Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1225/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak-Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-756/2021- 51 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-756/2021-51 od 9. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-756/2021-51 od 9. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, pod toč. IV. izreke kojim je dosuđen iznos od 5.908,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i pod toč. IV. izreke koja sadrži odluku o parničnom trošku te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] od 1. listopada 2007. zaključen između ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier iz [adresa] pod brojem OV-15090/07 dana 2. listopada 2007. u čl. 8. koji glasi:

"… kamatna stopa je promjenjiva … Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.",

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe istog Ugovora u čl. 7. koji glasi:

"Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja".

II/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 14. siječnja 2016., zaključen između ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran po javnom bilježniku Koraljki Mađarić iz [adresa] pod brojem OV-249/2016 dana 18. siječnja 2016. u čl. 12. koji glasi:

"Korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa potvrđuju da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama ovog Aneksa i Osnovnog ugovora u CHF i njihovih sastavnih dijelova iz prethodnog stavka ovog članka. Osim zahtjeva u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK, Korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi Osnovnog ugovora u CHF i ovog Aneksa."

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu navedenog u točki I/ izreke prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

IV/ Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužiteljici SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 5.908,85 EUR (pet tisuća devetsto osam eura i osamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 90,06 EUR od 17.04.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 16.05.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 16.06.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 19.07.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 18.08.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 20.09.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 19.10.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 17.11.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 19.12.2012. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 18.01.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 20.02.2013 do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 20.03.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 18.04.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 18.05.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 19.06.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 17.07.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 20.08.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 19.09.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 18.10.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 20.11.2013 do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 20.12.2013. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 18.01.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 20.02.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 19.03.2014 do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 16.04.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 16.05.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 18,06,2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 16.07.2014 do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 15.08.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 16.09.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,97 EUR od 16.10.2014 do plaćanja;

na iznos od 157,42 EUR od 15.11.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 17.12.2014. do plaćanja;

na iznos od 14,07 EUR od 23.12.2014. do plaćanja;

na iznos od 138,98 EUR od 16.01.2015. do plaćanja;

na iznos od 14,60 EUR od 30.01.2015 do plaćanja;

na iznos od 153,76 EUR od 17.02.2015. do plaćanja;

na iznos od 153,76 EUR od 17.03.2015. do plaćanja;

na iznos od 153,76 EUR od 16.04.2015. do plaćanja;

na iznos od 153,76 EUR od 16.05.2015. do plaćanja;

na iznos od 153,76 EUR od 16.06.2015. do plaćanja;

na iznos od 138,89 EUR od 16.07.2015. do plaćanja;

na iznos od 138,89 EUR od 15.08.2015 do plaćanja;

na iznos od 138,89 EUR od 16.09.2015. do plaćanja;

i to:

- po stopi od 12% godišnje od 17. travnja 2012. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da tužiteljici SD u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 2.946,86 EUR (dvije tisuće devetsto četrdeset šest eura i osamdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude koju pobija u dosuđujućem dijelu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Tuženik je u žalbi, pozivom na odredbu čl. 71. st. 7. ZPP naglasio potrebu da se u drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, npr. da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, pa ako „na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti“, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (čl. 73. u vezi s čl. 71. toč. 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (čl. 72. st. 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću. Kako se radi o uvjetno (eventualno) podnesenom prigovoru koji nije pravno obvezujući s obzirom da iznosi samo hipotetsku mogućnost, a procesnopravne odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, to se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće.

6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika te valutna klauzula u CHF te dijela odredbe čl. 12. Aneksa ugovora o kreditu, kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu.

8. U postupku nije bilo sporno da su tuženik kao kreditor i ED, prednik tužiteljice, kao korisnik kredita te tužiteljica kao sudužnik dana 1. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je banka korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 57.632,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. Ugovora) uz redovnu kamatu promjenjivu sukladno odlukama banke (u trenutku sklapanja ugovora 8,25 % godišnje, čl. 8. Ugovora) te se korisnik kredita navedeni iznos obvezao tuženiku platiti u 216 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa banke (čl. 7. Ugovora), te da se radilo o potrošačkom hipotekarnom kreditu (čl. 3. Ugovora).

9. Nesporno je i da je bio sklopljen 14. siječnja 2016. Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 5103689618 (dalje: Aneks) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

10. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula (toč. I. izreke prvostupanjske presude) s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud je utemeljio na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu i u odnosu na ovdje tuženika, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope po odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome se poziva na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14,110/15, 14/19) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, odredbu čl. 502.a st. 1. ZPP te čl. 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu. Prvostupanjski sud je bio stava da je tuženik povrijedio interes i prava potrošača, jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te utvrdio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima dovodi u pitanje pravni interes tužiteljice, koja je pravna sljednica korisnika kredita, za vođenje postupka, treba reći da sama činjenica da je bio sklopljen Aneks kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP o vezanosti suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 na koju se pozivao prednik tužiteljice u tužbi, kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

13. Prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 – dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača st. 2. istog članka je određeno da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP/07). Odredba čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli temeljeći ih na ocjeni relevantnih dokaza, te obrazloženje sadrži sve što je propisano čl. 338. st. 4. ZPP i nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP.

15. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao valjane razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da tuženik na kojoj je teret dokaza nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao s prednikom tužiteljice ni da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu prije sklapanja ugovora o tome obavijestio na drugi način, kao ni da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

16. Teret dokazivanja da su vođeni pojedinačni pregovori i da je upravo konkretni prednik tužiteljice bio obaviješten u smislu potpune informiranosti je na tuženiku, što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao, a brošure, letci, reklamni materijali i dr. dokumentacija na koju se poziva ne govori ništa o konkretnim upozorenjima na rizike koja je trebao prezentirati predniku tužiteljice i ne predstavljaju relevantan dokaz za prosudbu pojedinačnog odnosa tuženika i prednika tužiteljice kao potrošača. Isto tako, e-mail gđe ĆD kojim daje upute službenicima banke o načinu rada, a u svojem pisanoj izjavi iznosi da je davala detaljna pojašnjenja službenicima o načinu komuniciranja s klijentima u svezi ugovora s valutnom klauzulom pa tako i u valuti CHF, o tome da se klijent mogao odlučiti o vrsti kredita koji želi, da je službenicima slala grafikone o kretanju tečaja, da su letci bili dostupni klijentima i dr., također nije relevantan dokaz budući da ta službenica kao voditeljica Službe upravljanja iskustvom klijenata nema neposrednih saznanja o obavijestima koje je konkretna ovlaštena osoba tuženice dala tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu i da li je dala sve potrebne obavijesti kako u odnosu na parametre nastupom kojih je banka ovlaštena mijenjati ugovorenu redovnu kamati kao i o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutom obveze u CHF na način da bi tužitelj mogao sagledati sve ekonomske posljedice na svoju gospodarsku situaciju i donijeti informiranu odluku za sklapanje ponuđenog mu ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

17. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka djelatnice banke KD, dok iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da se o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo odnosno da su bili protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku, a tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovom postupku nije dokazao suprotno.

18. Kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da su iste ništetne.

19. U tom smislu nije osnovano niti pozivanje tuženika da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i jasno uočljive i da su iste sukladno odredbi čl. 22. ZOO bile isključene od ispitivanja poštenosti, kao i pozivanje tuženika na odluke Suda Europske unije broj C-81/19, C-243/20 i C-452/18, a obzirom da predmetne presude nisu primjenjive na konkretan slučaj.

20. Stoga je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

21. U odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod toč. II. izreke kojim je utvrđeno da je sporni dio odredbe čl. 12. Aneksa ništetan i bez pravnog učinka, prvostupanjski sud za to nije dao jasne i valjane razloge, zanemarujući pri tom da je taj dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope te svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK/15, tako da je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je presuda u tom dijelu ukinuta na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP.

22. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio kondikcijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.908,85 eur s kamatama na pojedine iznose koji se odnosi na preplatu s osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, smatrajući da konverzijom nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, treba reći sljedeće.

23. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Aneks ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.). Na odredbe Aneksa ugovoru sklopljenog u skladu sa ZID ZPK/15 i koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 ne primjenjuje se odredba čl. 49. st. 1. s obzirom na odredbu st. 5. istog članka Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa.

24. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

25. Nastavnom odredbom čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

26. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa ne obvezuju potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem Aneksa u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja korisnika kredita u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.

27. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju prednik tužiteljice je kao potrošač prihvatio ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

28. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

29. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

30. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Aneksa sa tuženikom, ne može se tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1. ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

31. Tužiteljici jedino pripada pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

32. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

33. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, na temelju čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. IV. izreke kojim je dosuđen iznos od 5.908,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, a posljedično tome i pod toč. IV. izreke koja sadrži odluku o parničnom trošku, s obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu (toč. I. izreke drugostupanjskog rješenja).

34. Pri tom treba reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda.

35. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz iznošenje odgovarajućih razloga i utvrđenja relevantnih činjenica ponovno odlučiti o preostalim zahtjevima te ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o trošku postupka.

36. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević