeka) u mjestu [adresa], Grad Duga Resa, dogodio događaj na cesti u kojem je sudjelovao tužitelj s osobnim vozilom Škoda Fabia registracijskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je u vlasništvu tužitelja

- da je tužitelj svojim vozilom naletio na srnu (divljač), uslijed čega je došlo do oštećenja na vozilu tužitelja (prednji branik, prednje desno svjetlo, registarska pločica, ukrasna maska)

- da se predmetna dionica ceste nalazi uz lovište kojim gospodari tuženik

- da se srna, koje potječe sa lovnog područja tuženika, udaljila s mjesta događaja, o čemu je izviješten tuženik

- da je na vozilu tužitelja pronađen trag dlake koji odgovara dlaci srneće divljači

- da je tužitelj, nakon predmetnog štetnog događaja, izvršio popravak vozila u Auto Štefanac

- da su troškovi popravka vozila iznosili 13.090,67 kuna, tj. 1.737,43 EUR

12. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe kako područjem, na kojem se dogodio štetni događaj, gospodari Grad Duga Resa, a ne tuženik.

12.1. U odnosu na taj žalbeni navod, valja istaknuti kako tuženik, na pripremnom ročištu od 19. ožujka 2024. (list 19-20 spisa), nije osporavao činjenicu da se štetni događaj zbio na cesti koja se nalazi uz lovište kojim gospodari tuženik, već je isključivo osporavao da je tužitelj naletio na divljač (srnu), smatrajući da je riječ o nekoj drugoj životinji.

12.2. Tek na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2024. (list 62 -65 spisa), tj. nakon zaključenja prethodnog postupka, tuženik ističe kako se predmetni štetni događaj zbio na mjestu kojim gospodari Grad Duga Resa, a kao dokaz navedenoj činjenici je dostavio Program zaštite divljači za površine izvan lovišta Grada Duge Rese za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031.

12.3. Sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tuženik, kao osoba koja profesionalno obavlja lovačke poslove i raspolaže informacijama o granicama i stanju lovišta, morao je znati tko gospodari područjem na kojem se zbio štetni događaj. Slijedom navedenog, ne može se zauzeti stajalište da tuženik nije mogao istaknuti da Grad Duga Resa gospodari spornim područjem prije zaključenja prethodnog postupka.

12.4. Dakle, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da je Grad Duga Resa lovoovlaštenik te da grad gospodari lovištem iz kojeg je potekla srna na ko ju je naletilo vozilo tužitelja, budući da je tuženik tu činjenicu (i dokaze kojima potkrjepljuje tu činjenicu) iznio nakon zaključenja prethodnog postupka.

13. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava da je tužitelj uopće naletio na divljač, već da je riječ o nekoj drugoj životinji. Tuženik smatra da je u ovom postupku trebalo biti provedeno vještačenje dlake koja je izuzeta s vozila tužitelja, kako je to tužitelj (a ne tuženik) predlagao u predmetnom postupku.

14. Okolnost što prvostupanjski sud nije proveo vještačenje dlake, već je takav dokazni prijedlog odbio, ne znači da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, tj. time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, vještačenje dlake je bio dokazni prijedlog tužitelja, a ne tuženika. Prvostupanjski sud je ocijenio da vještačenje dlake nije potrebno provesti, budući da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno i utvrđeno temeljem drugih izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenicu naleta vozila na srneću divljač u skladu sa ovlaštenjima iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, tj. odlučio je koje je dokaze potrebno izvesti kako bi utvrdio spornu činjenicu naleta vozila na divljač. Suprotno žalbenim navodima tuženika, izvedeni dokazi su bili uvjerljivi i adekvatni za utvrđivanje sporne činjenice da je tužitelj vozilom naletio na srnu, a ne na neku drugu životinju. S obzirom da su odlučne činjenice u postupku dovoljno utvrđene, daljnje provođenje drugih dokaza bi predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka. Naime, sud prvog stupnja mora postupati u skladu sa čl. 10. ZPP-a te nastojati da se postupak provede u razumnom roku, bez odugovlačenja i sa što manje troškova.

15. Tuženik smatra da je njegova odgovornost ograničena odredbama Zakona o lovstvu.

15.1. Sukladno čl. 80. st. 6. ZOL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

15.2. U konkretnoj situaciji nije primjenjiva odredba čl. 80. st. 6. ZOL -a, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da tužitelj nije upravljao vozilom sukladno prometnim propisima, dok predmetna šteta nije nastala zbog provođenja lova, radi čega lovoovlaštenik ne odgovara u smislu te zakonske odredbe.

15.3. U takvom slučaju, sukladno čl. 76. st. 2. ZOL-a, valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Naime, pogrešno tuženik smatra da nije riječ o opasnoj stvari. Premda u određenim okolnostima, divljač objektivno nije opasna, potrebno je razmotriti sve okolnosti slučaja u ocjenjivanju je li neka stvar opasna ili nije. Divljač koja se nalazi na cesti je opasna stvar jer je riječ o životinjama nepredvidivog ponašanja i (uglavnom) velike težine koje nerijetko iskaču iznenadno na cestu, a čime predstavljaju povećanu opasnost za vozila koja se kreću cestom.

16.1. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članaka 1063. do 1067. ZOO-a, a u vezi s člankom 76. st. 2. ZOL-a.

16.2. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

16.3. Takvo stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

16.4. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nema mjesta primjeni čl. 1067. ZOO - a, tj. nisu utvrđene okolnosti koje bi tuženika oslobodile od obveze naknade štete.

17. Slijedom svega navedenoga, svi žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na isključenje ili umanjenje njegove odgovornosti za predmetni štetni događaj, nisu osnovani. Dakle, tuženik je odgovoran za predmetni štetni događaj te je obvezan nadoknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala.

18. Što se tiče visine štete koja je nastala na vozilu tužitelja, tužitelj potražuje iznos od 1.737,43 EUR (13.090,67 kn), koji iznos predstavlja trošak popravka vozila, sukladno računu broj 48/P1-2 od 31. kolovoza 2021. kojeg je izdao Auto Štefanac (list 66 spisa), a visinu nastale štete tuženik nije niti osporavao.

19. Sukladno čl. 1046. ZOO-a, šteta je, između ostalog, umanjenje nečije imovine. Nadalje, sukladno čl. 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Tužitelj je, radi popravka vozila, imao stvarni trošak u iznosu od 1.737,43 EUR (13.090,67 kn), tj. u tom iznosu je umanjena imovina tužitelja te povrat tog iznosa predstavlja naknadu koja je potrebna da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u stanje prije štetnog događaja.

20. Dakle, kako je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, dužan je isplatiti tužitelju trošak popravka vozila u iznosu od 1.737,43 EUR, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

21. Zatezna kamata na dosuđeni iznos je također pravilno određena. Naime, u slučaju reparirane imovinske štete, odnosno kada je oštećenik, tj. tužitelj, sam otklonio štetu i podmirio troškove popravka, pravo na zateznu kamatu nastaje od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno od dana plaćanja računa za popravak, tj. od 31. kolovoza 2021. Valja istaknuti da tuženik nije osporavao kako je tužitelj upravo toga dana podmirio trošak popravka vozila.

22. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

24. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević