Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3265/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BEE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Pineziću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marin Pinezić i Tuga Maroević Bajić iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2678/2020- 60 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2678/2020-60 od 30. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb OIB:46377257342 iz Zagreba, Ulica Mije Kišpatića 12, platiti tužiteljici BEE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 5.227,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 4.959,16 eura od 24. lipnja 2020. godine do isplate te na

- iznos od 268,76 eura od 30. travnja 2024. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.207,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 24. lipnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 135,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.959,16 eura od 18. lipnja 2020. godine do 23. lipnja 2020. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.241,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 141,62 eura od 10. veljače 2020. godine do isplate,

- iznos od 291,34 eura od 09. ožujka 2020. godine do isplate,

- iznos od 416,66 eura od 09. travnja 2020. godine do isplate te na

- iznos od 392,27 eura od 11. svibnja 2020. godine do isplate,

kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I. i VI. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je uzrok neadekvatne kompresije na staplerskoj liniji, a posljedično i uzrok krvarenja tužiteljice, bio neadekvatan odabir punjenja staplera, budući da isto ne proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. Dakle, provedenim medicinskim vještačenjem nije utvrđen točan uzrok krvarenja nakon prve operacije, već su samo navedeni mogući uzroci krvarenja tužiteljice. Radi navedenog, tuženik je predlagao novo medicinsko vještačenje po vještaku abdominalnom kirurgu. Također tuženik ističe kako se medicinski vještak mogao očitovati je li, prilikom operacije, upotrijebljena ispravna vrsta punjenja staplera, budući da je tuženik dostavio sve podatke o stapleru koji je korišten prilikom operacije (list 364 spisa). Nadalje, vještak također nije dao jasan i konkretan stav da je doktor BE (doktor koji je operirao tužiteljicu) postupio protivno pravilima struke kada je pregledavao tužiteljicu nakon prve operacije. Vještak je samo općenito opisao uobičajeni postupak pregleda pacijenta nakon svake operacije, a ne postupak pregleda konkretne osobe (tužiteljice) nakon konkretne operacije. Dakle, vještak nije jasno i nedvosmisleno rekao da je postojao bilo kakav propust ili greška u postupanju doktora nakon operacije tužiteljice. S druge strane, doktor BE, koji je saslušan kao svjedok u postupku, iskazao je kako se tužiteljica žalila na bolove, međutim, takvi bolovi su uobičajena posljedica poslije konkretnog operativnog zahvata i nakon toga je otpuštena kući uz preporuku mirovanja i laganije prehrane i u slučaju pogoršanja da se javi u bolnicu. Također je iskazao kako je tužiteljica prije otpuštanja iz bolnice pregledana svako jutro da se pogleda da li je općeg dobrog stanja i kakve su rane, a njezine rane su bile uredne, dok na dan otpusta nije imala temperaturu, temperatura joj je iznosila 36,8. Uzevši u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i iskaz svjedoka BE, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nakon prve operacije nije postupano prema pravilima struke. Jedini dokaz koji upućuje na zaključak da doktor BE nije temeljito predlagao tužiteljicu nakon operacije jest iskaz tužiteljice, ali je riječ o subjektivnom dokazu, dok postojanje propusta u liječenju mora biti utemeljeno isključivo na objektivnom dokazu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR, tj. potražuje trošak pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude.

2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika. Tužiteljica u bitnom ističe kako je tuženik trebao prije problematizirati da se u spisu nalazi podatak o vrsti punjenja staplera te na tu okolnost tražiti očitovanje vještaka, a ne tek u žalbi. Tužiteljica ističe kako je doktor BE iskazao da, nakon prve operacije, nije detaljno pregledao tužiteljicu. Dakle, sam svjedok je potvrdio da nije izvršio detaljan pregled tužiteljice, čime je opravdan zaključak suda da postoperativni pregled nije izvršen u skladu sa pravilima struke, a takav zaključak se ne temelji samo na iskazu tužiteljice. Naposljetku, medicinski vještak je davao konkretne odgovore na sve upite tužiteljice i tuženika, a eventualne manjkavosti u nalazu i mišljenju idu na teret tuženika jer nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju niti je postavljao odgovarajuće upite vještaku radi razjašnjenja činjeničnog stanja. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojeg tuženik pobija svojom žalbom. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

3. Protiv točaka II., III., IV. i V. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pogrešno odbio tužiteljicu za iznos od 135,42 EUR na ime naknade imovinske štete, budući da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio strah kojeg je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i djelomično odbio zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek kamate. Zatezna kamata počinje teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i tražila, dok je prvostupanjski sud kamatu pogrešno odredio s prvim sljedećim danom nakon što je tuženik zaprimio odštetni zahtjev. Što se tiče naknade štete za izgubljenu zaradu, tužiteljica smatra da nije bilo potrebno provesti financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine izgubljene zarade. Naime, tužiteljica je u spis dostavila obračunske liste kojima dokazuje visinu svoje plaće u vrijeme dok tužiteljica redovito radi i visinu plaće u vrijeme dok je bila na bolovanju, koje bolovanje je posljedica štetnog događaja. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je jedino morao izvršiti radnju oduzimanja iznosa plaće koji bi bio isplaćen tužiteljici da nije bila na bolovanju te iznosa plaće koji joj je isplaćen dok je bila na bolovanju. Dakle, za takvu radnju nije potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, već je za isto dovoljno kvalificiran prvostupanjski sud. Također tuženik nije izričito osporavao obračunske liste koje je tužiteljica dostavila. Tužiteljica posljedično pobija i odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 425,00 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 112,50 EUR.

3.1. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalbe tuženika i tužiteljice su osnovane.

5. Naime, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a što će se obrazložiti u nastavku ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 15. ožujka 2023. (list 316-318 spisa), za isplatu ukupnog iznosa od 6.605,23 EUR, koji iznos predstavlja naknadu cjelokupne štete koju je tužiteljica pretrpjela radi propusta i greške (liječničke greške) u operaciji tužiteljice i postoperativnom liječenju tužiteljice, koja operacija i liječenje su obavljeni kod tuženika.

6.1. Tužiteljica potražuje naknadu više vidova štete, specificirano kako slijedi:

- naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 5.094,58 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (18. lipnja 2020.) do isplate

- naknadu imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 268,76 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate

- naknada imovinske štete radi izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 1.241,89 EUR, izraženo u više mjesečnih iznosa, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dana kada je tužiteljici isplaćena umanjena naknada plaće zbog bolovanja.

6.2. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da je, dana 11. siječnja 2020., bila zaprimljena kod tuženika radi liječenja akutnog apendicitisa (laički rečeno: upale slijepog crijeva) te je podvrgnuta laproskopskom operacijskom zahvatu odstranjivanja crvuljka. Tužiteljica je otpuštena na kućnu njegu dana 13. siječnja 2020., međutim, trpjela je znatne bolove nakon zahvata što je i ukazivala liječnicima zaposlenima kod tuženika, na što su liječnici tuženika govorili da je riječ o uobičajenim bolovima nakon operacijskog zahvata koji će s vremenom prestati. Međutim, bolovi nisu prestajali te je tužiteljica, dana 16. siječnja 2020., ponovno zaprimljena kod tuženika kada je ustanovljeno da je došlo do krvarenja iz bataljka recesiranog crvuljka (apendiksa). Radi količine krvi koja se nakupila u zdjelici i abdomenu tužiteljice, tužiteljica je, dana 17. siječnja 2020., podvrgnuta drugom operacijskom zahvatu koji je izvršen klasičnim (otvorenim) putem, tj. tužiteljici je otvoren trbuh kirurškim rezom, odstranjena je nakupljena krv i zaustavljeno je krvarenje bataljka recesiranog crvuljka (apendiksa).

6.3. Tužiteljica smatra da prvi operacijski zahvat (laproskopski zahvat) nije učinjen sukladno pravilima struke niti su djelatnici tuženika ozbiljno shvatili njezine navode da trpi znatne bolove nakon operacije, a što predstavlja liječničku grešku. Radi navedenog, tužiteljica je dulje vrijeme trpjela bolove i strah, a potom je bila podvrgnuta drugom operativnom zahvatu koji bi bio izbjegnut da nije došlo do propusta tuženika. Oporavak tužiteljice je dulje trajao radi drugog zahvata, a radi drugog zahvata joj je zaostao ožiljak preko cijelog abdomena. Dakle, tužiteljici je, radi propusta tuženika, povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, bila joj je potrebna njega i pomoć druge osobe te je bila na bolovanju četiri mjeseca, čime joj je prouzročena šteta.

6.4. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, pri čemu temelji svoj zaključak na sljedećem:

- da prvi operacijski zahvat nije obavljen sukladno pravilima struke te da postoji propust/pogreška prilikom obavljanja operacije, što je dovelo do krvarenja tužiteljice, a time i do druge operacije, pri čemu prvi operacijski zahvat nije obavljen pravilno radi neadekvatnog odabira punjenja staplera, tj. metalnih klemica koje služe za zatvaranje rane koja se nalazi na mjestu gdje je crvuljak odstranjen,

- da djelatnik tuženika, kada se tužiteljica nakon prve operacije žalila na "strahovite bolove u trbuhu", nije ozbiljno shvatio navode tužiteljice i proveo daljnju dijagnostiku, kao što su laboratorij, ultrazvuk, CT i slično, kako bi utvrdio je li riječ o uobičajenim bolovima nakon operacije ili je riječ o bolovima koji ukazuju na možebitno krvarenje

7. U žalbenoj fazi postupka je prvenstveno sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. je li tuženik postupao sukladno pravilima struke prilikom operiranja tužiteljice.

8. Radi utvrđivanja je li tuženik, prilikom obavljanja prvog operativnog zahvata, postupao sukladno pravilima struke, u postupku je provedeno vještačenje po prof. dr. sc. ŠE, stalnom sudskom vještaku za medicinu – kirurgiju.

8.1. U svom prvotnom nalazu i mišljenju od 30. ožujka 2022. (list 238-241 spisa) vještak ŠE ističe kako je tužiteljica, dana 11. siječnja 2020., u večernjim satima primljena na bolničko liječenje kod tuženika pod kliničkom slikom akutne upale crvuljka. Operirana je dan kasnije (12. siječnja 2020.) u ranim jutarnjim satima kad joj je učinjeno odstranjenje crvuljka (apendektomija) laproskopskim načinom. Dan nakon operacije (13. siječnja 2020.) je puštena kući. Tri dana kasnije (16. siječnja 2020.) ponovno je primljena na bolničko liječenje kod tuženika zbog krvarenja u trbušnoj šupljini zbog čega je ponovno operirana otvorenim (klasičnim) putem sljedećeg jutra. Prema dokumentaciji radi se o „venskom krvarenju sa baze crvuljka“ a staplerska linija baze je opisana kao „uredna“. Vještak navodi kako opis staplerske linije nije jasan. Naime, pitanje je da li je krvarenje sa baze crvuljka bilo na staplerskoj liniji (što je izvjesno ali onda ista nije uredna) ili na nekom dugom mjestu bataljka crvuljka (što je moguće iako manje izvjesno). Vještak navodi da, na temelju do sad dostavljene dokumentacije, nije moguće dati zaključak da tuženik nije postupao po pravilima struke. Međutim, činjenica je da je do druge operacije došlo zbog krvarenja u trbušnoj šupljini koje je nastalo zbog i nakon prve operacije. Postoperacijsko krvarenje uz infekciju kirurške rane je jedno od najčešćih komplikacija i neželjenih događaja kirurškog postupka. Uzroci krvarenja mogu biti brojni, npr. poremećaj zgrušavanja krvi, povišeni krvni tlak kod operirane osobe koji se manifestira tek kada se pacijent probudi iz anestezije i slično. Radi utvrđivanja točnog uzroka, bilo bi uputno dobiti svu dokumentaciju o liječenju tužiteljice koja uključuje kompletnu povijest bolesti, laboratorijske nalaze, operacijske liste, temperaturne liste, anesteziološki list, sestrinske liste da se vidi cijeli tijek liječenja tužiteljice te kako je provedena prva operacija, kakav je bio intraoperacijski nalaz, koji je materijal korišten u zbrinjavanju krvarenja ako ga je bilo prilikom operiranja i kako je isto zbrinuto. Naime, bez već ranije navedene dokumentacije i svih nalaza nije moguće reći koji je uzrok krvarenja bio. Moguće da je krvarenje u tužiteljice nastalo na tzv. staplerskoj liniji bataljka crvuljka iako je u otpusnom pismu navedeno da je ista bila uredna. Stoga su nužne operacijske liste da se vidi što je u njima opisano. Ono što je nedvojbeno je da je prva operacija uzrok krvarenju te time i uzrok drugoj operaciji. Dakle, postoji jasna uzročno-posljedična veza između te dvije operacije. Stoga, neovisno o tome da li se radi o propustu u liječenju ili ne, tužiteljica je zbog krvarenja podvrgnuta drugoj operaciji. I nakon prve operacije zbog krvarenja i nakon druge operacije je trpjela bolove i strah te je trebala tuđu pomoć. A nakon druge operacije su zaostale i trajne posljedice i naruženost.

8.2. Vještak ŠE je usmeno saslušan na ročištu održanom dana 21. listopada 2022. (list 252-253 spisa) gdje je opet naveo da definitivno postoji uzročna veza između dvije operacije koje na tužiteljici provedene, tj. odstranjenja crvuljka učinjenog 12. siječnja 2020. te krvarenja u trbušnoj šupljini zbog kojeg je ponovno operirana 16. siječnja 2020. Ističe kako je u svom nalazu naveo sve moguće uzroke krvarenja, ali i da je naveo koju bi dokumentaciju trebalo dostaviti kako bi se vidjelo kako je provedena prva operacija, kakav je bio tijek liječenja, kakav je bio intraoperacijski nalaz, koji je materijal korišten pri operaciji, pogotovo pri zbrinjavanju krvarenja.

8.3. Radi dopune nalaza i mišljenja vještaka ŠE, tuženik je dostavio kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na operativno liječenje tužiteljice kod tuženika (list 255-300 spisa, list 304-314 spisa, list 321-328 spisa).

8.4. Vještak ŠE je, nakon dostavljene dokumentacije, izradio dopunski nalaz i mišljenje od 1. studenog 2023. (list 339-341 spisa). Vještak navodi kako je, pri prvoj operaciji od 12. siječnja 2020. za zbrinjavanje krvnih žila crvuljka, tj. mezoapendiksa, korišten ultrazvučni nož. Mezoapendiks je peritonelani nabor i masno tkivo u kojem se nalazi krvna žila koje opskrbljuje crvuljak krvlju. U njemu treba zbrinuti arteriju koja se naziva arterija apendikularis. Iz operacijskih listi je vidljivo da krvarenja nije bilo iz arterije apendikularis bez obzira kojim je načinom ista zbrinuta. Uostalom da je krvarilo iz te arterije zasigurno bi količina krvi u trbuha bila veća jer bi brže krvarilo, a time se i klinički brže i izraženije manifestiralo. Dakle, ovaj dio operacije je izveden po pravilima struke. Drugi ključni dio operacije je presijecanje samog crvuljka i zbrinjavanje njegovog tzv. bataljka. Ovo je načinjeno staplerom. Stapler je instrument kojim se vrši spajanje tkiva uporabom žičanih klemica koje stvaraju pri spajanju oblik slova B (slično aparatu - klamerici za spajanje papira). U operacijskoj listi nije navedeno koja vrsta staplera je korištena, tj. koje tvrtke. Iako svi stapleri rade na istom principu, postoji razlika u izboru punjenja, obzirom da različite tvrtke imaju različite tehnologije, a time i različita punjenja koja koristimo. Naime, izbor punjenja staplera je ključan jer postoje različite vrste visine klamerica u punjenju, tj. visina tzv. noge klemice ili staplice. Primjerice, jedna tvrtka ima više vrsta punjenja: siva visina noge klemice je 2 mm, bijela visina noge 2,5 mm, plava visina noge 3,5 mm i zelena 4,1 mm. Izbor punjenja, tj. visina noge klemice ovisi o vrsti, tj. debljini tkiva koje treba prerezati i spojiti. Ako je visina noge premala neće zatvoriti i napraviti B oblik te tkivo neće biti dobro zatvoreno, s druge strane ako je visina noge klemice preduga nema dobre kompresije te tkivo neće biti adekvatno priljubljeno što opet rezultira ili razdvajanjem tkiva ili krvarenjem. Dakle, odabir punjenja staplera, tj. adekvatnih klemica je važno za dobru hemostazu i siguran spoj tkiva. Iz druge operacijske liste od 16. siječnja 2020. se može zaključiti da je krvarenje bilo na staplerskoj liniji gdje se spominje „aktivno vensko krvarenje iz bataljka recesiranog apendiksa“. Isto tako se navodi „uredna staplerska linija baze crvuljka“ što je kontradikcija. Ako je krvarilo iz te staplerske linije očevidno je da nije bila uredna. Međutim, mogu jedino pretpostaviti da se pod termin „uredna staplerska linija“ misli na to da nije došlo do. razilaženja staplerske linije. Dakle, bataljak crvuljka je bio zatvoren klemicama, ali je između njih na toj liniji postojalo krvarenje. Time vještak zaključuje da je izvor krvarenja bilo mjesto gdje je staplerom presječen i zatvoren bataljak crvuljka. Uzrok tom krvarenju je neadekvatna kompresija na staplerskoj liniji što može biti posljedica ili neadekvatnog odabira punjenja (a odabir vrste punjenja nije naveden u operacijskoj listi) ili neadekvatne kompresije samog staplera kao posljedica tvornički neispravnih klemica i njihovog formiranja, dakle „greška materijala“, što je teoretski također moguće i u praksi se događa. Dakle, prva operacija je uzrok krvarenju te time i uzročno posljedično povezana s drugom operacijom. Uzrok krvarenja je onda neadekvatna kompresija na staplerskoj liniji. Međutim, vještak i dalje sa sigurnošću ne može tvrditi da je pri prvoj operaciji došlo do propusta, tj. greške pri izvođenju iste jer uzrok krvarenja može kako sam već naveo biti krivi odabir punjenja za stapler ali i tvornička malfunkcija, tj. greška klemica staplera. Vještak ne može dati zaključak što se dogodilo u konkretnom slučaju.

8.5. Budući da se vještak očitovao kako je uzrok krvarenja neadekvatna kompresija na staplerskoj liniji, tuženik je dostavio dodatnu dokumentaciju kako bi se vještak mogao očitovati je li korištena pravilna vrsta staplera i je li korišteno pravilno punjenje staplera (list 364-365 spisa).

8.6. Vještak ŠE je usmeno saslušan na ročištu održanom dana 28. ožujka 2024. (list 372-374 spisa) gdje je naveo da i dalje ne može vidjeti koja je vrsta punjenja staplera upotrjebljena prilikom operacije tužiteljice. Vještak ističe kako nedekvatna kompresija na staplerskoj liniji ne ovisi o jačini stiska kirurga, već ovisi o izboru punjenja staplera, tj. visini klemica s jedne strane ili o tvornički neispravnim klemicama, tj. neispravnom stapleru s druge strane. Vještak ističe kako kirurg operater provjerava je li rana nakon operacije dobro zatvorena te ima li eventualnog krvarenja. Kada se netko žali na postoperativne tegobe, običaj je da operator pogleda bolesnika te da, u bilo kakvim sumnjivim situacijama, radi ciljanu dijagnostiku (laboratorij, UZV, CT), ovisno o vrsti rane, o vrsti operacije koja je provedena te o operacijskom nalazu koji je postojao za vrijeme operacije.

9. Slijedom svega navedenoga, nalaz vještaka ŠE, premda veoma detaljan i iscrpan, ne može poslužiti kao adekvatan dokaz za utvrđivanje da je tuženik, prilikom operiranja tužiteljice, postupao protivno pravilima struke. Samim time se ne može ni zaključiti da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, a na što tuženik osnovano upire u svojoj žalbi.

10. Naime, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tuženik odgovoran za nastalu štetu jer je upotrijebio neadekvatno punjenje staplera, kojim je izvršena kompresija bataljka crvuljka tužiteljice. Premda iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da uzrok krvarenja iz bataljka crvuljka leži u neadekvatnoj kompresiji staplerske linije, vještak izričito navodi da uzrok takve neadekvatne kompresije može biti:

- neadekvatan izbor punjenja staplera, što predstavlja liječničku grešku, ali i

- tvornička greška na klemicama staplera, što ne predstavlja liječničku grešku, te je teoretski moguće i u praksi se događa.

Dakle, vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika, a pritom ne daje prednost niti jednoj od navedenih uzročnih varijanti.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da je vjerojatnije da je uzrok štete na strani tuženika (neadekvatan izbor punjenja staplera), ali pritom ne daje ocjenu zašto je takav uzrok vjerojatniji, ali i ne navodi konkretne činjenice na temelju kojih isključuje drugu moguću varijantu (tvorničku grešku klemica staplera). Dakle, zaključak o većoj vjerojatnosti neadekvatnog izbora punjenja ostaje na razini spekulacije, bez uporišta u konkretnim utvrđenim činjenicama. Također nije ni činjenično obrazloženo zašto je tvornička greška klemica staplera u potpunosti isključena, tj. nema utvrđenih činjenica koje bi isključile tvorničku grešku klemica. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjski sud nije iznio na temelju kojih je točno činjenica prihvatio jednu uzročnu varijantu, a u potpunosti otklonio drugu uzročnu varijantu

12. Pri tome valja istaknuti kako tuženik upire da je, tijekom postupka, dostavio podatke o vrsti i karakteristikama korištenog staplera (list 364-365 spisa). U takvim okolnostima, potrebno je preocijeniti dostavljenu dokumentaciju koja se odnosi na vrstu i karekteristike korištenog staplera, budući da upravo ti podaci mogu biti odlučni za utvrđenje odlučne činjenice je li do neadekvatne kompresije došlo zbog pogrešnog izbora punjenja ili eventualnog tvorničkog nedostatka.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je također zaključio da djelatnik tuženika, kada se tužiteljica nakon prve operacije žalila na "strahovite bolove u trbuhu", nije ozbiljno shvatio navode tužiteljice i proveo daljnju dijagnostiku. Sudski vještak ŠE je naveo kako je, sukladno pravilima medicinske struke, uobičajeno da se pacijent pregleda kada se žali na bolove, a da se u slučaju sumnje na ozbiljnije komplikacije provode dodatne dijagnostičke pretrage. Međutim, takvo opće izlaganje standarda medicinske struke samo po sebi ne predstavlja dovoljnu osnovu da se utvrdi konkretni propust u postupanju tuženika prilikom postoperativnog pregleda tužiteljice.

14. Iz iskaza svjedoka BE (list 74-75 spisa), kirurga koji je operirao tužiteljicu prvi puta, proizlazi da je tužiteljica pregledana nakon zahvata, pri čemu je kirurg izvršio pregled operativne rane, utvrdio da su rane uredne te ocijenio da je opće stanje tužiteljice dobro, bez znakova komplikacija. Također je kirurg istaknuo kako su postoperativni bolovi uobičajeni.

15. Dakle, nije sporno da je liječnik kirurg obavio klinički pregled, uključujući pregled operativne rane i procjenu općeg stanja. Prema mišljenju liječnika kirurga, nisu utvrđeni znakovi koji bi upućivali na atipično postoperativno stanje. Premda je ta ocjena liječnika možda pogrešna, u ovom postupku nije utvrđeno da su, u vrijeme postoperativnog pregleda tužiteljice, postojali bilo kakvi objektivni klinički znakovi koji bi upućivali na postoperativne komplikacije. Zaključak o postojanju stručnog propusta se ne može temeljiti na općem pravilu standarda medicinske struke kojeg je iznio vještak ŠE, već je bilo nužno utvrditi da su simptomi tužiteljice odstupali od uobičajenog postoperativnog tijeka te da je liječnik kirurg, unatoč takvim simptomima, propustio postupiti prema standardima medicinske struke, a navedeno nije utvrđeno u konkretnom predmetu.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije utvrdio da su, u vrijeme postoperativnog pregleda tužiteljice, postojali simptomi koji ukazuju na odstupanje od uobičajenog postoperativnog tijeka i koji ukazuju na komplikacije te da je liječnik kirurg, unatoč takvim simptomima, propustio poduzeti odgovarajuću dijagnostičku obradu tužiteljice. Naime, ne može se isključiti da krvarenje bataljka crvuljka još nije bilo prisutno u vrijeme postoperativnog pregleda te da je ono tek nastupilo kasnije, a takve činjenice nisu utvrđene u ovom postupku.

17. Dakle, žalba tuženika je osnovana jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je on odgovoran za štetni događaj.

18. Što se tiče žalbe tužiteljice koja se odnosi na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, kako odlučna činjenica uzroka štete nije potpuno i pravilno utvrđena, ovaj sud drugog stupnja smatra da trenutno nije ni moguće pravilno ocijeniti opseg štete koja je prouzročena tužiteljici, a samim time i visinu tužbenog zahtjeva. Radi navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da bi bilo svrsishodno ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te da sud prvog stupnja, nakon što utvrdi je li tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, ponovno ocijeni opseg i visinu štete koja je tužiteljici nastala u ovom štetnom događaju. Stoga je i žalba tužiteljice osnovana.

19. Kako je uspjeh parničnih stranaka još uvijek neizvjestan, potrebno je ukinuti i odluku o trošku postupka, budući da se odluka o troškovima postupka zasniva na odluci o glavnoj stvari, odnosno na ishodu parničnog postupka, tj. uspjehu stranaka u sporu.

20. Dakle, uzevši u obzir da u ovom postupku nije pravilno i potpuno utvrđena odlučna činjenica, a to je uzrok štete, čime se dovodi u pitanje odgovornost tuženika za štetni događaj, ovaj sud drugog stupnja smatra da, primjenom čl. 370. ZPP-a, prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti novu glavnu raspravu, a kako bi samostalno utvrdio, temeljem svih dokaza koji se nalaze u spisu, koji je točan uzrok nastanka štetnog događaja: neadekvatan izbor punjenja staplera ili tvornička greška na klemicama staplera. Radi utvrđivanja točnog uzorka nastanka štetnog događaja, prvostupanjski sud će (po potrebi) provesti i daljnje odgovarajuće dokaze, uzevši u obzir da tuženik ističe kako je u spis dostavio podatke o vrsti i karakteristikama korištenog staplera (list 364-365 spisa). Nadalje, sud prvog stupnja će utvrditi jesu li, u vrijeme postoperativnog pregleda tužiteljice, postojali bilo kakvi objektivni klinički znakovi koji bi upućivali na postoperativne komplikacije (krvarenje) radi čega je bilo potrebno provesti daljnju dijagnostiku. Ako prvostupanjski sud ne može sa sigurnošću utvrditi iznesene odlučne činjenice, primijenit će pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Nakon što se utvrdi odlučna činjenica uzroka štete, prvostupanjski sud će (po potrebi) ponovno ocijeniti cjelokupni opseg i visinu štete koja je tužiteljici nastala o ovom štetnom događaju, a potom će donijeti odgovarajuću i obrazloženu odluku.

22. Odluka o zahtjevima tuženika i tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić