Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1516/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici u Daruvaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima Dori Hanžeković Žuža i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2141/2021-28 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2141/2021-28 od 23. siječnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I., II. i IV. izreke i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 106,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom:
na iznos od 0,63 EUR od 02.02.2008. g. do isplate
na iznos od 0,64 EUR od 02.03.2008. g. do isplate
na iznos od 0,65 EUR od 02.04.2008. g. do isplate
na iznos od 0,63 EUR od 02.05.2008. g. do isplate
na iznos od 0,63 EUR od 02.06.2008. g. do isplate
na iznos od 0,63 EUR od 02.07.2008. g. do isplate
na iznos od 0,61 EUR od 02.08.2008. g. do isplate
na iznos od 0,62 EUR od 02.09.2008. g. do isplate
na iznos od 0,63 EUR od 02.10.2008. g. do isplate
na iznos od 0,68 EUR od 02.11.2008. g. do isplate
na iznos od 0,64 EUR od 02.12.2008. g. do isplate
na iznos od 0,69 EUR od 02.01.2009. g. do isplate
na iznos od 0,68 EUR od 02.02.2009. g. do isplate
na iznos od 0,69 EUR od 02.03.2009. g. do isplate
na iznos od 0,68 EUR od 02.04.2009. g. do isplate
na iznos od 4,53 EUR od 02.05.2009. g. do isplate
na iznos od 4,46 EUR od 02.06.2009. g. do isplate
na iznos od 4,38 EUR od 02.07.2009. g. do isplate
na iznos od 4,40 EUR od 02.08.2009. g. do isplate
na iznos od 4,44 EUR od 02.09.2009. g. do isplate
na iznos od 4,38 EUR od 02.10.2009. g. do isplate
na iznos od 4,37 EUR od 02.11.2009. g. do isplate
na iznos od 4,42 EUR od 02.12.2009. g. do isplate
na iznos od 4,47 EUR od 02.01.2010. g. do isplate
na iznos od 4,53 EUR od 02.02.2010. g. do isplate
na iznos od 4,51 EUR od 02.03.2010. g. do isplate
na iznos od 4,61 EUR od 02.04.2010. g. do isplate
na iznos od 4,57 EUR od 02.05.2010. g. do isplate
na iznos od 4,59 EUR od 02.06.2010. g. do isplate
na iznos od 4,88 EUR od 02.07.2010. g. do isplate
na iznos od 4,81 EUR od 02.08.2010. g. do isplate
na iznos od 5,05 EUR od 02.09.2010. g. do isplate
na iznos od 4,91 EUR od 02.10.2010. g. do isplate
na iznos od 1,97 EUR od 02.11.2010. g. do isplate
na iznos od 2,09 EUR od 02.12.2010. g. do isplate
na iznos od 2,15 EUR od 02.01.2011. g. do isplate
na iznos od 2,10 EUR od 02.02.2011. g. do isplate
na iznos od 2,11 EUR od 02.03.2011. g. do isplate
na iznos od 2,06 EUR od 02.04.2011. g. do isplate
na iznos od 2,06 EUR od 02.05.2011. g. do isplate
po stopi koja se kroz period 01.01. 2008 g do 31.srpnja 2015 g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. Kolovoza 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.godine do 29.prosinca 2023.godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.819,28 EURA sa zakonskom zateznom kamatom:
na iznos od 0,22 EUR od 02.06.2005. g. do isplate
na iznos od 0,58 EUR od 02.09.2005. g. do isplate
na iznos od 0,14 EUR od 02.10.2005. g. do isplate
na iznos od 2,94 EUR od 02.11.2008. g. do isplate
na iznos od 4,03 EUR od 02.01.2009. g. do isplate
na iznos od 4,48 EUR od 02.02.2009. g. do isplate
na iznos od 4,93 EUR od 02.03.2009. g. do isplate
na iznos od 3,59 EUR od 02.04.2009. g. do isplate
na iznos od 3,45 EUR od 02.05.2009. g. do isplate
na iznos od 2,00 EUR od 02.06.2009. g. do isplate
na iznos od 0,29 EUR od 02.07.2009. g. do isplate
na iznos od 0,99 EUR od 02.08.2009. g. do isplate
na iznos od 2,23 EUR od 02.09.2009. g. do isplate
na iznos od 1,03 EUR od 02.10.2009. g. do isplate
na iznos od 0,91 EUR od 02.11.2009. g. do isplate
na iznos od 2,34 EUR od 02.12.2009. g. do isplate
na iznos od 3,48 EUR od 02.01.2010. g. do isplate
na iznos od 4,98 EUR od 02.02.2010. g. do isplate
na iznos od 4,62 EUR od 02.03.2010. g. do isplate
na iznos od 7,20 EUR od 02.04.2010. g. do isplate
na iznos od 6,64 EUR od 02.05.2010. g. do isplate
na iznos od 7,25 EUR od 02.06.2010. g. do isplate
na iznos od 14,11 EUR od 02.07.2010. g. do isplate
na iznos od 12,60 EUR od 02.08.2010. g. do isplate
na iznos od 18,18 EUR od 02.09.2010. g. do isplate
na iznos od 15,42 EUR od 02.10.2010. g. do isplate
na iznos od 13,15 EUR od 02.11.2010. g. do isplate
na iznos od 20,35 EUR od 02.12.2010. g. do isplate
na iznos od 24,03 EUR od 02.01.2011. g. do isplate
na iznos od 21,28 EUR od 02.02.2011. g. do isplate
na iznos od 22,13 EUR od 02.03.2011. g. do isplate
na iznos od 19,83 EUR od 02.04.2011. g. do isplate
na iznos od 20,08 EUR od 02.05.2011. g. do isplate
na iznos od 27,35 EUR od 02.06.2011. g. do isplate
na iznos od 28,56 EUR od 02.07.2011. g. do isplate
na iznos od 36,87 EUR od 02.08.2011. g. do isplate
na iznos od 35,70 EUR od 02.09.2011. g. do isplate
na iznos od 29,17 EUR od 02.10.2011. g. do isplate
na iznos od 28,41 EUR od 02.11.2011. g. do isplate
na iznos od 27,97 EUR od 02.12.2011. g. do isplate
na iznos od 29,62 EUR od 02.01.2012. g. do isplate
na iznos od 31,47 EUR od 02.02.2012. g. do isplate
na iznos od 31,51 EUR od 02.03.2012. g. do isplate
na iznos od 30,36 EUR od 02.04.2012. g. do isplate
na iznos od 17,65 EUR od 02.05.2012. g. do isplate
na iznos od 13,08 EUR od 02.05.2012. g. do isplate
na iznos od 31,44 EUR od 02.06.2012. g. do isplate
na iznos od 30,77 EUR od 02.07.2012. g. do isplate
na iznos od 30,82 EUR od 02.08.2012. g. do isplate
na iznos od 30,17 EUR od 02.09.2012. g. do isplate
na iznos od 28,88 EUR od 02.10.2012. g. do isplate
na iznos od 30,36 EUR od 02.11.2012. g. do isplate
na iznos od 30,79 EUR od 02.12.2012. g. do isplate
na iznos od 30,82 EUR od 02.01.2013. g. do isplate
na iznos od 28,68 EUR od 02.02.2013. g. do isplate
na iznos od 30,06 EUR od 02.03.2013. g. do isplate
na iznos od 25,71 EUR od 09.04.2013. g. do isplate
na iznos od 5,17 EUR od 12.04.2013. g. do isplate
na iznos od 29,60 EUR od 02.05.2013. g. do isplate
na iznos od 27,28 EUR od 02.06.2013. g. do isplate
na iznos od 26,36 EUR od 02.07.2013. g. do isplate
na iznos od 27,51 EUR od 02.08.2013. g. do isplate
na iznos od 28,29 EUR od 02.09.2013. g. do isplate
na iznos od 30,30 EUR od 02.10.2013. g. do isplate
na iznos od 29,20 EUR od 02.11.2013. g. do isplate
na iznos od 27,28 EUR od 02.12.2013. g. do isplate
na iznos od 2,43 EUR od 05.12.2013. g. do isplate
na iznos od 29,28 EUR od 14.01.2014. g. do isplate
na iznos od 28,16 EUR od 08.02.2014. g. do isplate
na iznos od 24,75 EUR od 02.03.2014. g. do isplate
na iznos od 4,12 EUR od 04.03.2014. g. do isplate
na iznos od 8,60 EUR od 02.04.2014. g. do isplate
na iznos od 2,14 EUR od 05.04.2014. g. do isplate
na iznos od 17,55 EUR od 11.04.2014. g. do isplate
na iznos od 7,72 EUR od 02.05.2014. g. do isplate
na iznos od 19,88 EUR od 10.05.2014. g. do isplate
na iznos od 19,98 EUR od 02.06.2014. g. do isplate
na iznos od 4,42 EUR od 06.06.2014. g. do isplate
na iznos od 3,14 EUR od 11.06.2014. g. do isplate
na iznos od 27,38 EUR od 02.07.2014. g. do isplate
na iznos od 26,79 EUR od 02.08.2014. g. do isplate
na iznos od 1,70 EUR od 05.08.2014. g. do isplate
na iznos od 29,44 EUR od 02.09.2014. g. do isplate
na iznos od 12,28 EUR od 04.10.2014. g. do isplate
na iznos od 16,95 EUR od 10.10.2014. g. do isplate
na iznos od 12,23 EUR od 04.11.2014. g. do isplate
na iznos od 2,24 EUR od 06.11.2014. g. do isplate
na iznos od 15,53 EUR od 11.11.2014. g. do isplate
na iznos od 4,60 EUR od 02.12.2014. g. do isplate
na iznos od 25,82 EUR od 10.12.2014. g. do isplate
na iznos od 4,62 EUR od 02.01.2015. g. do isplate
na iznos od 25,88 EUR od 10.01.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 10.02.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 10.03.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 10.04.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 09.05.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 10.06.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 09.07.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 02.08.2015. g. do isplate
na iznos od 30,62 EUR od 05.09.2015. g. do isplate
po stopi koja se kroz period 01.01. 2008 g do 31.srpnja 2015 g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. Kolovoza 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.godine do 29.prosinca 2023.godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.590,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“ kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2141/2021-28 od 23. siječnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka III. izreke.
II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2141/2021-28 od 23. siječnja 2026.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-2141/2021-28 naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 196,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka svakog 2. u mjesecima od veljače 2008. do svibnja 2011. pa do isplate, kao u stavku I. izreke presude suda prvog stupnja.
1.2. U stavku II. izreke iste presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 1,819,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka svakog 2. u mjesecima od lipnja 2005. do rujna 2015. pa do isplate.
1.3. U stavku III. izreke presude prvostupanjskog suda utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u ukupnom iznosu od 534,35 eura te je prigovor prijeboja odbijen kao neosnovan.
1.4. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.590,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate, kao u stavku IV izreke presude suda prvog stupnja.
1.5. Rješenjem posl. br. P-2141/2021-28 prvostupanjski je sud dopustio preinaku tužbe iz podneska od 12. ožujka 2025.
2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbaciti odnosno odbiti kao neosnovan, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja navedeni su odlučni razlozi tako da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.
4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio odluku o prihvaćanju kondemnatornih zahtjeva u stavku I. i II. izreke presude suda prvog stupnja. Odluke iz stavka I. i II. izreke presude suda prvog stupnja utemeljene su na nepravilnom zaključku suda prvog stupnja o postojanju drugih činjenica čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).
5.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 25. travnja 2005. zaključili ugovor o stambenom kreditu br. 5102363773 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 Chf uz odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama kreditora o kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf.
5.2. Nije sporno ni da su tužitelj i tuženik dana 29. prosinca 2015. zaključili Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršili konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdili iznos preostale neotplaćene glavnice kredita kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
6.1. Kada je, kao u stavku I. i II. izreke osporene presude tuženiku naložio isplatu iznosa od 106,58 eura i iznosa od 1.819,28 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjski je sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da taj iznos predstavlja preplatu isplaćenih anuiteta kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika i preplaćene iznose otplate kredita u odnosu na početni tečaj Chf pri zaključenju ugovora o kreditu, temeljem odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2023, dalje: ZZP/03).
6.2. Međutim, zbog između stranaka sklopljenog Aneksa ugovoru od 29. prosinca 2015. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
7.1. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.
7.2. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa ugovora od 29. prosinca 2015. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. za tužitelja. Oni iznosi koji su u anuitetima otplaćeni a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
7.3. Slijedom navedenog Aneksa ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 25. travnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koji su plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 25. travnja 2005. jer te razlike nema obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa ugovoru od 29. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
7.4. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početne i promijenjenih kamatnih stopa te početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa ugovora od 29. prosinca 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
8.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
8.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj obzirom da je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
8.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu ME protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
9.1. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici u prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf, u predmetnom se Aneksu ugovora o kreditu od 29. prosinca 2015. ne nalaze takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ne bi proizlazilo da bi Aneks ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. bio zaključen bez dovoljnih informacija odnosno da bi se radio o nepoštenim odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22). Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
9.2. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa od 29. prosinca 2015. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 29. prosinca 2015. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za isplatu obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 29. prosinca 2015.
9.3. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Aneksa ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK, izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanim.
10.1. Uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelji nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 25. travnja 2005. i Aneksu ugovora od 29. prosinca 2015. imao pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.
10.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da bi zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 25. travnja 2005. bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.
11. Stoga je u odnosu na odluku iz stavka I. i II. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.
12. Time su otpale utužene tražbine, što posljedično čini bespredmetnom deklaratornu odluku suda prvog stupnja o nepostojanju protutražbine tuženika iz stavka III. izreke prvostupanjske presude. Naime, nakon što je odbijen tužbeni zahtjev jer su tužiteljeve tražbine neosnovane, do prijeboja ionako ne može doći tako da nema mjesta primjeni čl. 338. st. 3. ZPP s odlučivanjem o tuženikovu prigovoru radi prebijanja. Stoga je prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka III izreke valjalo ukinuti kao u stavku I izreke ovog rješenja, bez potrebe vraćanja na ponovno odlučivanje.
13. U stavku II izreke ovog rješenja je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odbijena žalba tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2141/2021-28 od 23. siječnja 2026. Navedenim je rješenjem dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 12. ožujka 2025., u skladu sa zaključkom o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u Chf nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-162/2021) od 26. studenog 2021., što tuženi u sadržaju svoje žalbe iznošenjem određenih razloga i ne osporava.
14.1. Žalbom pobijanu odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku IV izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.590,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate valjalo je preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP i odlučiti kao u stavku I, toč. 2. izreke ove presude.
14.2. Navedena se odluka temelji na činjenici da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika – trgovca i jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda po Zahtjevu br. 72152/13, C i M od 6. rujna 2016.) i unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa kondemnatornim zahtjevima, primjereno je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh u pogledu razumne vjerojatnosti uspjeha u sporu u okolnostima u kojima se sudska praksa o spornom pitanju još nije ustalila, pri čemu se ne radi o tome da bi tužbeni zahtjev bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.
15. Iako je djelomično uspio sa žalbom, tuženiku nije odmjeren trošak sastava žalbe sukladno prethodno navedenim razlozima na kojima se temelji odluka da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, kao u stavku III izreke.
16. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo je da je tužitelj i nakon podneska od 12. ožujka 2025. ponovo preinačio tužbu, kao u podnesku od 3. srpnja 2025. dodavanjem eventualno kumuliranog zahtjeva uz postojeći tužbeni zahtjev. Budući da je ovom odlukom s preinakom prvostupanjske presude tužbeni zahtjev odbijen, sukladno čl. 188. st. 2. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP preostaje odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja iz podneska od 3. srpnja 2025., uz prethodno razmatranje dopuštenosti te preinake tužbe u smislu čl. 190. ZPP.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
